Ćerim BAJRAMI: Što se tiče očuvanja izvornog identiteta svake nacionalne zajednice u emigraciji pa i bošnjačke, mnogo faktora utiču na ove procese. Poznato je da je jedan od najbitnijih faktora za tako nešto - dopunska nastava na bosanskom jeziku. Međutim, veoma mali broj djece Bošnjaka sa Kosova je obuhvaćen tom nastavom, što je slično - ali je za nijansu još slabije - kao i kod ostalih zajednica koje su porijeklom sa Kosova, ili pak kod bošnjačkih sunarodnika iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka.

Bošnjaka Kosova van zemlje ima najmanje 30 000. Njihova koncentracija je najviše u Švicarskoj, iza koje odmah slijede Njemačka, Francuska, Itallija, Švedska, Austrija..., kao u i SAD-u, Australiji, itd.
Jedan dio Bošnjaka Kosova živi i radi i u Državi Bosni i Hercegovini, u Republici Hrvatskoj i u Republici Sloveniji...

U zemljama Zapada u najvećem broju je riječ o dijaspori s početka 70-tih godina 20. vijeka, dok je njen veliki dio sadašnje dijaspore iz devedesetih godina minuloga vijeka, pa sve do danas ...

Organiziranje
Bošnjaci Kosova u dijaspori su članovi mnogih udruženja Bošnjaka porijeklom sa Balkana i nekih udruženja koje vode Albanci sa Kosova...

Imaju tek nekoliko samostalnih udruženja u Švicarskoj i Njemačkoj i djelimično u Italiji. Klub Schar u Cirihu, Švicarska, je jedno od takvih koje je inače i najstarije. Postoje također još par manjih, zavičajnih klubova. Međutim, tek nekoliko njih imaju svoje sjedište (zakupljeni prostor).

Isto tako, u džematima, odnosno u Islamskim centrima u dijaspori, onim bošnjačkim, kao i albanskim, a to su zapravo zakupljene prostorije koje su pretvorene u mesdžide, ili pak rijetko i prave (zgrade) džamija - članovi su i Bošnjaci sa Kosova. I ovi centri su uglavnom registrirani kao udruženja. Dakle, Bošnjaci sa Kosova su članovi i organiziranih svebošnjačkih džemata i islamskih centara, u kojima je nivo aktivnosti (ne samo vjerske) mnogo izraženiji nego u udruženjima, a razlog lezi baš u tom zakupljenom prostoru koji im je na raspolaganju, ali je najpreči razlog njihova solidne dobra organizacija, kao i veze sa Islamskim zajednicama u matičnim državama. Treba također napomenuti da u prostorijama nekih udruženja paralelno postoje i vjerske aktivnosti.

Obrazovanje
Mlađi naraštaji Bošnjaka sa Kosova u dijaspori sve više završavaju i srednje škole i fakultete, tako da se svake godine sve više mijenja profil poslova kojima se naša dijaspora bavi. Inače, zapošljavanje nije veliki problem pripadnika naše dijaspore i oni vrijedno rade i žive u zemljama prijema.



Što se tiče očuvanja izvornog identiteta svake nacionalne zajednice u emigraciji pa i bošnjačke, mnogo faktora utiču na ove procese. Poznato je da je jedan od najbitnijih faktora za tako nešto - dopunska nastava na bosanskom jeziku. Međutim, veoma mali broj djece Bošnjaka sa Kosova je obuhvaćen tom nastavom, što je slično - ali je za nijansu još slabije - kao i kod ostalih zajednica koje su porijeklom sa Kosova, ili pak kod bošnjačkih sunarodnika iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka.

U ovom kontekstu, važno je istaknuti da u dijaspori postoje organizirane (registrirane i licencirane) "Bosanske škole" koje se bave dopunskom nastavom jezika i kulture Bošnjaka. Ove škole, pored saradnje sa BiH, imaju i dobru saradnju i sa lokalnim vlastima u pojedinim zemljama poput Švicarske, Njemačke, itd...

Nažalost, ne postoji jedinstven sistem dopunske nastave na bosanskom jeziku - u smislu izrade plana i programa i udžbenika, kao i obuhvaćenosti djece svih Bošnjaka u emigraciji - za što najveću odgovornost snose nadležne institucije Države BiH, koje nemaju inicijative u ovom pravcu kao što je to slučaj kod nekih drugih nacionalnih zajednica u emigraciji, odnosno vlada država sa Balkana. Dobar primjer u posljednje vrijeme je objedinjavanje dopunske nastave za sve Albance bez obzira na zemlju porijekla, što se intenzivno stimuliše i konkretno podržava preko institucionalizacije dopunske nastave na albanskom jeziku, na čemu zajedničkim snagama rade Vlade Kosova i Albanije...

Saradnja dijaspora - matica

U posljednje četiri godine uspostavljena je institucionalna saradnja i sa bošnjačkom dijasporom porijeklom sa Kosova preko Ministarstva dijaspore Vlade R. Kosova, koje je formirano u 2011. godini. Iako je, naime, prije ovog ministarstva postojala Agencija za dijasporu pri Ministarstvu kulture, nije bilo gotovo nijednog vida komunikacije i saradnje sa bošnjačkom zajednicom van Kosova.

Vezano za dopunsko obrazovanje, u Zakonu o dijaspori R. Kosova inače stoji da će "... dopunska nastava biti održavana u dijaspori na onim jezicima na kojima se održava i na Kosovu"... A znamo da je jedan od jezika u školskom sistemu Kosova - i bosanski.

Međutim, iako postoje (od prije desetak godina) dobar plan i program i 18 udžbenika za tri (3) nivoa dopunskog obrazovanja na albanskom jeziku u dijaspori, nije bilo i nema nečega sličnog za dopunsko obrazovanje na bosanskom jeziku. Inače, Ministarstvo obrazovanja, nauke i tehnologije je odgovorno za izradu i ovog (mogućeg) plana i programa kao i za i udžbenike na bosanskom jeziku...

Razlozi za ovaj krupni nedostatak, ipak, ne leže samo na kosovskoj strani, iako je njena odgovornost najveća. Na primjer, inicijativu oko plana i programa kao i udžbenika na albanskom jeziku pokrenula su i odradila veliki dio posla sama albanska udruženja iz dijaspore sa Kosova, uz obezbjeđivanje i donacija, prije svih od Kantona Cirih u Švicarskoj, kako za honorare autora udžbenika tako i za štampanje istih, uz, naravno, punu saradnju i koordinaciju poteza sa Ministarstvom obrazovanja na Kosovu.

Radi popravke ovoga nepovoljnog stanja u dopunskom obrazovanju na bosanskom jeziku za bošnjačku dijasporu sa Kosova, sa naše strane, pored stalnog pozivanja, pisanja i govora o značaju ove - inače dobrovoljne - nastave za mlade bošnjačke naraštaje u emigraciji, preduzeti su i konkretni koraci uz kontakte sa udruženjima DzKB i SCHAR u Cirih, koja imaju prostorije adekvatne za održavanje ove nastave. Također, njima su isporučeni i školski udžbenici na bosanskom jeziku koji su u upotrebi na Kosovu. Kontaktirano je i tražena pomoć od predstavnika Edukativnog fakulteta u Cirihu, itd. Između ostalog, posto je krajem 2012. g. održana velika konferencija u Prištini o dopunskom obrazovanju u organizaciji Ministarstva dijaspore, uz učešće MONT-a sa Kosova i iz Albanije, kao i mnogih nastavnika Albanaca iz dijaspore, na njoj je uzeo učešće i predstavnik Bošnjaka, odnosno dopunske nastave na bosanskom jeziku iz dijaspore. U zaključcima te konferencije uvršten je i stav ''...da se u izradi planova i programa za dopunsku nastavu, obavezuje MONT R. Kosova da uradi (mogući) plan i program i za dopunsku nastavu i na bosanskom jeziku i po njemu i udžbenike"...

Idealno bi bilo (zapravo realno!) da, pored ovog plana, bude urađen i po jedan udžbenik za svaki nivo (u međuvremenu su četiri nivoa) dopunskog obrazovanja na bosanskom jeziku u kojemu bi bila obuhvaćena kulturna i historijska specifičnost kosovskih Bošnjaka, kao i geografske odlike Republike Kosova. Dok bi svi ostali udžebnici bili isti kao i u "Bosanskoj školi" u dijaspori (čija je osnova u BiH), pogotovo oni vezani za bosanski jezik - pravopis i gramatiku.

Ovo je, naime, važno i za (sve)nacionalni bošnjački nivo, tim prije što je i praksa u zapadnim zemljama da ne postoje zasebno dopunsko obrazovanje za dijasporu po zemlji porijekla, već po maternjem jeziku i nacionalnosti emigracije. Također, "Bosanske škole" već postoje, a one prevashodno uče djecu emigracije ono što je najbitnije za očuvanje izvornog identiteta - bosanski jezik i kulturu, te je važno u njima okupiti sve Bošnjake bez obzira na državu porijekla.

Svakako, Bošnjaci Kosova ionako ne mogu otvarati zasebne škole (izuzetak je klub Schar u Cirihu, koji je opet u okviru "Bosanske škole"!) jer uglavnom nisu masovnije koncetrisani u jednom mjestu boravka, te su samim tim upućeni i na druge pripadnike bošnjačke nacionalne zajednice sa Balkana, prije svega na one iz BiH...
Prema tome, u ovom pravcu je neophodan malo veći angazman svih, pogotovo nadljeznih institucija države BiH, koje bi trebalo da iskoordiniraju sve bošnjačke faktore na Balkanu u pravcu pružanja pune pomoći dopunskoj nastavi na bosanskom jeziku i njenoj mogućoj inistitucionalizaciji.

Međutim, ipak su bošnjački - kao i svaki drugi - roditelji u dijaspori najodgovorniji za svoju djecu, koju bi trebalo da upućuju (vode) u onim institucijama ili školama gdje je organizarana dopunska nastava na maternjim jezicima za djecu dijaspore. Bez toga, neće biti ni masovnijeg odaziva, pa samim tim neće biti ni konkretne podloge za očuvanju izvornog identiteta većine mlađih naraštaja.

Ostali doprinosi u Ministarstvu dijaspore R. Kosova
Što se tiče ostalih doprinosa Ministarstva dijaspore Vlade R. Kosova, za vrijeme našeg mandata u minule četiri godine, isporučili smo i vrijednu lektiru na bosanskom jeziku u nekoliko destinacija i sjedišta (prostora) bošnjačkih udruženja, paralelno sa velikim brojem knjiga na albanskom jeziku poslatih u dijaspori. Urađen je i povrijemeno izlazi i list za djecu u dijaspori na bosanskom jeziku - MOST, koji izlazi paralelno - ali u manjem broju na nivou godine i u manjem tiražu - sa listom na albanskom jeziku URA...

Također su subvencionirane i neke kulturne, sportske i zabavne aktivnosti i za Bošnjake u dijaspori, kao i slične aktivnosti na Kosovu u okviru manifestacije "Dani dijaspore", tokom ljetnjih mjeseci. Isto tako, unazad dvije godine održane su i uspješne eskurzije po Kosovu i sa djecom Bošnjaka iz dijaspore, iz svih regija sa Kosova u kojima živi nasa populacija, itd...

U ovom pravcu, aktuelni sastav Ministarstva dijaspore bi obavezno trebao da nastavi ovu pozitivnu praksu i sa bošnjačkom dijasporom - sa svim ovim prethodnim ali i sa novim aktivnostima, paralelno sa onima za albansku emigraciju sa Kosova...

Registracija dijaspore - jako bitna, kako za bošnjačku, tako i za sve ostale zajednice sa Kosova
Ovdje treba zasebno izdvojiti povezivanje i saradnju bošnjačke dijaspore i sa nekim konzulatima i ambasadama Republike Kosova, gdje je jedan od najboljih primjera Konzulat (konzul) u Cirihu u Švicarskoj Konfederaciji. Svakako, Bošnjaci Kosova u dijaspori uzimaju redovno lična dokumenta u onim kosovskim konzulatima gdje je to moguće, što treba i dalje intenzivno stimulisati...

Treba također jos intenzivnije poraditi i u Ministarstvu dijaspore i u udruženja Bošnjaka, te preko medija u zemlji i van nje, kao i od strane aktivnih pojedinaca - svjesnih Bošnjaka u dijaspori, na daljnjem pozivanju naše dijaspore oko registaracije i bošnjačke populacije porijeklom sa Kosova (po bilo kom osnovu!) u aktuelnom popisu koji se jos sprovodi, kako u elektronskoj (online, preko interneta) tako i u fizičkoj formi (preko štampanih obrazaca) za sve pripadnike kosovske dijaspore. Inače, upisali smo i bosanski jezik kao izborni za registraciju na obrascima u elektronskoj formi, dok razumljivih obrazaca ima i na stampanim formularima...

Još jednom treba podvući da su podaci koji se unose ili daju - pogotovo oni lični - zakonom zaštićeni i da su dostupni samo onome koji ih je unio, dok su za državu svi ti podaci samo statistički brojevi i procenti!