Elmedina MUFTIĆ: Mi znamo vašu istoriju koja vam ne služi na čast i zato smo pred vama uspravni, a znate i vi našu historiju koja je blistava i zato ste pred nama frustrirani. Vi osporavate naš jezik jer ste svjesni njegovog postojanja, dok mi ne negiramo vaš jezik jer smo svjesni njegovog korjena. Vi ste nemoćni i pokušavate da nas zastrašite, a mi smo ponosni i ne bojimo se jer je strah odraz slabosti a Bošnjak nikad nije bio slab. Vi se plašite naše dobrote jer je niste spremni u sebi primjeniti, dok se mi borimo protiv vašeg zla pokušavajući ga dobrotom suzbiti.

Srpsko-crnogorska Genocidna tvorevina obavlja završne radove na projektu genocida nad Bošnjacima. Na polovici teritorije Bosne i Hercegovine u periodu od 1992. - 1995.godine planirano i sitematski Bošnjaci i Bošnjakinje su ubijani, zatvarani u logore, silovani i etnički čišćeni sa svojih vjekovnih ognjišta, da bi na temeljima bošnjačkog bića umobolnici stvorili tvorevinu koju nazivaju ‘republika srpska’. Ono što su započeli Milošević i njegovi katili u liku Mladića, Karadžića i ostalih zločinaca danas dovršava Milorad Dodik i njegova bratija. Prvi su naoružani do zuba oružjem koje su kupovali naši djedovi i babe nad Bošnjacima počinili genocid, dok ovi drugi, nasljednici genocidne ostavštine pomenutih ratznih zločinaca, udaraju fasadu kao završnicu, ukidajući osnovna ljudska prava Bošnjacima – preživjelim žrtvama genocida. Onima koji su se odvažili vratiti na svom topraku, odakle su protjerani, tamo gdje pripadaju, tamo gdje su njihova ognjišta i gdje žive hiljadama godina. Već dvije godine roditelji bošnjačke djece, povratnici u genocidnu tvorevinu biju bitku za svoj bosanski jezik i za nacionalnu grupu predmeta u školama koje pohađaju treba da izučavaju njihova djeca, što je zagarantovano Konvencijom o ljudskim pravima, ali izgleda nije u glavama zločinaca. Roditelji bošnjačke djece borbu su vodili svim demokratskim sredstvima, ali su ostali obespravljeni. U četvrtak 17. septembra u Srebrenici je u "Prvoj osnovnoj školi" ukinut naziv Bosanski jezik, koji je protiv ustavno zamjenjen nazivom "Jezik bošnjačkog naroda". Jasne su namjere zločinaca koji su izvršnoj vlasti genocidne tvorevine, njihove ruke su još uvijek krvave od bošnjačke nejači, oči pune mržnje prema Bosni, ono pogano duše što imaju ogrezla im u tamjanu prezira svega što podsjeća na Bosnu i Bošnjaka. Iz Srebrenice, sa mjesta najvećeg genocida u Europi nakon Drugog svjetskog rata, Bošnjaci su dobili jasnu poruku da srpske vladajuće garniture u BiH i Srbiji, uključujući SPC i SANU, nastavljaju genocid svim raspoloživim sredstvima. Jasno je, genocidna tvorevina nad Bošnjacima sprovodi aparthejd, koja ih ne tretira kao narod niti ih tretira kao faktor, nego su tek neka beznačajna skupina koju mogu istrebljivati i ubijati i o čijem jeziku kao elementarnom pravu čovjeka odlučuju oni koji su nad njima izvršili genocid. Srpske vlasti Bošnjacima poručuju da za njih nema mjesta u svojoj zemlji čiji dio je u Daytonu nazvan ‘republika srpska’, te da je njihova sigurnost na tom zločinačkom genocidnom prostoru ugrožena isto kao što im je ugrožen bosanski jezik. Genocidna bratija pošto poto hoće u srcu Europe da zbrišu s lica zemlje cijeli jedan narod koji ima svoju naciju, kulturu, jezik, tradiciju. Sa tim fašiziodnim činom ustvari srpska genocidna bratija potvrđuje bošnjačku i bosansku postojanost. Jer ukinuti i osporavati se može samo nešto što postoji, što je živo, što bitiše, ne može se osporavati niti ukidati ili ubijati nešto što ne postoji. Postojanost bosanskog jezika je toliko jaka, koliko je jaka frustracija veliko Srba njegovim postojanjem.



Ne brine me mlaćenje prazne slame zločinačkih ubleha i njihove bolesne namjere nepriznavanja naziva bosanskog jezika, koliko me brine šutnja naših političkih predstavnika, koji pokazuju takvu slabost da ih se jednim potezom može oboriti na pod, a da oni i ne pokušaju ustati i boriti se. Borbu za zaštitu osnovnih ljudskih prava su onako kukavički prepustili povratnicima, da sami biju bitke nacionalnog identiteta u koje spada i pravo na jezik. Našim političarima odavno genocidna tvorevina nije interesna zona, nije to glasačka mašinerija koja ih postavlja na tron. Zar ovakva šutnja i političko neznanje ne potvrđuje da su radi ličnih interesa digli ruke od cjelovite BiH za koju život dalo preko 200 hiljada nevinih žrtava. Zar je moguće da se bošnjački političari 20 godinama od Daytonskog sporazuma zadovoljavaju time da je BiH cjelovita samo na papiru i granicama, a u stvarnom životu je podjeljena država u kojoj samo na jednom dijelu teritorije svi imaju ista prava, dok na druga dva dijela koja su pod političkim palicama Srba i Hrvata ta prava su zagarantovana samo jednima. Bošnjački političari se bave ko se s kime slika umjesto da sa svojih pozicija za koje su i više nego dobro plaćeni biju bitke za prava naroda koji ih godinama svojim glasovima drži na vlasti. Dok Srbi provode politiku genocida, naši plešu ples na kiši izvodeći piruete lude naivnosti, koja se više ne može objasniti. I dok se oni, tj. predstavnici Bošnjaka među sobom gložu, odnosno dok brane svoje stolice kao sveta mjesta, te dok među sobom vode ratove i proglašavaju neprijateljem sve one koji ne misle kao njih par, dok su im lični interesi važniji od nacionalnih interesa, dok im je stolica važnija od države, dotle nam oni koji su izvršili genocid igraju “moravac” pod prozorom, kao upozorenje ili znak da za njih projekat genocida nije završen dok postoji i jedan Bošnjak i dok se čuje i jedna riječ izgovorena na bosanskom jeziku. Pošto naši političari šute, jer valjda nisu dovoljno "plaćeni" da progovore, moramo progovoriti mi, obični ljudi koji nemamo krizu identiteta i jasnim bosanskim jezikom poručiti genocidnoj zločinačkoj gamadi: Bošnjaci su narod koji je nemoguće istrijebiti, mada vi zločinci pokušavate već jedanaest puta da ubijete ovaj živi narod. Bošnjaci su autohtoni narod Bosne i Hercegovine jedne od najstarijih država u Evropi. Mi, Bošnjaci govorimo Bosanskim jezikom kojim su govorili i naši pradjedovi stari dobri Bošnjani. Mi smo narod koji u svojoj historiji nema krvave mrlje zločina i genocida. Mi smo narod koji je uvijek pozivao na mir i poštivanje drugih i drugačijih. Mi smo narod sa prevelikom dozom merhameta u našim genima, koja nas je često skupo koštala jer živimo među vucima a zuba nemamo. Za razliku od vaše naša duša je prostrana, obraz čist, pogled dostojanstven, a namjera jasna. Vi ste narod koji u svojoj historiji ima krvave mrlje zločina i genocida. Vama je na teret ostavljeno da stoljećima nosite biljege klanja, silovanja, pljačkanja i protjerivanja svih onih kojima krštenje sa tri prsta nije obredna molitva.

Genocidno orgijanje (Karikatura: Šukrija Meholjić)

Vi ste narod koji treba da se stidi i da pred zemljom obarate pogled jer ste i zemlju krvlju nedužnih natopili. Vi ste narod koji se mržnjom zadoji i s mržnjom se i u zemlju spustite. Vi ste narod koji je pustio krik mržnje da se razliježe ovim prostorima. Toliko ste nemoralni da se usuđujete da negirate genocid, da vrijeđate žrtve, da zločince slavite kao heroje, da se dičite zločinom koji ima razmjere gonocida pred kojim se svemir crveni i užasava, a vi mu ponosno kličete salve oduševljenja. Bestidni ste do te mjere da više nemate mjerila za uljudnost, pa u Srebrenici koju ste 1995.godine svojim zlom pretvorili u najveću grobnicu i klaonicu u svijetu u kojoj ste počinili genocid danas pretvarate u čistilište osporavajući osnovna ljudska prava onima koji su uspjeli preživjeti vašu kamu. Danas te iste ljude želite dotući time što ćete im oduzeti identitet i pravo na jezik. Ali treba da znate, da mi Bošnjaci vas krvnike ne pitamo ni za šta. Vi nam niti možete dati, niti možete ukinuti naša prava jer ste nam nebitni i niste nam uopće faktor koji može da odluči o nama, jer mi sami o sebi odlučujemo. Mi znamo ko ste vi, ali vi očito ne znate ko smo mi. Mi znamo vaše namjere, ali vi ne znate naše nijetove. Mi znamo vašu istoriju koja vam ne služi na čast i zato smo pred vama uspravni, a znate i vi našu historiju koja je blistava i zato ste pred nama frustrirani. Vi osporavate naš jezik jer ste svjesni njegovog postojanja, dok mi ne negiramo vaš jezik jer smo svjesni njegovog korjena. Vi ste nemoćni i pokušavate da nas zastrašite, a mi smo ponosni i ne bojimo se jer je strah odraz slabosti a Bošnjak nikad nije bio slab. Vi se plašite naše dobrote jer je niste spremni u sebi primjeniti, dok se mi borimo protiv vašeg zla pokušavajući ga dobrotom suzbiti. Vi pjesmom pozivate na osvetu iz nemoći da podnesete poraz, dok mi dovom pozivamo na pravdu svjesni da je čovjek samo onda na dobitku dok se u Boga uzda i dobra djela čini. Razlika između vas i nas je u tome što vi podižete zidove u kojima se gušite u jednoličnosti, dok mi gradimo mostove koji spajaju različitosti i uživamo u ljepoti raznolikosti.... I zbog svega što jeste, bolje vam je da šutite, jer vi niste dostojni da govorite, čitate i pišete riječima ljubavi koje se bosanski jezik zovu....

A pjesnik reče, a vi da primite k znanju:
"Krene li dušman ti na zide
u san starih mezarova,
udarit će na šehide,
što krv će liti za brda ova."