Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Pisana rijec

Prikaz knjige: „Uloga diplomatije u rješavanju međunarodnih i međudržavnih problema na zapadnom Balkanu“, autora Džemala Najetovića i Flamura Gashija
RAZMATRANJE NAGOMILANIH PROBLEMA ZAPADNOG BALKANA
Autor: Prof. dr. Zemir Sinanović
Objavljeno: 26. June 2015. 17:06:35
Prof. dr. Zemir SINANOVIĆ, Univerzitet u Zenici: Autori u knjizi, s pravom, naglašavaju da je raspad SFRJ ostavio za dugi niz godina ogroman broj međunarodnih problema sa kojima se suočavaju novonastale države na ovom tlu, ali i međunarodna zajednica, koji i do danas nisu riješeni; čak su neki doživjeli i još veću akomulaciju rizika, izazova i prijetnji sa tendencijom da dožive svoju ponovnu ekspanziju sa nepredvidljivim tokovima, pa i onim koji mogu sasvim izvjesno (ako ne cijeli zapadni Balkan) onda (politička) žarišta zapadnog Balkana ponovo pretvoriti u ratna žarišta (prije svega zbog činjenice da velikosrpske aspiracije doživljavaju svoju obnovljenu ideju o otcjepljenju entiteta Republika Srpska od Bosne i Hercegovine, što je sasvim sigurno put obnovu još krvavijeg rata u Bosni i Hercegovini).
Prikaz knjige, „Uloga diplomatije u rješavanju međunarodnih i međudržavnih problema na zapadnom Balkanu“, autora Džemala Najetovića[1] i Flamura Gashija[2] , počinjem na malo neuobičajen način. Autori knjige, Džemal Najetović i Flamur Gashi, pripadaju narodima (Bošnjacima i Albancima) koji su u nedavno završenim ratovima vođenim na zapadnom Balkanu pretrpjeli najmasovnije i najbrutalnije ratne zločine, od kojih Bošnjaci i najteži ratni zločin – zločin genocida. S pravom, ističem humanu/civilizacijsku dimeziju autora. Autori, kao žrtve, u ovoj knjizi bili su u prilici da se sa perom u ruci osvete katilima/nosiocima stradanja svojih naroda, oni to ne rade; već suprotno očekivanjima izgovaraju zajedničku rečenicu, koja treba/mora biti upisana ne samo u historiju već (i) uklesana u kamen, kao trajna poruku naprednom dijelu čovječanstva ali i onome dijelu čovječanstva koji to nije do sada uspjelo postati: „Protivimo se upotrebi sile u rješavanju međunarodnih i međudržavnih problema i zalažemo za njihovo rješavanje mirnim putem.“

U knjizi, autori na veoma vješt način, prezentuju (kroz burnu historiju) stanje na zapadnom Balkanu ali i svoj pogled na rješavanje nagomilanih problema na zapadnom Balkanu: da se problemi na zapadnom Balkanu rješavaju isključivo mirnim putem. Postavljam naučnu ali i vojničku dilemu (budući da sam više od 20 godina bio visokorangirani oficir - pripadnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine): da li navedena univerzalna poruka ostaje i dalje da važi samo za žrtve zapadnog Balkana; dok se dosadašnji (uvijek isti) nosioci destrukcije/ratne opcije rješavanja problema na zapadnom Balkanu (i) dalje ponašaju destruktivno, tačnije navedena ratna opcija (p)ostaje im transgeneracijska.

Struktura knjige: Nakon Predgovora, slijedi Prva glava u kojoj su obrađene definicije određenih pojmova, kao i sadržaji koji se odnose na diplomatiju kao pojam i djelatnost i historijski osvrt na međunarodne i međudržavne probleme između naroda i država zapadnog Balkana. Druga glava sadrži kraći pregled nastanka država na Balkanu, od San-Stefanskog sporazuma do danas, ulogu diplomatije u njihovom formiranju, uzroke, osnovne karakteristike balkanskih ratova (1912.-1913) i kraći osvrt na bitku za Skadar. U Trećoj glavi obrađene su nacionalističke ideologije i njihov utjecaj na međunarodne i međudržavne probleme na zapadnom Balkanu. U Četvrtoj glavi dat je pregled aktuelnog stanja međunarodnih i međudržavnih problema između država na zapadnom Balkanu i osnovne karakteristike geopolitičkog položaja Balkana. Peta glava sadrži hronologiju najvažnijih događaja na Balkanu, konflikta na Kosovu i međunarodnom diplomatskom i vojnom angažovanju za njegovo rješavanje. U Šestoj glavi dati su ogledi za rješavanje određenih međunarodnih problema na zapadnom Balkanu i to: pravno-političke implikacije izgradnje Pelješkog mosta i luke u Neumu; pravo na odgoj i obrazovanje na maternjem jeziku; sporazum o specijalnim paralelnim odnosima i Konferencija u Berlinu o zapadnom Balkanu, održanoj u organizaciji njemačke kancelarke Angele Merkel. U Sedmoj glavi dati su određeni dokumenti, mape i šeme koji se odnose na sadržaj knjige. Nakon toga, slijede zaključna razmatranja, popis skraćenica i korištene literature.

Knjiga „Uloga diplomatije u rješavanju međunarodnih i međudržavnih problema na Zapadnom Balkanu“, autora prof. dr. Džemala Najetovića i Flamur Gashija, predstavlja svojevrstan izazov (i za autore i za čitalačku javnost) budući da ovo štivo predstavlja viđenje iz drugog/objektivnog ugla uloge diplomatije u rješavanju međunarodnih i međudržavnih problema na zapadnom Balkanu. Zašto? Razmatranje nagomilanih problema zapadnog Balkana a posebno znanstveno pisanje o mogućim odgovorima na iste (gdje su uvijek, uglavnom, preovladavali različiti/suprotni scenariji), historijski gledano, do sada je bila uglavnom privilegija beogradskih (srbijanskih) naučnih i drugih krugova (smatralo se da svako štivo iz oblasti diplomatije i sl. koje nije štampano/verifikovano na Topčideru/Beogradu nije relevantno), koji su iz svoga ugla, najčešće iz nacionalističkih i velikodržavnih pobuda, pisali ali i kreirali političke i druge tokove, posebno u bivšoj Jugoslaviji, koja je ustvari (i) ulazila u zapadni Balkan (minus Slovenija, plus Albanija). Navedeni monopol nacionalistički krugovi u Srbiji su znalački (is)koristili na način da im je u podršci njihovih nacionalističkih i velikodržavnih ideja prva u pomoć pritekla upravo znanost, tačnije Srpska akademija nauka i umjetnosti, u okviru koje je i kreiran zloglasni dokument Memorandum SANU. Zato ova knjiga, možda do sada i na najsadržajniji način do sada „zbunjenoj“ čitalačkoj javnosti, prije svega zapadnog Balkana, nudi pogled iz drugog ugla – pogled istine na veoma kompleksne i do sada u potpunosti nerazriješene probleme zapadnog Balkana. Značaj ovog djela vidim i u činjenici da su upravo danas reaktivirani recidivi velikosrpske ideologije i prakse, koja je, kao što dobro znamo, kulminaciju svoga fašističkog djelovanja doživjela na primjeru Republike Bosne i Hercegovine (gdje je počinjen najteži ratni zločin – zločin genocida nad Bošnjacima). Iz iste „kuhinje“ koja je bila „mentor“ /transgeneracijske) velikodržavne ideje velika Srbija, danas, posebno na primjeru Bosne i Hercegovine, imamo novi patološki oblik njenog djelovanja – negiranje genocida, kao zadnje faze genocida; tačnije stvaranje pretpostavki za dalje destruktivno djelovanje, s krajnjim ciljem pokušaja razbijanja države Bosne i Hercegovine. Ukoliko navedene destruktivne snage, kao orjentir svoga državnog i društvenog djelovanja ne uzmu upute iz ove knjige, na zapadnom Balkanu će i dalje „živjeti“ suprotne ideje: ideja mira i osvajačka (velikodržavna) genocidna ideja; a to nikada u konačnici nije donijelo trajni mir na zapadnom Balkanu, za koji se i sami autori zalažu. U ovakvom scenariju, sudbina zapadnog Balkana će (i) dalje biti „suživot“ čovjeka i nečovjeka; a to nikada nije moglo bez različitih oblika konflikata, pa i onih za ljudsku civilizaciju najbrutalnijih – istrebljenje sopstvene vrste/genocida.

Autori u knjizi, s pravom, naglašavaju da je raspad SFRJ ostavio za dugi niz godina ogroman broj međunarodnih problema sa kojima se suočavaju novonastale države na ovom tlu, ali i međunarodna zajednica, koji i do danas nisu riješeni; čak su neki doživjeli i još veću akomulaciju rizika, izazova i prijetnji sa tendencijom da dožive svoju ponovnu ekspanziju sa nepredvidljivim tokovima, pa i onim koji mogu sasvim izvjesno (ako ne cijeli zapadni Balkan) onda (politička) žarišta zapadnog Balkana ponovo pretvoriti u ratna žarišta (prije svega zbog činjenice da velikosrpske aspiracije doživljavaju svoju obnovljenu ideju o otcjepljenju entiteta Republika Srpska od Bosne i Hercegovine, što je sasvim sigurno put obnovu još krvavijeg rata u Bosni i Hercegovini). U knjizi se, od strane kompetentnih autora, nude i rješenja i za navedene ekstremne scenarije budućeg razvoja situacije na zapadnom Balkanu, što je svakako dobra prilika za (do)edukaciju nosilaca destrukcije zapadnog Balkana. U tom kontekstu, prepoznatljiv je (i) stav autora da zapadni Balkan nije moguće uspješno reintegrisati, tako da se ostvaruju opšti i posebni interesi svih njegovih nacija, naroda i građana, bez ravnopravne saradnje na ekonomskom polju, uzajamne pomoći, podjednakog pristupa prirodnim bogatstvima, sirovinama i trgovini, razmjene iskustava, slobode kretanja ljudi, zaštite materijalnih i kulturnih dobara i drugih zajedničkih poduhvata. Veliki doprinos u zaštiti mira, prema autorima, mogu dati (i) vjerske zajednice; iako je (po meni) Srpska pravoslavna crkva imala nečasnu ulogu u ratu Bosni i Hercegovini, posebno kroz njenu ulogu u ratnim zločinima nad Bošnjacima.

Autori s pravom na više mjesta podvlače da je mir potrebno izdići na pijedestal svijesti i savjesti zapadnog Balkana, koja je na žalost u dijelu srpskog nacionalnog bića transgeneracijski zatrovana velikosrpskim aspiracijama za tuđim teritorijama. Mir, na žalost, ostaje (i dalje) na pijedestalu samo žrtava proteklih ratova na zapadnom Balkanu, dok katili/ratni zločinci i dalje vrše pripreme za nastavak svojih destruktivnih ideja, sa krajnjim („vječnim“) ciljem „svi Srbi u jednoj državi“; paralelno negirajući najjače dokaze svoga zločinačkog „rukopisa“: nišane bosanskih šehida, posebno onih u Srebrenici (gdje je „čovjek“ izišao iz obrasca ljudskog ponašanja – spustio se ispod nivoa životinje, bar tako znanost kaže). Navedeni destruktivni elementi zapadnog Balkana dobro znaju da se (i) na globalnom nivou - u Svijetu većina verbalno zalaže za mir, a u praksi ga pojedine države povremeno i drastično krše, a nosioci rata kao totalne društvene destrukcije bivaju nagrađivani ili novim teritorijama ili novim „kolonijama“ ili opljačkanim ogromnim bogatstvima ili dobijanjem „prava“ na dugoročnu eksploataciju prirodnih bogatstava;...

Diplomatija kao centralni pojam u ovoj knjizi, je činjenica koja treba/mora postati prioritet u rješavanju međudržavnih i međunarodnih problema na zapadnom Balkanu. Autori, suprotno destruktivnim recidivima koji su i dalje prisutni na zapadnom Balkanu, posebnu pažnju posvećuju (i) implikacijama diplomatije na izgradnju, očuvanje mira i sigurnosti zapadnog Balkana, sa naglaskom da diplomatija istražuje (i) opcije za strategiju integracija i nudi nove smjerove diplomatiji država zapadnog Balkana. Autori su dužnu pažnju posvetili i naporima diplomatije u izgradnji i očuvanju mira na prostoru zapadnom Balkanu u prošlosti i sada, što je najkraći put da se podstaknu diplomatske aktivnosti na rješavanju i prevenciji međudržavnih i međunarodnih problema i pomoći da se shvati uloga diplomatije u izgradnji i očuvanju mira. Po njima, uloga diplomatije u rješavanju međunarodnih i međudržavnih problema je veoma važna tema koja doprinosi izgradnji i očuvanju mira u svijetu. U dijelu knjige koji se odnosi na historijat nastanka država na zapadnom Balkanu, autori rekonstruišu ono što velikodržavni nacionalisti žele da se zaboravi, kako bi pravdali svoje velikosrpske ideje.

Interdisciplinarno ogromno iskustvo autora, posebno znanstveno, vojno i diplomatsko, omogućilo im je da „konačno“ riješe probleme zapadnog Balkana – razdvoje istinu od laži, rasvijetle istinu zapadnog Balkana, tačnije ulogu diplomatije u rješavanju međunarodnih i međudržavnih problema na zapadnom Balkanu. Zadatak im nije bio lak. Trebalo je velikosrpsku „istinu“ uklesanu u „srpski“ kamen „izbrisati“ i saopštini čitalačkoj javnosti do sada stigmatiziranu istinu. Analizirajući predmetno štivo sa više aspekata, da se uvidjeti da su autori u znanstvenom smislu napravili značajan iskorak – u daljem rješavanju nagomilanih problema zapadnog Balkana, ali i reduciranje transgenerascijskog nacionalističkog i velikodržavnog pogleda koji i dalje dopire iz srbijanskog društva i države, propraćen stalnim teritorijalnim pretenzijama, posebno prema Bosni i Hercegovini ali i daljim trvdoglavim ne priznavanjem činjenice/države Republike Kosovo. Ovo dvije činjenice će, kako stvari stoje, i dalje predstavljati neuralgične tačke zapadnog Balkana; ne što to one jesu, već što to srpski nacionalistički i velikodržavni kurgovi jednostavno žele, to im je ustvari (i) nacionalna preokupacija.

Knjigu „Uloga diplomatije u rješavanju međunarodnih i međudržavnih problema na zapadnom Balkanu“, autora Džemala Najetovića i Flamura Gashija, zbog ostvarenog (teškog) znanstvenog cilja, posebno preporučujem čitalačkoj javnosti u Srbiji i u Bosni i Hercegovini (tačnije entitetu Republika Srpska) gdje se (i) manifestuju posljedice do sada, slobodno možemo kazati, patoloških laži o historiji zapadnog Balkana; ova knjiga može im poslužiti (i) kao svojevrstan dekontaminator uma i razuma koji do sada, na žalost, nije promišljao adekvatno; jer je uvijek njegovo promišljanje završavalo velikodržavnim aspiracijama/osvajanjima tuđih teritorija uz počinjene ratnih zločina (kao na primjeru Republike Bosne i Hercegovine i Republike Kosova). Osim navedene javnosti, knjiga može da zadovolji interes i potrebu širokog kruga čitalačke javnosti, da korisno posluži svim profilima diplomata, kao i onima koji namjeravaju da stupe u diplomatsku službu ili da dolaze u kontakt sa diplomatijom. Ona može biti interesantna i za druge kategorije i profesije jer se, pored stručnog dijela, upušta i u šira razmatranja društvenih kretanja i zbivanja na zapadnom Balkanu. Knjigu preporučujem i onima koji na globalnoj svjetskoj mapi utiču na mir i stabilnost ali (i) onima koji utiču i na ratove.

Posebno naglašavam da je odlukom Senata Univerziteta u Travniku knjiga „Uloga diplomatije u rješavanju međunarodnih i međudržavnih problema na zapadnom Balkanu“, autora Džemala Najetovića i Flamura Gashija proglašena Univerzitetskim izdanjem; čime je postala objektivna konkurencija sličnim izdanjima koja su imala suprotne poglede u rješavanju nagomilanih problema zapadnog Balkana.

Knjiga „Uloga diplomatije u rješavanju međunarodnih i međudržavnih problema na zapadnom Balkanu“ , autora Džemala Najetovića i Flamura Gashija je doprinos izgradnji i očuvanju mira na zapadnom Balkanu.

Fussnote:
1] Veliki humanista, univerzitetski profesor, ratni komandant u Armiji Republike Bosne i Hercegovine. Znanstveno iskustvo (gdje je u fokus svoga znanstvenog istraživanaj stavio geostrategiju, geopolitiku ali i diplomatiju) i profesionalno vojno iskustvo (kao visokorangirani oficir Oružanih snaga BiH) obezbjedilo mu je da se svrsta u grupu velikih/rijetkih (objektivnih) poznavalaca prilika na zapadnom Balkanu; o čemu je puno (i) pisao kroz desetine objavljenih znanstvenih i stručnih radova ali i kroz nekoliko objavljenih knjiga.
1] Flamur Gashi, MA, tokom studija i rada na ovoj knjizi bio na poziciji ambasadora Republike Albanije u Bosni i Hercegovini i ljubazno ovoj državi je ustupio najviše prostora prilikom obrade sadržaja vezanih za države zapadnog Balkana. Veliki je prijatelj države Bosne i Hercegovine.



Ostali prilozi:
» SEHARA LJUBAVI
Eset Muračević | 29. May 2020 14:13
» SJAJNIJI OD ZLATA
Bošnjaci.Net | 20. May 2020 15:38
» ZRNO
Enes Topalović | 09. May 2020 17:30
» „ČOVJEK ŽIVI DOK GA PO DOBRU POMINJEMO“
Senada Đešević, prof. | 15. April 2020 19:00
» SREBRENICA: MIRIS SMRTI OSJETIO SE DANIMA!
Ramzija Kanurić-Oraščanin | 12. April 2020 17:45
» KNJIGA ISTINE, HRABROSTI I PLEMENITOSTI
Akademik dr. Ferid Muhić | 29. March 2020 03:28
» SVOJ NA SVOME
Sefadin Korać | 23. March 2020 13:10
» PRESLIKANA STVARNOST
Ferhat Korajac | 29. February 2020 12:54
» KNJIGA FUADA A. SEFERAGIĆA OČIMA BIVŠEG KRŠĆANINA
Emin Marić | 02. February 2020 19:42
» PRSTEN U BEJTOVIĆA TEMELJU SA MAJČINE BIJELE RUKE
Zijad Bećirević | 15. January 2020 18:08
» PRILOG BOŠNJAČKOJ KNJIŽEVNO-UMJETNIČKOJ FAKTOGRAFIJI
Husein Tokić | 07. January 2020 17:34
» MRTVA TRKA
Enes Topalović | 02. January 2020 17:40
Ostali prilozi istog autora: