Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
OPSADA SARAJEVA U VREMENU AGRESIJE SRJ - SRBIJE I CRNE GORE 1992. - 1995.
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Kolumne

TRAJNOST LJUBAVI I ISLAMSKI POGLEDI NA BRAK
Autor: Prof. Habib Mandžić
Objavljeno: 14. June 2015. 20:06:00
Habib MANDŽIĆ: Agresija na Bosnu i Hercegovinu i Sandžak, nažalost, pored ostalog zla, unesrećila je i srušila mnoge brakove. Sjećam se jedne porodice iz moje rodne Srebrenice. Prije rata su živjeli u sretnom braku, dosta se voljeli i pazili. Pri samom agresorskom napadu Srbije i Crne Gore i četničkih hordi na grad muž je poslao ženu i dvoje djece na sigurnije mjesto, u Tuzlu. U Srebrenici je ostao da brani kućni prag. Žena je, međutim, u Tuzli živjela sa svojom maloljetnom djecom i brinula se o njima. Boga je molila da se rat sto prije završi i da se babo sastane s porodicom. Padom srebreničke enklave jula 1995.godine, babo je bio jedan od sretnika koji je preživio srebrenički pakao. Ali, šta se dogodilo? Među njima nije bilo više prave ljubavi.
Brak je partnerstvo, u kojem dvije osobe, suprotnoga spola i podjednakih vrijednosti, kao ljudska bića, dobrovoljno odluče da žive zajedno. Sretan i dug brak zahtijeva dosta teškoga rada i puno obaveza, gdje se ljubav hrani i osvježava kroz radost i žalost, opraštanje i podsticaj.

Brak je kulminacija ljubavi dviju osoba, koje su povezane zajedničkom niti. Od Roberta Browninga do nas su došle ove rečenice: “Koliko te volim? Dozvoli mi da pobrojim sve načine – volim te do nedokučenosti, do visine i širine koju moja duša ne može dosegnuti….!” Vjerujemo, kao i Browning, da je ljubav suština života, nešto što nadilazi granice, rasu, naciju i boju kože.

Danas brak ne opravdava svoju svrhu. Glavni je uzrok sve većeg broja razmirica, nesloge, razdora i brakolomstva, u velikom potrošačkom mentalitetu savremenog drustva. Ljudi su, pri samom ulasku u brak, pogrešno usmjereni, očekujući od braka samo užitke, dok uopće nisu spremni na žrtve koje iziskuje bračni život. Ljudi u prošlosti nisu ulazili u brak samo radi užitka i udobnog života, već su bili spremni i na žrtve. I onda i sada su ljudi tragali za bračnom srećom. Današnji čovjek to želi postići i dostići uz što manje truda i odricanja. Avaj! Za bračnu sreću i zadovoljstvo moramo platiti veliki porez.

Kroz bogatu i burnu povijest, prohujalo je milijarde nepoznatih i bezimenih srdaca, a da ih niko nije upitao kako se osjećaju, šta žele i da li im je nešto potrebno u braku i izvan braka. Danas svako odlučuje o svome životu kada je u pitanju brak.

Današnji čovjek živi u puno većim vanjskim udobnostima. U nekoliko posljednjih desetljeca,standard života se nevjerovatno digao. Za dvadeset i četiri sata čovjek je u stanju preći s jednog kraja svijeta na drugi. Uz avio-saobraćaj, u ekspanziji je i željeznički, drumski i pomorski saobracaj. Tu je elektrika, poštanski saobraćaj, internetisl. Nekada su ljudi morali jahati na konjima, po kišnom i snježnom kijametu da bi prevalili tek stotinjak kilometara. Danas im je potreban sat vremena da, autom pređu tu dionicu. Na raspolaganju nam stoje najsavremeniji liječnički aparati, lijekovi, socijalno i zdravstveno osiguranje, razne vrste poslova i penzija. S ovim društvenim i tehničkim razvitkom razvile su se i čovjekove lične potrebe.

Jedna od tih potreba na koju je čovjek vrlo osjetljiv i zahtjevan je i brak. Danas čovjek puno više zahtijeva za sebe u odnosu na prijašnjeg čovjeka, te stoga puno više zahtijeva od svog bračnog druga. Puno je osjetljiviji i ranjiviji. Bračni bi supružnici, svakako, trebali naglasiti svoje potrebe i prioritete, te shodno tome, praviti međusobni balans lične sreće i zadovoljstva. Poznati doktor, stručnjak za ženske bolesti, dr. Schaetzing, naziva svaku zaljubljenost, a posebno prve sedmice bračnog života “opijanje osjećaja”. Svi mirisi i ukusi su zaluđeni ljubavlju. Iz ovoga možemo lahko razumjeti zašto su tako često mladenci pokradeni na bračnom putovanju. Oni niti šta čuju, niti šta vide, osim jedno drugo, ljubav i blaženstvo kojim jedno drugome ugađaju!

Medeni mjesec je veoma značajan za mladence u njihovom budućem životu. Značajan je stoga što se tu ne radi o godinama, već o sedmicama. Poslije ovih sedmica, dolazi obična ljubav, koja progleda i počinje da primjećuje sve mahane i vrline, snagu i slabost partnera. To otriježnjenje će mnoge skupo koštati već na samom bračnom pocetku. Kod većine će, nadati se, očvrsnuti triježnu ljubav, koja će sa dužim bračnim stazom prelaziti u dobro prijateljstvo. Kako vrijeme prolazi, sve manje se govori o medenom mjesecu, kad se bilo jedno tijelo i jedna duša. Zato su prvi bračni mjeseci osnova budućeg bračnog života. Mnogi brakovi se ruše jer u prvim mjesecima nije bilo zajedničkog života.

Mnogi mladi su prisiljeni živjeti sa svojim roditeljima kada se ožene, jer nisu u mogućnosti kupiti niti iznajmiti stan. U tako skučenom prostoru, gdje se ne mogu ljudski sastati i porazgovarati, gdje su stalno napeti da ne budu uznemireni od ostalih čeljadi. Oni su i tjelesno i mentalno napeti. Te teškoće će se sigurno, nastavi li se, prerasti u nevolje i netrpeljivost i dovesti do razočarenja jednog u drugo. Još ako mladenci nisu primijetili eventualne mahane jedno drugoga dok su ašikovali, poslije medenog mjeseca, kada nastupi trijezna ljubav, one će malo po malo postati uzrok prvih zamjerki, svađa i netolerancije. Za sretan bračni život, osim ljubavi, potrebna je i navika. Suprotnost mu je odvika.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu i Sandžak, nažalost, pored ostalog zla, unesrećila je i srušila mnoge brakove. Sjećam se jedne porodice iz moje rodne Srebrenice. Prije rata su živjeli u sretnom braku, dosta se voljeli i pazili. Pri samom agresorskom napadu Srbije i Crne Gore i četničkih hordi na grad muž je poslao ženu i dvoje djece na sigurnije mjesto, u Tuzlu. U Srebrenici je ostao da brani kućni prag. Žena je, međutim, u Tuzli živjela sa svojom maloljetnom djecom i brinula se o njima. Boga je molila da se rat sto prije završi i da se babo sastane s porodicom. Padom srebreničke enklave jula 1995.godine, babo je bio jedan od sretnika koji je preživio srebrenički pakao. Ali, šta se dogodilo? Među njima nije bilo više prave ljubavi. Žena je na sudu izjavila: “Tako sam se navikla na djecu, da sve ide odlično i bez njega. Ne trebamo u kući nikakva komandanta. Sve je bilo u redu u kući dok se on nije vratio. On bi nam sve upropastio. Tri godine smo šparali i kučili, a on bi nam sve sada raskučio.” Međutim, dotični muž nije bio nikakav rasipnik, niti pijanica. Tako je muž u očima svoje žene stalno imao mahane i pogreške. Šta bi god učinio, nije joj mogao ugoditi. Stalno je gunđala, prigovarala i u sve zabadala nos. Djecu je okrenula protiv njega. Iz mjeseca u mjesec sve je postajalo gore i gore. Nesretni muž i otac je u svojoj usamljenosti pao u toliku depresiju da je na kraju završio na užetu.

Nažalost, ovo nije usamljeni slučaj. Mnoge žene su u tom četverogodišnjem period “odvikle se od svojih muževa”. Biti toliko vremena bez muža i čvrsto biti povezana uz djecu, žena je osjetila i kao nešto ljepše i sretnije od samoga braka. “Kako posiješ, tako ćeš i požnjeti”, veli stara bosanska mudrost. Ovo naročito važi za brak.



Uglavnom, glavni razlog koji dovodi do rastave brakova jest pomanjkanje intimne veze. Da su ove intimne veze ostale biti zdrave i stabilne, svi ostali bračni problem bi se mirne duše mogli zanemariti. Ženama uvijek prija nježnost i one osjećaju potrebu za milovanjem. Mudrije žene će na lijep način privoliti muža da impodari nježnost. U tome je velika psihološka razlika između muškog i ženskog karaktera. Spolni odnosi neće zadovoljiti ženu ako oni nisu rezultat ljubavnog izražaja.

Čovjek koji je hladan, grub i bezobziran prema svojoj ženi, slabo će šta poznjeti u komunikaciji s njom. Takvog će žena biti svadljiva, ljuta, osjetljiva i, na kraju, živčana. Niti je tjelesno, niti duševno zadovoljna sa svojim mužem. Okolo će početi tražiti savjete, možda i od doktora. Kad bi takav muž bio malo obzirniji, njezniji i poklonio joj malo više duše, sigurno bi i ona bila sretnija i zadovoljnija. Jedno drugome ne bi trebalo da išta ostanu dužni, već jedno drugom pružiti utjehu i zadovoljstvo. Stara mudrost veli: “Što šaka danju pokvari, to jorgan noću popravi.”

Možda ova poslovica djeluje pogrubo, možda je na rubu asocijativne vulgarnosti, ali zasigurno ona krije u sebi jasnu, prirodnu, životnu istinu: svi dnevni problemi se mogu noću izgladiti, ukoliko među njima vladaju dobri odnosi. Dobar spolni život između muža i žene, temeljni je stup bračne sreće i spokoja.

Sad se pozabavimo nekim osnovnim islamskim gledanjem na brak.
Prvo, supruga, pa onda muž.

SUPRUGA

Pri savjetovanju žena, kako da se ponašaju u braku, naš voljeni Pejgamber je uvazavao činjenicu da mir i harmonija u kući, uglavnom, ovise o ženi. Njegov savjet je realan i praktičan, kada objašnjava svakodnevne obaveze koje žena treba ili ne treba kultivirati. Poslanik islama je u različitim prilikama savjetovao ženu da:

- Ne smije gajiti zle misli protiv svoga muža.
- Ne smije biti okrutna, stroga i nasilna.
- Ne smije biti raspikuća, nego da bude ekonomična i živi u okvirima realnih mogućnosti kućnog budžeta.
- Supruga štiti i čuva muževljevu teško stečenu zaradu i vlasništvo.
- Uvijek treba biti pažljiva i čista u mislima, riječima i djelima.
- Mora biti vjerna, i da ne gaji zle primisli o patvorenim postupcima.
- Treba biti učtiva u govoru i kultivirana u radu.
- Ljubazna je, marljiva i kreposna.
- Treba biti pažljiva i samilosna prema svome mužu.
- Pristojna i smjerna.
- Promišljena i razumna – prijatelj i savjetnik u svakom životnom trenutku.

Prema učenju islama, muž u braku treba očekivati od svoje žene sljedeća svojstva:
LJUBAV: Duboka i trajna ljubav je najemocionalniji i najspontaniji izraz čežnje i samoispunjenja, kojeg čovjek očekuje od svoje žene. Ona je osnova intimnog i dugotrajnog uzajamnog odnosa i način dovođenja djece na svijet, koju će voljeti i odgajati cijeloga života. Ovdje ljubav nije limitirana pukom privrzenošću, vec je prožeta najboljim željama, koje supruga, istinski, upućuje svome mužu.
PAŽNJA: Da uvijek bude pažljiva, obzirna i marljiva, te da usmjeri svoju bezrezervnu pažnju prema muževim potrebama.

PORODIČNE OBAVEZE: Pored izvršenja bračnih obaveza i odgovornosti, žena, također, treba da poštuje muževljeve roditelje, braću, sestre i rođake, i da ih tretira kao svoje po krvi.

VJERNOST: Ona je povezana sa ženinim spolnim uzdržavanjem, vjernošću i postojanošću. Drugim riječima, uvijek biti pouzdana i vjerna i privržena svome mužu.

NJEGOVA DJECA: Majčina ljubav je osnova svih ljubavi svijeta. Kao privržena majka, ona će kroz materinski instinkt, čak i po cijenu vlastitoga života, zaštititi svoju djecu i uvijek im pružiti majčinsku ljubav.

ŠTEDNJA: Pošto je supruzi povjereno upravljanje kućom, čast joj je i obaveza da dobro kontrolira kućne troškove u okviru porodičnog budžeta. Da bi uspješno uradila ovu zadaću, supruga mora da ekonomiše i trenira štednju, u okviru umjerenosti.

SPREMANJE HRANE: Kao gazdarica kuće, obavezna je pripremati zdravu i ukusnu hranu. Porodični obroci su važan svakodnevno događaj, koji jača i razvija dobro porodično raspoloženje i zajedništvo.

DA SMIRI MUŽA KAD JE UZNEMIREN: Kada se muž vrati kući uzrujan i nasikiran, žena mu se treba obratiti na lijep i mehak način, da bi ga smirila i raspoložila. Time će mogući pakao pretvoriti u topli i ljubavni dom.

SLATKOĆA U SVEMU: Pored izražavanja misli i njeznih osjećanja, supruga bi, također, trebala posjedovati šarmantnu ćud – da uvijek bude vedra i raspoložena, prijatna i dražesna.

MUŽ

Poslanik islama je rekao da muž, u okviru svojih kućnih obaveza, uvijek treba pomagati suprugu, poštovati je i uvažavati, biti joj vjeran i dati pravo i slobodu u obavljanju kućnih i ostalih obaveza, te joj kupuje željene pristojne nakite.

Muškarac je vijekovima dominirao u društvu. Mitski ovjekovječeni, da su u svemu superiorniji od žena, dalo im je “pravo” i “slobodu” da maksimalno iskorištavaju svoje žene i gospodarski se odnose prema njima. Muhammed a.s. učinio je izvanredne promjene na ovome planu i podigao status žene kroz jednostavno načelo da muž mora da cijeni i poštuje svoju suprugu. Možda ova opaska danas zvuči sasvim normalno; međutim, ako se sjetimo da je izrečena prije petnaest stoljeća u Arabiji, kada su, u predislamsko vrijeme, ženska djeca, često, čak živa zakopavana u zemlju, tada je to bilo jako revolucionarno!

Muž mora da bude vjeran svojoj supruzi, što znači, da treba ispunjavati i održavati svoje bračne obaveze prema ženi – čuvanje obraza, povjerenje i otkrivenost tajni u bračnim obavezama.

Muž često, jedini zaposleni član u porodici i koji redovno izbiva iz kuće, mora povjeriti svojoj supruzi sve kućne obaveze kao što su: kupovina kućnih potrpstina, kuhanje, pranje, peglanje, odgoj djece, čuvanje imovine i vođenje ekonomske administracije.

Kupovanje supruzi lijepih poklona, kao simbol ljubavi, pažnje i zahvale, treba biti redovno i raznovrsno. Nažalost, danas, ovaj lijepi način komunikacije u opasnosti je da izumre zbog negativnog uticaja modernoga načina života.

Obaveza muža prema ženi:

NJEŽNOST: Da uvijek bude nježan i uljudan prema njoj.

UČTIVOST: Da bude učtiv, uslužan, uljudan i pristojan u svakodnevnom odnosu prema njoj.

DRUŠTVENOST: Biti ljubazan, blagonaklon, komunikativan i uskladiv sa svojom ženom kada su sami, u društvu prijatelja, znanaca i stranaca.

SIGURNOST: Sigurnost je osnovni cilj žene u braku. Od muža se očekuje, u tom smislu, da bude kula snage koja će zaštititi porodicu od spoljne prijetnje i da joj osigura odgovarajuću sigurnost i zaštitu u svim prilikama.

ČESTITOST: Odgovoran i kulturan muž treba da oprašta, da bude samilostani dobra srca. Također bi trebalo da bude blag i obziran, kako bi postigao željene ideale. Kao otac, uvijek mora biti pravedan, nepristrasan i umjeren prema svojoj djeci.

VJERNOST: Supruga očekuje od svoga muža da joj uvijek bude vjeran i da bude na njenoj stranii u dobru i u zlu, te da zaštiti porodicu od svih životnih izazova. Takav će muž biti nepokolebljiv u svojim principima, i osoba na koga će se supruga moći, sasvim pouzdano, osloniti u svim životnim iskušenjima.

POŠTENJE: Odgovoran muž će uvijek biti karakteran i iskren prema svojoj supruzi i djeci, u svim varijantama i okolnostima. Da ne krije nikakve tajne od svoje supruge, jer zna da bi to ugrozilo njeno povjerenje u pouzdanje u njega.

DOBRO DRUGARSTVO: Svaki muž bi trebao da posjeduje prijaznu narav i bude u stanju druziti se s ljudima svih životnih žvanja. Treba da se obrazuje i bude upućen, kako bi lahko mogao uključiti se u konverzaciju na svim društvenim nivoima i biti pristupačan svakome ko treba njegovu pomoć. Zatim, da posjeduje dobar osjećaj za humor i da uveseli svoje slušatelje koji se žele družiti sa njim.

MORALNA PODRŠKA: Kao pouzdan muž, trebao bi biti u stanju čvrsto stajati na supružinoj strani u svim eventualnim životnim iskušenjima koja bi se mogla ispriječiti pred njom, te da joj daje moralnu podršku i da je hrabri dok ih ona ne prevaziđe.

MUZ I ŽENA: Muž je potvrđena glava porodice, osim ako nije nesposoban u obavljanju takvih obaveza. I u običajnom pravu, i u modernom zakonodavstvu, muž se zakonito obavezuje da će izdržavati svoju suprugu i djecu, uprkos činjenici što supruga ima svoj lični imetak ili dohodak, ili je sposobna zarađivati za svoje vlastito izdržavanje.

Čak idanas, kada mnoge supruge rade, odgajanje porodice bi trebalo da bude uzajamno. Muž nema razloga da izbjegava svoje kućne obaveze i da ne pomaže djeci i supruzi.

Nastranu ovi emotivni i senzualni aspekti, supružnici bi morali da se staraju o svojim svakodnevnim životnim obavezama, uvjetima života, porodičnom budžetu i društvenim obavezama. Uzajamno dogovaranje o svim porodičnim problemima, pomoglo bi u stvaranju atmosfere povjerenja i razumijevanja u rješavanju svih, eventualnih, životnih izazova.



Ostali prilozi:
» ZA KOG' SRBIN IDE U VOJNIKE
Sead Zubanović | 22. April 2017 19:30
» ULOGA ZAPADA I SAD U BLISKOISTOČNOM RATU
Dr. Primož Šterbenc | 20. April 2017 13:39
» NA DRINI TURPIJA
Admir F. Beganović | 18. April 2017 20:20
» ZOV AHMIĆA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 16. April 2017 13:35
» ŠTA ČEKAŠ, PUCAJ, UBIJ IH
Admir Muhić | 16. April 2017 12:14
» HVO - GENOCIDNI PIR U AHMIĆIMA
Elmedina Muftić | 13. April 2017 19:50
» PRIBOJ NA RUBU EGZISTENCIJE, BOŠNJACI U BORBI ZA OPSTANAK
Larisa Karaosmanović | 13. April 2017 14:45
» REGULATORNA ILI OKUPACIONA AGENCIJA ZA KOMUNIKACIJE
Sead Zubanović | 13. April 2017 13:07
» SIRI-JA… SIRI-JAA… SIRI-JAAA…
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 11. April 2017 02:23
» KOME OBAVJEŠTAJCI "RAZVLAČE PAMET"
Semir Efendić | 10. April 2017 20:25
» ČOKOLADNI ALEKSANDAR VUČIĆ???
Mr. Milan Jovičić | 07. April 2017 14:26
» KO JE OVDJE DIKTATOR
Mirsad Sinanović | 04. April 2017 20:57
» STARTNI AUTOGOLOVI ALEKSANDRA VUČIĆA
Mr. Milan Jovičić | 04. April 2017 14:02
» RADIKALIZAM U SRBIJI SE NE SASIJECA NEGO SE ZALIJEVA
Elmedina Muftić | 03. April 2017 15:38
» BRAVO, SENADE, ZA REPORTAŽE O BOŠNJACIMA U ALBANIJI I NA KOSOVU!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 03. April 2017 13:42
Ostali prilozi istog autora:
» SKLAPANJE BRAKA
19. March 2017 00:37
» LJUBOMORA
16. February 2017 15:40
» OKRUTNA TVRDOGLAVOST
26. January 2017 15:14
» BOG I ĐAVO U KNJIŽEVNOSTI
03. January 2017 21:23
» SREĆA JE U TRPLJENJU
11. December 2016 00:49
» MORALNO PROPADANJE
24. April 2016 13:26
» ČOVJEK MORA BITI ČOVJEK
14. February 2016 15:53
» DJECA I SEKSUALNO OBRAZOVANJE
25. December 2015 17:53
» UPOZNAJ SEBE DA BI UPOZNAO BOGA
11. December 2015 16:00
» ISLAM I EKOLOGIJA
25. October 2015 22:01
» ESEJ O JEZIKU BOSANSKOME
25. August 2015 18:24
» ŽIVOT U EKSTAZI
29. March 2015 14:28