Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Kolumne

SVI U SUKOBU SA RELIGIJOM, JEDINO ONA U MIRU SA SVIMA!
Autor: Kanita Višnjić
Objavljeno: 22. May 2016. 17:05:19
Kanita VIŠNJIĆ: Nemoguće je osporiti činjenicu da svaka razvijena religija sadrži bar tri konstituirajuća dijela: Ideološki, integrativni i normativno-usmjerivački. Ideološki je u posljednjoj instanci realizacija kolektivnog ili grupnog interesa koji se može prerušavati, ali nikada do kraja prikriti. Svaka religija nije nužno ideološka, ali kolektivna vjerska zajednica ne može biti lišena ideologije. Zato je teza o mogućnosti djelovanja politike i, u isti mah, distanciranja od ideologije potpuno neutemeljena u socijalno-povijesnoj zbilji.
Riješavanje odnosa sukoba sa islamom, sa naučno-historijskog aspekta, ne izostavlja riješavanje posljedica komunizma koje se danas odražavaju na društvo, kao i fenomen povratka čovjeka, kojeg je komunizam oblikovao, samom sebi. Naravno, kada je riječ o islamu, treba spomenuti njegove strukturne dijelove, od kojih svaki dio govori o cjelinskoj suštini same religije, njenog bivstvovanja, odnosno, djelovanja i njene egzistencije. Također, interesantna činjenica o (ne)povezanosti rata i islama, kao i gledište Kur’ana na tu temu, uloga islama u društvu danas, i šta bi njegova uloga trebala biti u budućnosti, najčešće je tema koju komentiraju kako na Zapadu, tako i u Srbiji.

Odnos religije spram sukoba može se promatrati sa više aspekata, ali je potrebno osvrnuti se na neke dimenzije ovog pitanja devedesetih godina u Jugoslaviji kada se dogodila jedna vrsta renesanse, na planu sudjelovanja religije u javnom životu, kao i ove problematike u suvremenom svijetu. Povratak religiji, kao duhovnom početku bića, kao nečemu što je sraslo sa svakim čovjekom od njegovog rođenja, a od čega nas je komunizam udaljio manipuliranjem, tretira se kao povratak nematerijalnom vjerovanju, što stvara sukob između duhovnosti i materijalizma. Ono što je također, nemoguće osporiti kada je riječ o svakoj razvijenoj religiji, jesu njihovi ideološki, integrativni i normativno-usmjerivački strukturni dijelovi, kao neraskidiva veza između duhovnosti i politike.

Smisao i filozofija komunizma poznati su mlađim generacijma koje se bave tom problematikom zbog žaljenja starijih ljudi za tim vremenima u kojem nisu tražili smisao, niti svrhu. Interesantno je kako čovjek može živjeti u vremenu koje ne poznaje (kako bi se odupreo manipuliranju, a kakvo je zasigurno bilo komunističko vrijeme) i "biti sretan". Ideologija komunizma je ideologija za koju je potreban dug vremenski period kako bi ljudska svijest bila izmanipulirana i čija bi filozofija, bez mnogo teškoća, bila prihvaćena kao božanstvo. Smatram da ljudi tada nisu bili svjesni toga, a nisu svjesni ni danas. Ljudska svijest o materijalnom je bila na zavidno visokom nivou, i to ne bismo smjeli osuđivati jer činjenica jeste da su materijalne stvari apsolutno bile neophodne, ali tu predanost, posvijećenost tome je nešto od čega me hvata jeza. Ako bismo pravili paralelu između marksizma i komunizma, nema se puno za reći. "Mind control" je jedina fraza koja opisuje njihov smisao.



Još devedesetih godina, u vremenu kada dolazi do disolucije, odnosno, do potpunog raspada Jugoslavije, događa se preplitanje i spajanje religijskog (moralnog) i političkog, ali pri sukobima u društvu, nijedna religija se nije sustezala da iskaže svoju moć u smislu ozakonjenja primjene nekih mjera u prostorima dominiranja politike. Tu dolazi do međureligijskih konflikata koji su za sobom ostavili trajne posledice, a čije bi riješavanje zaustavilo dalje sukobe i omogućilo normalne međureligijske dijaloge.

Na globalnom planu postoji trend povratka ljudi religiji. Za to postoje brojni dokazi, prije svega, pad komunizma i onih ideologija koje su određeno vrijeme bile na mjestu vjerovanja religije, potom razočarenja ljudi zbog nedostatka industrijskog društva i umora od procesa mašinizacije života. Svi ovi faktori su bili uzrok da religija preuzme važnu ulogu u ostvarenju ideala, definiranju identiteta i legitimnosti. Potrebno je međutim, istaći da osim ovog trenda povratka religiji, postoji i drugi poprilično moćan proces - jačanje sekularizma i ateizma. Širenje ove dvije suprotne tendencije dobija zamaha u različitim društvima, te tako neki smatraju da je njihov sukob osnovno pitanje ljudske zajednice. To je još jedna problematika koja je vezana za religiju i sukobe u suvremenom svijetu, a reflektuje se i na naše prostore.

Nemoguće je osporiti činjenicu da svaka razvijena religija sadrži bar tri konstituirajuća dijela: Ideološki, integrativni i normativno-usmjerivački. Ideološki je u posljednjoj instanci realizacija kolektivnog ili grupnog interesa koji se može prerušavati, ali nikada do kraja prikriti. Svaka religija nije nužno ideološka, ali kolektivna vjerska zajednica ne može biti lišena ideologije. Zato je teza o mogućnosti djelovanja politike i, u isti mah, distanciranja od ideologije potpuno neutemeljena u socijalno-povijesnoj zbilji.

Islam kao religija u integrativnom smislu u okviru šire zajednice može imati pozitivnu ulogu. Bez integrativne uloge jedva da je bilo koja religija - vjerska zajednica. Znači li to nužno suprostavljanje drugim vjerskim zajednicama? Ne! Naime, premda svaka može tvrditi da je istinitija od drugih, dijele vjerovanje da sve zaslužuju uzajamno poštovanje.

Normativno-usmjerivačka uloga neskriveno pokazuje koliko su vjerske zajednice vjerne svojim religijskim načelima i koliko su otporne na razne vrste manipulacija od strane politike svakoj vrsti sukoba. Ako religije ne osude nasilje i ne spriječe ga, pomirenje među ljudima će biti uzaludan ulog u nastojanjima za uspostavu mira. Nenasilje je zajednička tačka u učenjima svih religija. Upravo taj resurs bi trebao da se iskoristi i potencira u spriječavanju sukoba među narodima i ljudima. Ovdje je veoma bitan međureligijski dijalog. Svaka vjerska zajednica unutar konkretno-povijesnog konteksta duboko je uronjena u svakodnevni život, pa se mora osjećati bitno suodgovornom za savladavanje konflikata i unutar same ljudske ličnosti, ublažavanje socijalnih tegoba i ponovnog buđenja nade u sretnija ljudska ishodišta. Jer, njena uloga je ideja vječne sreće koja bi bila neutemeljena ukoliko se njeno prisustvo ne bi osjećalo kao ovovremensko. U modernim društvima, kakvo je i naše, religijske institucije ne ulaze u politiku, ali ne smiju šutjeti kada je politika kriva za ljudske nepravde i neljudsko ponašanje. Religija tada treba da digne svoj glas. Ako se ipak dešavalo u prošlosti, to se ne bi smjelo događati u budućnosti jer bi vjerske institucije trebale biti faktori stabilnosti.

Vjerujem da nijedna Sveta Knjiga ne pruža ni povod, a kamoli osnov za bilo kakav sukob u svjetovnom smislu te riječi, najmanje za rat, tako da se vjera nikako ne smije stavljati u zajedništvo sa ratnim sukobima. Rat s vjerom, u suštini, nema dodirnih tačaka. On ima veze sa zlom u svijetu, sa zlom u čovjeku. Historija govori da je napetost često bila prisutna između univerzalnosti religije i njenog posredovanja preko religijske institucije. Participacija religije u povijesti je, ne malo, bila i povijesna (zlo)upotreba religije u svjetovne svrhe.

"Religija djeluje snagom moralnog argumenta ili pak nije religija." U trenutku kada se naruši, a pogotovo ugrozi njen moralni prestiž, ona počinje nezaustavljivo da pada.

Da li religija čini da klonule ohrabri, izgubljenima povrati nadu, vrati pouzdanje - bez obzira na to da li se radi o napadačkom ili odbrambenom sukobu? Potvrdnim odgovorom se afirmiše povezanost religije i sukoba.

Dakle, religijske institucije bi trebale imati aktivniju ulogu u edukaciji svojih sljedbenika i simpatizera kada je u pitanju prevazilaženje sukoba i uspostavljanje trajnog mira i međusobne tolerancije među ljudima, gdje se dolazi do zaključka da ona može na ovom polju dosta da pomogne, ali samo u koordinaciji sa drugim akterima društvenog života.



Ostali prilozi:
» PRIBOJ - OGLEDALO BEZ ODRAZA
Larisa Karaosmanović | 18. September 2017 21:12
» POMJERENI RAZUM RIZVA BABAČIĆA
Šemso Agović | 17. September 2017 02:54
» PRAZNINA U LJUDSKOM DUHU
Avdo Metjahić | 16. September 2017 23:46
» OBMANAMA JAVNOSTI; NISTE NA BOŽIJEM PUTU!
Mr. Milan Jovičić | 16. September 2017 14:17
» BOŠNJAČKO „NE“ DRUŠTVENO-POLITIČKIM IRACIONALIZMIMA
Džebrail Bajramović | 15. September 2017 15:26
» VUK U JAGNJEĆOJ KOŽI NA SARAJEVSKOM CRVENOM TEPIHU
Zijad Bećirević | 14. September 2017 17:04
» ŽRTVOVANJE SINA ZA DRŽAVU
Haris Hojkurić | 13. September 2017 19:46
» KAKO SU BIJELJINSKI BOŠNJACI UBIJENI PRIRODNOM SMRĆU
Avdo Huseinović | 12. September 2017 22:21
» 186 GODINA OD PROGLAŠENJA AUTONOMIJE BOSNE
Emir Ramić | 12. September 2017 16:27
» BOSNA I HERCEGOVINA POD KONSTANTNIM POLITIČKIM NASILJEM SUSJEDA
Nedžad Ahatović | 10. September 2017 22:27
» VRATITI ALI PAŠU
Ibrahim Husejnović | 10. September 2017 16:00
» BAKLJA NACIONALIZMA OD VIROVITICE DO DANAS
Haris Hojkurić | 09. September 2017 13:44
» ISTINOM UZ BOŽIJU POMOĆ
Mr. Milan Jovičić | 05. September 2017 16:57
» VLADIKO HRIZOSTOM, BOSNA JE VJEČNA!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 05. September 2017 14:57
» LAŽNA BRIGA ZA OMLADINOM KOJA NAPUŠTA BIH
Mirsad Mahmutović | 04. September 2017 15:11
» PRIJETEĆA BAJRAMSKA PORUKA KOLINDE GRABAR-KITAROVIĆ - HERETICIMA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 02. September 2017 16:51
» BASNA U NOVOJ ŠKOLSKOJ GODINI
Mr. Milan Jovičić | 02. September 2017 16:46
» MORAMO SE SUOSJEĆATI SA ŽRTVAMA ZLOČINA GENOCIDA U SVIJETU
Džebrail Bajramović | 01. September 2017 21:52
Ostali prilozi istog autora:
» POČNI BROJATI OD JEDAN
11. July 2017 02:28
» DUHOVNI ASPEKT POLITIKE
17. November 2016 16:02