Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Jubilej
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

DEVALVACIJA LJUBAVI I EKSPANZIJA MRŽNJE
Autor: Aziz Hurem
Objavljeno: 21. October 2015. 02:10:51
Aziz HUREM: Kada bi djeca voljela roditelje kao što roditelji vole djecu, mnoge stvari u životu bi bile drugačije. Svi oni koji imaju djecu, bez izuzetka, da bi pridobili njihovu ljubav nastojimo im uzdurisati komfor i blagostanje kako u životu nebi naišli na nedaće nama već poznate. Komfor i mertebet koji danas pružamo našoj djeci odmah po rođenju, nisam siguran da li time nesvjesno radimo protiv njih pa i protiv nas samih.
Ljubav je najvjerojatnije jedina stvar u životu koju ne treba objašnjavati.
Toliko je u Bosni posijano ljubavi da joj ni svi ratovi nisu mogli naškoditi. Da je kojim slučajem Emina, umjesto u Mostaru rođena u Parizu, Londonu ili... nadmašila bi i slavnu Merlin Monroo, a, tek Hanka iz Čajniča zbog koje je Salko u vodu skako, Zijo pio, u mezar leg’o Ibro i Bego i ko zna šta je ko sve radio. I danas se pripovijeda šta su sve momci radili zbog njene ljepote.
Nažalost sve se to polahko topi.
Zašto je ljubav uopće, izgubila na intenzitetu i toliko devalvirala, a na njenom mjestu nikla i razvila se mržnja, zavist, ljubomora, pakost pa „cvjeta li cvjeta“?
Taj sindrom je vidljiv i očituje se uzajamno izmađu: djece međusobno, muža i žene, braće i sestara, djece i roditelja, učitelja i učenika, državnih vlastodržaca i običnih građana, poslodavaca i radnika, između komšija , rodbine itd. Ljubav kao jedna vrsta nekog potencijala, snage, naboja ili emotivne energije preusmjerena je prema nevažnim i sporednim stvarima u životu. Ovom fenomenu su najviše kumovali industrijalci žedni novca beskrupulozno gazeći sve postulate za koje se bori moralni čovjek, a odmah iza njih na drugom mjestu su moglo bi se kazati da je još uvijek ljubav neokrnjena u siromašnom dijelu Svijeta. Pođite u sela daleko od civilizacije pa čete se uvjeriti da i tamo žive čovjek i žena zajedno a, za ljubav nisu nikada ni čuli. Pa ipak se vole i sve je došlo prirodno odnosno sve je to Božiji dar.
U izboru ljubavi vladaju neobjašnjivi kriteriji. Ljubav ne pita je li komšijska cura ili neka iz susjedne mahale šći nekog bega ili muhtara. Ljubav nas ne pita jeli nam izabranica/nik iz susjedne čaršije, države, ili ….. Ama, može na današnjem vaktu biti čak i sa drugog kontinenta. Tu nema ni parametara ni pravila.
Kod Bošnjaka se to između ostalog oslikavalo kroz pjesmu sevdalinku, kroz dugogodišnje čekanje da se ađamioglani vrate sa koje kakvih bojni. U brojnim sevdalinkama se kazuje kako je za ljubav mjerenu poljupcem bila cijena smrt. Još uvijk pamtimo priče ponekih nena koje su više godina čekale svog zaručnika do povratka sa fronte, vezući mahrame i rupce raspete na đerđefu. Danas se obraz istanjio, data rječ se lakše gazi nego dogorjela cigareta.

*****


Poznato je da materijalno izobilje proizvodi duhovno siromaštvo, pa su zato oni najbogatiji vrlo često i najnesretniji. Ali, ostavimo po strani te što prodaju dušu za tijelo. Ovdje je rječ o nama, običnim ljudima a, koji ipak ne možemo da se odupremo današnjim izazovima iako, svjesni glavobolje koju ti izazovi nose jer bi htjeli da idemo u korak s vremenom. Zar obični insan mora da unovči sve, pa svoju ljubav i prijateljstvo stavlja na berzu. Neću pretjerati ako kažem da prije samo jedno i po stoljeće najvažnija i najosnovnija komunikacija između ljudi (opet onih običnih) je bio direktan i neposredni susret i razgovor. Opismenjavanjem i razvojem proizvodnje papira dolaze na red poštanska pisma koja su olakšala komunikaciju ali istovremeno doprinijela udaljavanju jednih od drugih. Čitati ili pisati pisma "tintanom olovkom", koja kod starijih još uvijek žive u sječanju je jedan poseban užitak, to je doslovno pravi doživljaj bez obzira da li ga pisao, pakirao, markirao, predavao na poštu ili u pošt. sanduče ili, iščekivao poštara, pa polahko gustirao sa otvaranjem i čitanjem, zavisno opet od toga ko pismo šalje. Telegrafija, koja skoro iščezava, iako je bila značajna u nekim državnim službama, za običnog čovjeka u svakodnevnom životu nije bila praktična. Neposredno poslije pojave telgrafa dolazi telefon kao jednostavno, još uvijk omiljeno i funkcionalno sredstvo veze (1897. god. proradio je prvi telefon u Sarajevu). Sa ovim izumom čujemo i glas onoga s kim razgovaramo, a to je kao dobra kompenzacija za daljinu koja nas dijeli.
Dakle, sada nismo ovisni o poštaru i možemo u svakom momentu da razgovaramo s kim želimo. Od pojave prvog tel. u Sarajevu proči če desetine godina a ponegdje skoro cijeli vijek da bi svako u Bosni imao u kući radio, TV, i telefon. Sa ova dva tri zadnja izuma opada nam i želja i potreba da se sa nekim susrećemo zato što svakog momenta možemo razgovarati s istim. Danas svako pa i djeca od prvih školskih dana imaju telefon u džepu. To nije ni luksuz niti pomodarstvo, nego potreba. I na kraju internet, omogučava svojim korisnicima da se čuju i vide ali ih u bukvalnom smislu sprečava da se sretnu iako možda stanuju u susjednom sokaku ili u susjednoj zgradi.
Svi ovi i drugi tehnološki izumi su upotpunili komfor koji je negativno utjecao na one najbitnije ljudske karakteristike. Prvenstveno kao u naslovuovepriče a, to je ljubav, zatim moral, čestitost, ahlak .....
Dakleljubav je okrnjena ali, ne zatošto je istrošena ili izlizana, nego zato što nije razvijena i probuđena odnosno zatošto je usmjerena napogrešnu stranu. Tako da danas, Nintendo, Play Station (plejstejšen), kompjutor, automobil, tur.putovanje itd, stavlja babu, mamu ilibrata i sestru u drugi i treći plan. A, ostali nam i ne padaju na pamet propagandna TV zapadna mašinerija koja je okićena svim ovim điđama koje sam pobrojao a ima ih još, stvara ubjeđenje i uvjerenje kod naše omladine da, onajko ne prihvati ove standarde i uzuse nije nikud pristao.
Ovaj retrogradni trend širi se i izvan kuće i familije pa se gase i kidaju rodbinske veze, prijateljstva, komšiluk nam postaje stran i dalek. Pomama (glad) prema materijalnom svijetu je zasjenila sve one prave i prirodne ljubavi koje su čovjeku darovane od Boga dž.š. a,koje sam napočetku poredao. Pomama za komfornim i luksuznim životom je u čovjeku ugasila želju za djecom, pa tako i potrebu za rađanjem djece, pa tako i ljubav i milost prema biločijoj i bilo kakvoj a, u nekima možda čak i averziju prema djeci. A, ova opet one drugeljubavi, osjećaje i emocije, koje u čovjeku ostanu prigušene i do smrti ne aktivirane.
Kada bi djeca voljela roditelje kao što roditelji vole djecu, mnoge stvari u životu bi bile drugačije. Svi oni koji imaju djecu, bez izuzetka, da bi pridobili njihovu ljubav nastojimo im uzdurisati komfor i blagostanje kako u životu nebi naišli na nedaće nama već poznate. Komfor i mertebet koji danas pružamo našoj djeci odmah po rođenju, nisam siguran da li time nesvjesno radimo protiv njih pa i protiv nas samih.
Svi oni koji su na vrat objesili pola stoljeća ili možda više znaju kako je to bilo u našem djetinjstvu. Danas?
Komfor koji pružamo današnjem djetetu odmah po rođenju i kroz čitavo odrastanje najvjerojatnije da nesvjesno radimo na tome da udaljimo djecu od samih nas.
Već je postalo pravilo da bebu prije rođenja čeka krevetić, (kako ga ne bi majka držala u krilu jer, nema vremena), dječija kolica, (kako ga ne bi nosila u naručju) kojekakve korpe (maxi cosi) za nošenje, pa i dječija soba ali ovaj put kako nam dijete ne bi smetalo dok mi gledamo TV-fudbalski prenos. Ali, za svaki slučaj kupujemo i njemu televizor da može da gleda šta hoće, kad hoće i koliko hoće... Soba puna igrački i to sve u ljubičastoj ili roze boji odnosno u plavoj, ili braun, zavisi od spola.
A, mi, koje nas sve ovo brine znamo da smo bili nošeni u naručju, vođeni za ručicu, umakali iz istog sahana, spavali u istoj sobi sa roditeljima, možda sa dedom ili nanom, ili eventualno u drugoj sobi sa ostalom djecom i bilo nam je čak i šire nego današnjoj djeci koja imaju ponekad i više soba naraspolaganju... Prozeblih nogu iz gumenih čizama najčešće šupljih, svake zime je vladala zubobolja pa u cijeloj sobi nije bilo sna, tako da ni oni drugi nisu mogli spavati zbog ovih zuboboljivih. I nismo se uopće ljutili, nego smo ich sažalijevali. Tako se iskivalaljubav, vruća i slađa nego ova danas, među današnjim generacijama. Nisu nas interesovale „Nikee, Nintendo, Porše, Harly, Hoogo Boss, ThomyHilfinger“ itd. “Nije nam bilo važno ko če imati kakav mobitel ili ko če imati u ruci TV-daljinski“. Daljinski je najčešće bio kod dede i to dovoljno dugačak da može sa šiljteta dokučiti one koji su zaboravili Akšam-namaz.
I sve to je imalo dublji i širi učinak i impregnantniji socijalni efekat nego današnji najsavremeniji tobože pedagoški modeli i još zu to nintendo, playstation, compyutor mobitel, karate i judo-trening itd). / Nekima je danas pomalo smiješno voljeti: roditelje, djecu, pa i bračnog druga a, kamo li dajdžu, amidžu, dedu, nanu, tetku itd. Kao da hoće da demonstriraju samopouzdanje, neovisnost, prezauzetost i preokupiranost dunjalučkim zavrzlamama /
Dakle u dječijem današnjem paketu pored krevetića, dječijih soba i, i, i, dolazi poslije sve ovo što sam gore nabrojao i šta će sve još doći dragi Bog zna a, mi im u tome svesrdno pomažemo u nadi da će nas više voljeti i slušati. Razočarenje u naša očekivanja dolazi kada se ta dojučerašnja djeca zamomče ili zacure pa se onda pitamo: zašto se ova omladina ovoliko izopačila?? Ali, to je već momenat kada postaje kasno pokazivati smjer kretanja i dijeliti nasihate i besjede. Ta i takva djeca kojima smo priuštili taj mertebet lahko se nađu i u sudnici u sukobu sa zakonom a nerijetko i protiv svojih najbližih jer su izgubili: prvenstveno ljubav, a zatim osječaj za stid, za rešpekt, merhamet, sažaljenje, poštenje itd. Ako su šta od ovoga uopće i imali.
Ostavljam čitaocu na izbor da stalno ima na umu: prepustiti se stihiji i nekontrolisano i bezselektivno prihvatati (Without selection) sve što dolazi suprotno od kretanja Sunca ili, unatoč svim trendovima, ipak, imati vjeru i mjeru.



Ostali prilozi:
» THE GAME IS OVER!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 17. January 2018 14:26
» VELIKOSRPSKA CIRKUSIJADA NA ULICAMA BANJA LUKE
Mr. Milan Jovičić | 13. January 2018 19:05
» POSLUŠAJ SVOJU SAVJEST
Avdo Metjahić | 12. January 2018 22:23
» (PRED)RATNE PREVARE
Haris Hojkurić | 12. January 2018 20:41
» ZAMRŠENI MEĐUNARODNI ČVOROVI
Aziz Hurem | 12. January 2018 18:02
» DRUGARSKI TRIO
Esad Kopić Osmanović | 12. January 2018 17:17
» BOŽE DRAGI, DARUJ NAM PAMETI, LJUBAVI I SLOGE
Mr. Milan Jovičić | 08. January 2018 00:46
» DEHUMANIZACIJA BOŠNJAKA
Sead Zubanović | 05. January 2018 15:53
» ORGANIZOVANO DEŠAVANJE NARODA
Haris Hojkurić | 01. January 2018 23:23
» MEĐUNARODNI HAŠKI SUD - DAN POSLIJE?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 01. January 2018 01:02
» DRŽAVA, NAROD I GAZIJE
Elmedina Muftić | 28. December 2017 13:57
» SPRDAŠ LI SE TO?
Esmin Frljučkaj | 26. December 2017 01:10
Ostali prilozi istog autora:
» ZAMRŠENI MEĐUNARODNI ČVOROVI
12. January 2018 18:02
» ‘ODŽA ‘USKIĆ
06. December 2017 20:26
» UHODE
03. November 2017 13:02
» NOVAC KOJI NE POSTOJI
29. September 2017 18:15
» ALIJA IZETBEGOVIĆ 1925-2003
19. October 2016 19:48
» SEWAB I MERHAMET
12. October 2016 01:29
» KROKODIL I KLEPTOKRATIJA
30. September 2016 17:05
» JERUSALEM - PUTEŠESTVIJE
05. September 2016 02:16
» KOLIKO KOŠTA ČOVJEK
28. June 2016 21:16
» DRAGAN DAVID DABIĆ
23. March 2016 01:52
» DUGMETOVO ROCKEN ROLLL ROKANJE
07. March 2016 15:45
» MAHRAMA I ŠAMIJA
08. February 2016 13:15
» ZAR I TI, SINE BRUTE
01. February 2016 16:59