Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

Esej
ISLAM I EKOLOGIJA
Autor: Prof. Habib Mandžić
Objavljeno: 25. October 2015. 22:10:19
“Milostivi
poučava Kur’anu,
stvara čovjeka,
uči ga govoru,
Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove,
I trava i drveće se pokorava,
A nebo je digao, i postavio je terezije
Da ne prelazite granice u mjerenju-
I pravo mjerite ina tereziji ne zakidajte!
A zemlju je za stvorenja razastro,
Na njoj ima voća i palmi sa plodom u caskama
I žita sa liscem i miomirisom cvijeća,-
Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete!-
On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčaria stvorio
A džina od plamena vatre -
Pa, koju blagodat Gospodara svoga porilete?!”
(Kur’an, 55:1-12)



Habib MANDŽIĆ: Islam nas uči da je Bog stvoritelj svega u Univerzumu. On je taj koji je okitio nebesa suncem, mjesecom, zvijezdama, a zemlju cvijećem, drvećem, baščama, voćnjacima i raznim životinjskim vrstama. Bog je taj koji pokreće rijeke i potoke da teku na zemlji, koji drži nebesa bez podupirača, podstiče kišu da pada i pravi razliku između dana i noći. Cijeli univerzum sa svojim bogastvom i snagom, Allahovo je umijeće i kreacija. On je taj koji stvara biljke i životinje u paru. Kasnije je stvorio čovjeka. Čovjek je Božiji namjesnik na Zemlji; sve je čovjeku dato na povjerenje. Pošto nismo stvoritelji prirode i svijeta, ni svijet nije naše vlasništvo kojim možemo raspolagati kako želimo. Dragi Bog je stvorio prirodu i ona Njemu pripada. Sve je u prirodi znak Božije egzistencije.
Čovjek duboko mijenja svoj prostorni okvir, trajnije od svakog drugog živog bića. Djelovanje čovjeka na svijet prirode ispoljava se u njenom mijenjanju. Posljedice ovih aktivnosti po ravnotežu u odnosima čovjek – priroda ozbiljno su ugrozile prirodne uvjete zivota. Gradovi se sve više šire, što uzrokuje lošiji kvalitet životne sredine. Čovjek, umjesto da upozna prirodu i njene zakone koji u njoj vladaju, nastoji da je intenzivno degradira i zagađuje. Zato je danas sve veća potreba življenja na čistom zraku, u čistoj vodi, u neporušenim predjelima, uz odsustvo buke.

Pored sve veće i jače, sofisticirane tehnologije, jedan od najvećih pomoćnika u borbi sa štetnim gasovima, prasinom i čađi, odličan regulator razmjene gasova, jesu i zelene površine, odnosno njihov najvažniji elemenat – vegetacija. Vegetacija ima značajnu ulogu, osim u pročišćavanju gradskog zraka od prašine i gasova, i u reguliranju temperature i vlažnosti zraka u urbanim sredinama. Zelene površine pozitivno utiču na uravnoteživanje režima vjetrova i djeluju na smanjenje buke…Vegetacija utiče i na popravljanje kvaliteta zemljišta. Svakako treba istaći psihološku, kao i estetsku ulogu.

Razvitak čovjeka nemoguć je bez tješnje veze s prirodom, gdje se ništa ne dešava i gdje sve posljedice imaju svoj uzrok u prirodi.

Prije nego što krenemo u prirodu valja naučiti osnovna pravila ponašanja u prirodnome okolisu. Mi često svoje loše navike iz grada prenosimo i na izletista, parkove, u sume i na planine. Kad se nađemo daleko od gradske sredine, oko nas neće biti kontejnera za smece. Kante za smeće po parkovima ina izletištima u blizini gradova često nisu u stanju “savladati” količinu otpadaka koje čovjek iz gradabaca pored njih na sve strane.

I sam se autor ovog eseja više puta u to uvjerio. Najupečatljiviji primjer bio je neke godine, na najvećem bošnjačkom dovištu na Ajvatovici kod Prusca, na koje se slilo više hiljada Bošnjaka i Bošnjanki iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Bilo je milina prisustvovati tako velikoj svebošnjačkoj kulturno-vjerskoj manifestaciji i učiti dove u tako lijepom i zelenom planinskom krajoliku, te se ponovo vidjeti sa prijateljima nakon deset ili dvadeset godina, a pri tome upoređivati australska crvena pustinjska prostranstva sa ovom zelenom bosanskom baščom. Divno je bilo i slušati našu učenu ulemu predvođenu reisom dr. Mustafom ef. Cerićem, koji je vrlo inspirativno i analitički iznosio svoje opservacije o našim aktualnim bošnjačkim i muslimanskim stvarnostima i raspućima.

Međutim, tuzno je bilo da ne može tužnije, kad je ova velika manifestacija završena, vidjeti hiljade ljudi kako grabe strmo niz planinu ostavljajući za sobom pobijeljelu, do prije par sati modrozelenu livadu na vrhu planine. Sigurno da ogromni šleper ne bi bio u stanju povući sve ono ostavljeno smeće. Takva nas je slika pratila, cijelim putem dolje do Prusca.

Nažalost, ovo nije izuzetak, nego slika koja se sigurno ponavlja svake godine. A poznato je koliko decenija treba da prođe da bi istruhla, naprimjer, jedna najlonska kesa. Prvenstvena je zadaća ulemi koja odlazi na Ajvatovicu i na druga naša dovišta i javna okupljališta, da u program svoga govora unese i segment o ekologiji i zaštiti čovjekove okoline. To im je sveta dužnost. Predmet Ekologija bi, dakako, morao biti uvršten u nastavne planove i programme osnovnih i srednjih škola.



Kao što vidimo, problem okolisa jedan je od najozbiljnijih problema današnjeg čovjeka. Ovaj problem ne prijeti samo nama, već cijelom svijetu i budućim generacijama i njihovom pravu da žive u zdravom okruženju.

Šta je zapravo čovjekova okolina ili ekologija? Ona je, u stvari, naša kuća, voda koju pijemo, grad ili selo u kojemu živimo. Dalje, ona apsorbira mora, jezera, rijeke, potoke, puteve, planine i šume koje pripadaju svim članovima ljudske i neljudske zajednice. Kada kažemo okolina, pod tim podrazumijevamo cijelo ovo prirodno okruženje u kojemu svi mi i sva živa stvorenja žive. Dok ekološko zagađenje znači prljanje i pustošenje ovog prirodnog okruženja. Danas je zrak zagađen, voda je zagađena, ozonski omotačč se tanji, najviše iznad Australije, mnoge životinjske vrste izumiru. Tu je i zagađenje društvene sredine kroz osiromašenje mnogih društvenih slojeva i naroda, kao Bošnjaka naprimjer, obespravljenje, beskućnistvo, migracioni problem, rasizam, terorizam, agresija na suverene zemlje, ratovi, napuštanje djece, AIDS, prostitucija, droga, homoseksualizam i druge čovjekove izopačenosti, alkohol i mnogi drugi problemi.

Svi umni ljudi se slažu u tome da je vjera najjača snaga i najbolji katalizator u rješavanju nabrojanih problema te razvoju razumne i integralne ekološke svijesti.

Islam nas uči da je Bog stvoritelj svega u Univerzumu. On je taj koji je okitio nebesa suncem, mjesecom, zvijezdama, a zemlju cvijećem, drvećem, baščama, voćnjacima i raznim životinjskim vrstama. Bog je taj koji pokreće rijeke i potoke da teku na zemlji, koji drži nebesa bez podupirača, podstiče kišu da pada i pravi razliku između dana i noći. Cijeli univerzum sa svojim bogastvom i snagom, Allahovo je umijeće i kreacija. On je taj koji stvara biljke i životinje u paru. Kasnije je stvorio čovjeka. Čovjek je Božiji namjesnik na Zemlji; sve je čovjeku dato na povjerenje. Pošto nismo stvoritelji prirode i svijeta, ni svijet nije naše vlasništvo kojim možemo raspolagati kako želimo. Dragi Bog je stvorio prirodu i ona Njemu pripada. Sve je u prirodi znak Božije egzistencije. U Kur’anu se kaže: “Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?” (Kur’an, 41:53)

Zbog toga islamski učenjaci gledaju na prirodu kao otvorenu knjigu, koja nas poziva da je čitamo, meditiramo, upoznajemo, volimo i veličamo njena Gospodara.

Koncept Božije jednoće je baza i suština islama. Božija jednoća se najbolje očituje u odnosu čovjeka i prirode. Božije namjeništvo na zemlji, čuvanje Njegova povjerenja, najprije se odnosi na održavanje jedinstva Njegovih stvorenja, integralne cjeline svijeta, tri osnovna koncepta islama. Ovi principi su u isto vrijeme glavni temelji islamske ekološke etike.

Ako pravilno isčitavamo kur’anske sure o Zemlji na kojoj živimo, vidjet ćemo da one strogo naglašavaju da je Zemlja čovjekovo mirno mjesto na kojemu on upravlja. Časni Kur’an nam odvodi pažnju na prirodu i događaje u njoj: “Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta.” ( Kur’an, 17:44).

Zemlja je jednako važna i u smislu koncepta uzajamnog djelovanja. Ljudska bića su stvorena od zemlje i vode. Ako se čovjek otuđi od zemlje, otuđio se od prave prirode. On nije njen gospodar i upravljač, nego njezin skromni član. Muhammed a.s. bi govorio: “Zemlja mi je ućinjena mjestom obavljanja namaza i sredstvom čišćenja.” (Buharija, 1: 331). Ovaj nam hadis kazuje kada nam nije dostupna voda da bismo uzeli abdest, onda se može upotrijebiti i zemlja, kao simbolićko pranje (tejemmum). Zatim je naš Pejgamber naglasio: “Bog je lijep i On voli ljepotu. On je darežljiv i On voli darežljivost. On je čist i On voli čistoću.” Stoga se ne treba čuditi islamskom pogledu na okoliš da “svako treba svakoga da podsjeti da čuva i štiti svoj okoliš”.


Una


Čistoća je, prema islamu, jedan od fundamenata vjerovanja. Direktna je veza između vjere i čistoće. Stoljećima je čistoća bila jedna od glavnih karakteristika muslimanskog življenja. U jednoj Poslanikovoj predaji se veli: “Čistoća je pola vjere.” (Muslim). U jednoj od prvih Božijih sura objavljenih Muhammedu a.s. stoji:
“Oti, pokriveni!
Ustani i opominji!
I Gospodara svoga veličaj!
I haljine svoje očisti!”
(Kur’an, 74: 1-5)

U islamu su tjelesna, moralna i spiritualna čistoća jedna neraskidiva cjelina. Musliman ne smije zapostaviti ni čistoću svoje okoline, kuće, puta kojim prolazi, parka ni bašče, niti bilo koji vid moralne ili duhovne čistote.

U Kur’anu, a.s., kaže se: ”O vjernici, kada hoćete da molitvu obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operate – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. A ako ste džunubi, onda se okupajte, a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam počini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni”. ( Kur’an, 5:6).

Kao što se vidi iz ovih svijetlih Božijih rečenica, prvi uvjet obavezne molitve je čistoća. Stoga Kur’an naređuje da najmanje pet puta dnevno operemo one dijelove tijela koji bi mogli biti izloženi prljavštini, kao što su ruke, lice, nos, uši, usta, vrat, glava i noge. Također, i mjesto gdje se klanja i odjeća koju čovjek nosi moraju biti čisti.

Druga dimenzija islamskog pristupa čistoći jesu Božija lijepa imena. Čistoća nebesa i zemlje, oblaka, kiše, insekata, ptica, crva, glista, mrava, te bijelih i crvenih krvnih zrnaca u ljudskome tijelu, manifesti su Božijeg reda i perfekcije u nama i oko nas. Nas duhovni učitelj i zagovarač Muhammed a.s., obraćao je veliku pažnju na sve vidove čistoće. Uvijek je bio čist i uredan, osobito kada bi išao u džamiju ili nekoga da posjeti. Oblačio bi čistu i pristojnu odjeću, stavljao na sebe blage mirise te bi izbjegavao da jede bijeli i crveni luk.

Musliman je uvijek obavezan biti čist, i fizički i moralno i duhovno. Onaj musliman koji obraća pažnju na tjelesnu čistoću, koji drži svoju kuću i okolinu čistom, neće zapostaviti ni čistoću srca svoga, niti duše svoje. Još smo u osnovnoj školi učili da je prvi uvjet da se zaštitimo od bolesti da budemo čisti i živimo u čistome okruženju. Isto nam to sugerira i preventivna medicina. Ne smijemo nikada zaboraviti ovo kur’ansko upozorenje: “Bog zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (Kur’an, 2: 222).

Kad se izgovori teza “zdrava hrana” prva misao koja nam padne na um je čistoća neposredne sredine. Pod tim se podrazumijeva: njive, putevi, bogomolje, škole, bolnice, parkovi, dječija igrališta, sportski stadioni, razne ekskurzije, javni toaleti, plaže, i druga mjesta.

Poslanik islama je zabranio zapuštanje i uneređivanje javnih staza i bogaza kojima svijet hodi, te mjesta na kojima sjedi i odmara se, kao što su hladovine ispod drveća, zidova itd. Skloniti granu ili trn s puta dobro je djelo i čin ljudske kulture i vjerovanja. Naglašavao je da Bog ne voli one koji nanose bol i patnju ljudima. Muslimani bi trebalo skrupulozno da izbjegavaju bilo šta što bi rastužilo ili uznemirilo druge u bilo kojoj prilici ili mjestu. Naprimjer, da zagađuju ili prljaju gradove ili sela, predgrađa, onečišćavaju vode, zrak, ili pejzaže. Svi oni koji to čine, čine grijeh. Pažljivi idobro odgojeni znaju da će drugi biti na bihuzuru na svakom mjestu koje je zaprljano ili na bilo koji nacinosakaćeno ili devastirano. Takvi znaju da je takvo ponasanje atribut dobrih vjernika i znak ljudske zrelosti i emancipacije. Nikada nece razbacivati flase, limenke, razne omote, najlonske kese, komade papira: po ulicama, parkovima, putevima, njivama, izletničkim podrucjimaili u naseljima u kojima žive.

Nema sumnje da je jedan od najvažnijih aspekata zaštite čovjekove okoline i ekologije, čuvanje i zaštita svakovrsnog drveća, šuma, posumljinih površina, sela i sve flore i faune u mjestu obitavanja. Časna vjera islam u potpunosti nalaze i podrzava ovakve principe življenja. Konačno, ovi principi su i moralni i legalni.

Ako pogledamo u Kur’an, opazit ćemo da je riječ “drvo” spomenuta u različitom značenju. Kur’an često i opisno govori o drveću, baščama i voćnjacima, te je nemoguće pažljivom čitacu da ove poruke ne razumije i uvrsti ih u kodeks svoga svakodnevnog ponašanja. Stvarajući ovaj svijet, Svevišnji ga je okitio drvećem, baščama, planinama i nizinama, rijekama i jezerima, i sve to dao je čovjeku na upotrebu do određenog roka. Riječ “drvo” je dvadeset šest puta smomenuto u Kur’anu, a riječ “raj”, u smislu vrta/bašče, 146 puta.

“On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje, niču sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti. Posmatrajte, zato, plodove nihove kad se tek pojave i kad zriju. To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju.” (6: 99).

“On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različitih okusa, i masline i šipke, slične i različite, - jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike.” ( 6: 141).

“On spušta s neba kišu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojima stoku napasate; On čini da vam pomoću nje raste žito, i masline, i palme, i grozđe, i svakovrsni plodovi – to je, zaista, dokaz za ljude koji razmisljaju.” (16:10, 11).

Spomenuti kur’anski ajeti spominju kišu, drveće, bašče, vinograde, i voćnjake palmi, i oblake, naglašavajući nebeski balans između svih ovih elemenata koji grade prirodu i traze od nas da iz toga naučimo lekciju.

Drugim riječima, od nas se trazi da svakoga dana uspostavljamo vezu s Bogom, s prirodom i samima sobom. Božiji red i poredak u prirodi dovoljan je povod i razlog da se uozbiljimo i discipliniramo, te se na najskromniji i najtopliji način integriramo u ovaj sistem i ekološki balans, koji slavi, voli i obozava svoga Stvaraoca. Kao Božiji opunomoćenik na zemlji, čovjek ne smije uništavati i remetiti ovaj ekološki balans, red i poredak, koji nas približava Bogu, svome voljenom Izvoru i utoku svega stvorenoga.

U svojoj skoro dvoipodecenijskoj misiji, Muhammed a.s., lično je prakticirao i u različitim prilikama naglašavao važnost sađenja drveća, zaštite njegovanja već posađenog, pošumljavanja goleti, te zaštite svih zelenih površina. Hazreti Aiša je govorila: “Njegov karakter bio je Kur’an.” Njegov rad i ponašanje odnosio se i na zaštitu čovjekove okoline, što je i jedno od kur’anskih stanovišta. Njegova životna praksa inspiracija je i obaveza nama običnim smrtnicima da je uvažavamo, oponašamo i praktično živimo.

Stigavši u Medinu, Božiji Poslanik je odmah organizirao sađenje drveća i voćnjaka hurmi. Naredio je da se zelene površine proglase zaštitnim erijama, te se kao takve moraju strogo održavati i njegovati zajedno s njihovim stanovnicima. Simbolično su nazvane životinjeski rezervati. Ovo nam sve govori o važnosti zaštite životne sredine i svih živih stvorenja u njoj.

I sama zelena boja je boja islamske civilizacije, te je stoga i kupola Poslanikova mezara zelene boje. Ovo nije puka koincidencija, već refleksija važnosti koju islam pridaje zelenilu, prirodi i drveću.



Ostali prilozi:
» TAKO TO RADE AGENTI KOS-A POPUT MUSLIMOVIĆA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 18. November 2017 23:18
» ZAŠTO NAS „RAK“ VODI U INFORMATIVNI MRAK
Sead Zubanović | 16. November 2017 19:16
» HISTERIJA POLITIKANATA
Mr. Milan Jovičić | 15. November 2017 17:03
» BAKIR GOVORI ISTINU! VUČIĆ LAŽE!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 15. November 2017 15:57
» SPIN VELIKO-SRPSKE BRATIJE
Elmedina Muftić | 15. November 2017 14:52
» SANDŽAK, OD OKUPIRANE TERITORIJE, DO PREKOGRANIČNE EUROREGIJE
Dr. Rizvan Halilović | 15. November 2017 02:32
» SRAM TE BILO, DODIK!
Ajša Čišija | 15. November 2017 02:14
» BOŠNJAČKI GLOBALNI PRIORITETI (I DIO)
Džebrail Bajramović | 13. November 2017 21:12
» GDJE IZLAPIŠE JUBILEJI KOSOVSKE BITKE?
Mehmed Meša Delić | 13. November 2017 01:08
» I NAKON GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA PASJI ODNOS SRBA
Elmedina Muftić | 12. November 2017 17:05
» PUT ZA NIGDJE
Admir F. Beganović | 12. November 2017 15:15
» VELIKOSRPSKE ZABLUDE ILI ZAMJENA TEZA
Mr. Milan Jovičić | 10. November 2017 17:12
» MOJ UMMETE - GDJE SMO SADA MI?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 10. November 2017 13:16
» HERCEGOVAČKI PUTEVI NEPRAVDE
Avdo Huseinović | 09. November 2017 16:28
» BOSNA, BOŠNJACI, BOSANSKI JEZIK I BOSANČICA
Prof. dr. Jusuf Mulić | 08. November 2017 20:28
» KO JE BIO MULLA AGAN KOJIĆ
Dr. sc. med. Safet Lješnjanin | 07. November 2017 01:18
» ALIJA NIJE KRIV
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 06. November 2017 20:18
» SAMOBITNOST I SAMOPOŠTIVANJE SU TEMELJI BOŠNJAČKOG OPSTANKA
Dženis Šaćirović | 06. November 2017 01:59
» TERORIZAM U UNIFORMI
Akademik dr. Ferid Muhić | 05. November 2017 03:45
Ostali prilozi istog autora:
» ČAŠA BESMRTNOSTI
21. June 2017 20:37
» METI ISPRED SVOGA PRAGA
23. April 2017 15:08
» SKLAPANJE BRAKA
19. March 2017 00:37
» LJUBOMORA
16. February 2017 15:40
» OKRUTNA TVRDOGLAVOST
26. January 2017 15:14
» BOG I ĐAVO U KNJIŽEVNOSTI
03. January 2017 21:23
» SREĆA JE U TRPLJENJU
11. December 2016 00:49
» MORALNO PROPADANJE
24. April 2016 13:26
» ČOVJEK MORA BITI ČOVJEK
14. February 2016 15:53
» DJECA I SEKSUALNO OBRAZOVANJE
25. December 2015 17:53
» UPOZNAJ SEBE DA BI UPOZNAO BOGA
11. December 2015 16:00
» ESEJ O JEZIKU BOSANSKOME
25. August 2015 18:24
» ŽIVOT U EKSTAZI
29. March 2015 14:28