Negiranje bosanskog jezika, kroz planirano uvođenje "bošnjačkog" jezika, ovog puta od strane ministra prosvjete i kulture manjeg bh. entiteta, Daneta Maleševića, je još jedan dokaz nemogućnosti opstojanja toga entiteta, nastalog na genocidu Bošnjaka, dobrano homogeniziranom, s permanentnom separatističkom intencijom. Negiranje bosanskog jezika je jedan od bitnih ciljeva srpskog historijskog pamćenja za nastavak morbidne velikosrpske ideologije i glavno oruđe u izvrtanju historijskih činjenica za ciljano debljanje i učvršćavanje granica manjeg bh. entiteta. Dvadeset godina poslije genocida u Srebrenici i dvadeset godina poslije Dejtonskog sporazuma, Bošnjaci kao slobodni ljudi, kao slobodan narod, kao slobodni građani BiH i Evrope ne mogu zaštiti svoja kulturna, ljudska i jezička prava i slobode. Na najgrublji i najsiroviji način u manjem bh. entitetu i dalje se negira Bošnjacima pravo da bude ono što jesu, da misle i govore jezikom kojim misle i govore. Unatoč tome što bosanski jezik ima svoje utemeljenje u stotinama godina historije BiH. On je sebe kroz prošlost nazvao bosanskim i on je, primarno, jezik bošnjačkih naroda te svih onih koji BiH doživljavaju kao svoju domovinu. Bošnjački narod zapravo sebe legitimira sa bosanskim jezikom. Ne postoji nijedan fenomen svijesti kroz koji se bolje oslikava bošnjačka prošlost, sadašnjost i budućnost, nego što je to bosanski jezik. Naziv bosanski jezik jeste aspiracija i na BiH jer je nastajao na bosanskohercegovačkoj zemlji. Bosanski jezik je neosporna, naučno utemeljena, historijska i kulturološka činjenica. Kao što Bošnjaci imaju pravo da svoj jezik imenuju bosanskim, tako isto bosanski jezik je bio, jeste i ostaće ključna dimenzija BiH.

Nikada, niko i nigdje nije prisiljavao neki narod na to kako će zvati svoj jezik. Svaki narod ima pravo da zove svoj jezik kako on hoće. U našem slučaju, imamo povijest, imamo gramatike i rječnike bosanskog jezika stare više 100 godina, tako da su i naučne činjenice na našoj strani.

Polazeći od kontinuiteta ugružavanja ljudskih prava i sloboda Bošnjaka i uporedo s tim i pravnih akata na kojima se temelji država BiH, kao sastavnih dijelova strategije po kojem se želi Bošnjacima ograditi njihova rodna gruda, prostor na kojem su svoji na svome, polazeći od toga da se bošnjačka djeca zajedno sa svojim roditeljima kontinuirano nalaze u stanju degradacije i dehumanizacije, pozivamo bosanskohercegovački, prije svega bošnjački politički, akademski, kulturni establišment koji bi trebao predstavljati žrtve da konačno počne raditi na uklanjanju kočničara za uspostavljanje funkcionalne BiH. Tumačima i implementatorima Dejtonskog sporazuma koji nije “Sveto pismo", treba biti jasno da BiH ne funkcioniše, niti će funkcionisati u izglednoj budućnosti. Dejton je postao pretijesan politički okvir za sve normalne građane BiH. Nije u redu da istina, pravda i budućnost BiH stradaju u dejtonskom buldožeru. Na kontinuiranu dehumanizaciju Ideje Bosne i Bosanskog duha i posebno bošnjačkog bića je opasno odgovoriti šutnjom i pasivnošću političke, akademske i kulturne elite. Ovdje treba da se uključe institucije na svim nivoima, a te institucije mogu aktivirati ljudi čija pozicija je takva da imaju tu moć. Za taj proces odavno postoje sudske činjenice, a sada i moralne i ljudske, piše u saopćenju koje je potpisao Emir Ramić, direktor
Instituta za istraživanje genocida Kanada.