Autor: Admir F. Beganović

Admir F. BEGANOVIĆ: Najskuplju riječ naše civilizacije smo pošteno platili. Sloboda. Ali, kakva je to sloboda kada penzioner sluša o Sutorini a mašta o kompotu od šljiva, kakva je to sloboda kada se omadina „pali“ na razne rialiti programe iz komšiluka pa je tako Kristijan Golubović vrijedniji od Amela Tuke, Maca Diskrecija bolja od Amire Medunjanin, Zmaj od Šipova kvalitetniji od naših šampiona u sjedećoj odbojci... Danas roditelji biju profesore u školama. „Nema veze što moja kćerka dolazi iz kafane u ranu zoru, ona stigne sve i naučila je a profa joj jedan dao, hej jedan joj zaključio. Šta će njoj matematika, udaće se ionako.....“

Ko se ne bi divio vjekovnoj inteligenciji „malih ljudi“? Danas se mališani rađaju „sa fakultetom“. Unuk mog prijatelja je samo jedan od primjera kako trogodišnjaci i oni stariji znaju postaviti pravo pitanje. Mali Mak M. „kažnjen“ od roditelja zbog nestašluka koji je uradio i, po starom i oprobanom receptu „otjeran u cosak“. Mališan je strpljivo i pedantno otišao u „kazamat“ i, dok su roditelji nastavili sa pričom mali genije je u svom briljantnom mozgu redao pitanja....i....nakon „grozničavih“ desetak minuta okrenuo se i majci i ocu postavio sasvim logično pitanje: „Da li će meni neko reći šta ja radim ovdje?“.

Pitanje koje jeste na mjestu, niko mu nije objasnio da je kažnjen, da mora „odgovarati“ i snositi posljedice svog ponašanja. Mali Mak još nije svjestan da je samim činom rođenja dužan nekoliko miliona eura jer živi u zemlji koju su političari unakazlili, da živi u sistemu koji je od lojalnih napravio bahate i bogate ljude, da je najljepša zemlja na svijetu umotana u svilu apsurda i da na tabeli historije cinizma zauzima visoko mjesto.

Ne može mali Mak da skonta zašto njegov jedini, omiljeni amidža odlazi u Dablin da studira, ne može da skonta zašto je lijepa Amela dok je konobarisala studirala i na taj način izdržavala i sebe i porodicu, i zašto je otišla u Njemačku da radi. Kako da mališan skonta da su nekadašnji „reketaši“, bogato uskraceni poštenjem danas u parlamentu!? Kako će Mak i za deset, petnaest godina razumijeti „koalicije“ ?! Svade se dva čovjeka, prvi drugom pominje mrtvu majku a drugi preko toga prelazi zbog očuvanja svoje fotelje. Ljigavo i jedno i drugo ali.....opstaju.

Davno sam pogodio neke stvari, događaje... prognozirao smrt nekih koalicija i prije njihovog poroda, upozoravao i narod i one poštene, malobrojne i... ništa.

Kada jednog dana mali Mak i ostali Makovi budu rekonstruisali doba svojih očeva i djedova na šta će naići?

Da li će sramota današnjih političara nadživjeti njih?
Naravno da će Mak ove analize sa svojim vršnjacima vršiti negdje na univerzitetima Amerike i Evrope. Ali ima i onih njegovih vršnjaka koji će pratiti seksi oglase a studirati na akademijama u Bosni, FBI akademija u Gacku, Međunarodno pravo u Travniku, Medicina u Donjem Brabonjištu, Vojna akademija u Milostrahu kod Cazina.... i nakon nekoliko rata dobiti diplomu i pravo u parlament. Mak i Makovi nisu podobni, nisu jer imaju mozak i pametne roditelje...

I onda je kriv kolega Ozren Kebo kada napiše kolumnu „Jeb'o školu“. A naravno, novinari ko novinari „gamad“ koja remeti poredak.

Šta danas u školama uči omladina? U Predsjedništvu sjede Graja, Vlaja i Raja, a Visoki predstavnik kao Paja Patak... ali....to su junaci crtanih filmova. Bože o čemu ja ovo pišem????
Kome pišem?

Vudvord i Bernstin su srušili Nixona u državi koja ima sistem. Kakav sistem ima moja Bosna? Nema ni onaj periodni. Istina boli ali je tako.
I dok su sudovi puni tužbi za neplaćenu vodu, struju, grijanje, tv pretplatu...lopovi i ubice slobodno marširaju gradom...
Kuda idu momci kao ja????

Bitne stvari ne vidim očima već srcem. Možda i previše volim ovu zemlju da bi je sada napustio. Ne treba mi selidba od poznatog u strano. Kada su „pametni“ bježali iz nje ostao sam u Bosni, i neka sam. Ali boli kada neko sa šlajpekom deviza navrati pred šalter i ima prednost od iskaznice ratnih vojnih invalida, boli što će Mak jednog dana otići iz zemlje svojih pradjedova. U mojoj zemlji poštenje je odavno poznato organima gonjenja.



Najskuplju riječ naše civilizacije smo pošteno platili. Sloboda.
Ali, kakva je to sloboda kada penzioner sluša o Sutorini a mašta o kompotu od šljiva, kakva je to sloboda kada se omadina „pali“ na razne rialiti programe iz komšiluka pa je tako Kristijan Golubović vrijedniji od Amela Tuke, Maca Diskrecija bolja od Amire Medunjanin, Zmaj od Šipova kvalitetniji od naših šampiona u sjedećoj odbojci...
Danas roditelji biju profesore u školama.
„Nema veze što moja kćerka dolazi iz kafane u ranu zoru, ona stigne sve i naučila je a profa joj jedan dao, hej jedan joj zaključio. Šta će njoj matematika, udaće se ionako.....“

O čemu ja to?
O stvarnosti, apsurdima.....
K'o beduin bez kamile....
Bude me ratovi, kvazi tjelohranitelji koje „jedam za doručak“, krstarice plešu u kadama. Ne pratim šejtanovu navigaciju ali ona prati meni i...vrijeba.

Hamza Rumun (takav mu nadimak a niko nikad nije sazn'o zašto) pozva me neki dan na ručak.
Hajde spremila žena....

I iznosi Begzada podvarak, salatu od kupusa i rasol...
„Šta ćeš care, nema se, samo kupus al' Bogu hvala i na tome“...
I tamam da Dnevnik počne ja mu rekoh: - „Nemoj paša mrtve ti majke. Bolje da gledamo smetnje na tv-u nego dnevnik“.

Pao kran na hadžije...
Opomena, Hamza, opomena...

Moja Bosna je prošla kliničku provjeru, Gospodar nas stalno opominje ali ....
Ma dobro reče mali Mak---- „Šta ja radim ovdje?“