Autor: Oslobođenje

Na svečanosti u gradu Newark (New Jersey) proteklog vikenda promovirano je četvero novih članova Kuće slavnih (Hall of Fame) Nogometne asocijacije Američke savezne države New Jersey.

Među njima je bio i rođeni Sarajlija, dr. Džemaludin Harba, koji je u ovom sportu u SAD-u prisutan još od 1973. godine.

Upornost se isplati
Dr. Harba je prvi Bošnjak i prva ličnost iz BiH uopće kojoj je dopala čast da bude promoviran u Kuću slavnih u bilo kome sportu u SAD-u, najmoćnijoj sportskoj naciji na svijetu. Džemaludin Harba stigao je u SAD kao 25-godišnji mladić da igra nogomet, noseći sa sobom i diplomu Srednje medicinske škole u Sarajevu. No, ovdje je ubrzo, ne izležavajući se na lovorikama popularnosti uspježnog nogometaša, završio i Stomatološki fakultet i postao jedan od najomiljenijih dentista u istočnom dijelu New Jerseya.

Odmah po početku agresije na njegovu domovinu BiH, dr. Harba je zajedno sa nekolicinom uglednih Bošnjaka i Hrvata iz SAD osnovao Fond za pomoć BiH, a ubrzo potom pokrenuo je i radio program Glas Bosne i Hercegovine, koji je gotovo punih 20 godina širio istinu o stanju i zbivanjima u njoj. Sve troškove ovog medijskog poduhvata dr. Harba je snosio sam.

Nedugo nakon Dejtonskog sporazuma, dr. Džemaludin Harba pokrenuo je i smotru BiH filma u New Yorku i tako omogucio ne samo svojim sunarodnjacima nego i brojnim Amerikancima da se upoznaju sa dometima bh. kinematografije.

Njegovi promotori, Manfred Schellschheidt, nekadašnji Harbin trener i svojedobno selektor nogometne reprezentacije SAD, i Kazbek Tambi, nekadašnji reprezentativac SAD, koga je trenirao dr. Harba, pred nekoliko stotina nazočnih ovoj ceremoniji podsjetili su na ove i druge bitne dimenzije njegove osebujne ličnosti i izazvali najburniji apalauz te večeri.

Zajedno sa najdražim
Poseban ponos i zadovoljstvo te večeri sa svojim Džemom dijelili su njegova supruga Karen, kći Murisa, mlada perspektivna glumica i voditeljica baletnog studija u Los Angelesu, i sin Kurt. Tako je dr. Džemaludin Harba još jednom afirmirao svoju domovinu BiH i, kako sam reče, s iskrenom nadom da će njegov primjer inspirirati i ohrabriti mnoge mladiće i djevojke iz BiH koji sada žive, uče i bave se sportom u SAD, da svojim radom i trudom mogu postići neslućene rezultate te da će ozbiljno shvatiti da je, kako se ovdje često kaže, "mladim, pametnim i vrijednim samo nebo granica".