Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Kolumne

"OLUJA" - POČETAK OSLOBAĐANJA
Autor: Admir Muhić
Objavljeno: 05. August 2016. 16:08:25

Admir MUHIĆ: Vojska je bila blizu Maljevca. Sead je s nestrpljenjem čekao da ugleda svoje selo. Radio vezom su izvještavani da je Armija RBiH već s bosanske strane ušla u Maljevac i presjekla put neprijatelju. Vojnici Petog korpusa sa svojim starješinama čekali su Hrvatsku vojsku. Sead je sretan. Kako je prolazio kroz naselja i približavao se Maljevcu vrtio mu se film od prije rata. Prisjeka, Krstinja, Donja Brusovača, Široka Rijeka, redala su se sela. Iz Široke Rijeke vidio je staru kulu u Kladuši. Sav je uzbuđen. Više se nije čulo pucanje od Miholjskog.


Početak je avgusta 1995. godine. Toplo jutro. Krenulo je oslobađanje. Iz svih smjerova krenule su jedinice. Svi su dobili upute od svojih zapovjednika da zaštite civile i da s njima dobro postupaju. Sead je bio u prvim jedinicama koje su prešle rijeku Koranu. On se nalazio blizu Barilovića i zajedno s vojnicima kretao prema unutrašnjosti. Propaganda je stizala iz general-štaba neprijatelja da Hrvatska vojska ubija civile te se mahom srpsko stanovništvo spremalo da odu. Ubrzo su oslobođena prva mjesta. Svi su se radovali, a posebno prognanici što će se moći vratiti svojim kućama odakle su protjerani. Radovao se i Sead jer je i on na putu prema svojoj kući u Maljevcu. Svaki sat oslobađao se novi teritorij. Javnost je pratila događaje preko televizije i radija od ratnih izvještača s terena. Neki su se i uživo javljali. Sead ni jednog momenta nije osjećao umor iako je cijeli dan na nogama i u pokretu. Pružao se otpor od neprijatelja, ali i širila neprijateljska propaganda što je nemir unosila. Ubrzo je oslobođen Knin kao mjesto glavno za administraciju samoproglašene Srpske Krajine. Oslobađalo se sve više i više. Drugog dana oslobađanja i vojno-redarstvene akcije Oluja Sead je ranjen u Kolariću, mjestu između Krnjaka i Vojnića. Odmah je sanitetom prevezen u bolnicu u Karlovac. Bio je bez svijesti. Brzom intervencijom ljekara krvarenje mu je zaustavljeno. Granata je pala blizu njegove grupe. Srećom Ivan je zadobio manje ozljede dok je Sead bio pogođen u nogu, ruku i glavu. Nisu mu stradali vitalni organi. Kroz par sati stabiliziralo mu se stanje. Bio je pri svijesti. Odmah je htio da ga vrate nazad na bojište. Jedva su ga zadržali u bolnici. Tu je prenoćio. Pratio je preko televizije odvijanje situacije. Njegova jedinica je na ulazu u Vojnić. Teško naoružanje pucalo je s Petrove Gore. U bolnici na Švarči osjetio je detonacije koje su bile blizu Karlovca. Ujutro je Seada posjetio Ivan koji ga je tu i dopratio. Došao je s bojišta da vidi kako mu je. Sead mu je obećao da će mu se popodne pridružiti na ulazu u Vojnić. Osjećao se dobro. Tražio je od liječnika da ga puste, ali nisu dozvoljavali. Sead je na vlastitu odgovornost napustio bolnicu obećavši da će se vratiti kad se Maljevac oslobodi. Spuštajući se od bolnice prema gradu naišao je na policijsku patrolu. Dosta vremena je izgubio uvjeravajući policajce ko je, odakle je pošao i gdje je krenuo. Nije imao ništa od papira sa sobom, a i kome je u to vrijeme stalo do papira kad se država oslobađa. Ubrzo je Sead potražio prijevoz i dospio u Vojnić koji je već bio slobodan. Našao je Ivana. Čudio se da je i Sead tu jer je trebao ležati u bolnici. Želja za svojim rodnim mjestom je jača od bola. Vojska je dalje napredovala prema Cetingradu i Maljevcu. Među njima je bio i Sead. Imao je zamotanu glavu, ali ga to nije osporavalo. Hramao je na nogu. Savjetovali su mu da ostane pozadi u vozilima, ali je odbijao. Želio je biti u prvim redovima kao i uvijek. Iz Vojnića su išli u smjeru Maljevca. Sead je znao svaki put i stazu na toj relaciji. Ivan je bio s njim i nije se odvajao od njega. Sead je malo koristio i vozilo jer nije mogao pratiti vojsku pješke. Susretali su civile i pružali su im siguran prolaz. Povremeno se otvarala vatra gdje su nailazili na neprijateljsku vojsku. Vojska je bila blizu Maljevca. Sead je s nestrpljenjem čekao da ugleda svoje selo. Radio vezom su izvještavani da je Armija RBiH već s bosanske strane ušla u Maljevac i presjekla put neprijatelju. Vojnici Petog korpusa sa svojim starješinama čekali su Hrvatsku vojsku. Sead je sretan. Kako je prolazio kroz naselja i približavao se Maljevcu vrtio mu se film od prije rata. Prisjeka, Krstinja, Donja Brusovača, Široka Rijeka, redala su se sela. Iz Široke Rijeke vidio je staru kulu u Kladuši. Sav je uzbuđen. Više se nije čulo pucanje od Miholjskog.



Pred ulazak u Maljevac Sead je sišao s okloponjaka i želio ući pješke u svoje selo. Zapovjednici su bili ispred, a za njima vojska. Vojnici Armije RBiH su čekali odmah na ulazu u Maljevac poredani uz cestu. To su bili bužimske gazije. Imali su istaknutu hrvatsku i bosansku zastavu. Prilazili su im Seadovi starješine. Susreli su se. Pozdravili su se vojnički. Seadu su suze krenule. Izražavali su dobrodošlicu kući na slobodan teritorij. Sead je došao na red za pozdravljanje. Plakao je od ushićenosti. Nije mogao izgovoriti niti jednu riječ. Grlio je bosanske vojnike. Neki su ga i poznavali. Muhamed, Seadov brat, bio je u redu za pozdravljanje. Pogledali su se i čvrsto stisnuli. Oba su plakali. Nisu skrivali emocije. Rekao mu je da je i Ibrahim tu na obezbjeđenju prilaza iz smjera Topuskog kod mosta, blizu njihovih kuća. Ukratko ga je izvijestio da su svi živi i zdravi, a Sead je prenio selame od roditelja iz Slovenije. Sead se sagnuo i poljubio zemlju zahvalivši Bogu na slobodi. Nakon upoznavanja i emotivnog susreta nisu se dugo zadržavali. Vojska Armije RBiH je počela s povlačenjem na svoj teritorij prepuštajući Maljevac Hrvatskoj vojsci. U to vrijeme bojna jedinica je iz smjera Cetingrada ulazila u Maljevac. Svi su bili sretni. Ezan se čuo iz čaršije. Milina! Zapovjednik voda Seadove satnije zahvalio se borcima iz Petog korpusa i pozvao ih u goste kada se uspostavi civilna vlast. Hrvatska vojska je na granici istakla hrvatski stijeg gdje se nekoliko metara s bosanske strane vihorila zastava s ljiljanima. Sead je imao čast postaviti hrvatsku zastavu. Još je bio pod dojmom ushićenja. Formiran je punkt na granici do dolaska policije. Jedan dio vojske krenuo je prema Topuskom. Sead je ostao u Maljevcu. Ibrahimu je rekao da dođu poslije s porodicama, a on će do noći biti u čaršiji. Došao je pred svoju kuću. Petak je bio, poslije podne. Ivan je bio s njim cijelo vrijeme. Nikoga od mještana nije bilo osim komšije Dušana koji je bio na prozoru i mahao vojsci. Sead ga je pozdravio i čestitao mu slobodu. Obećao je da će poslije doći kod njega. Kad je ulazio u svoju avliju vraćale su mu se slike iz djetinjstva. Kuća je čitava iako devastirana. Unutra su bili samo zidovi, polupana stakla i štošta robe. U velikoj sobi kako ju je zvao bio je stari kredenac i pored njega oborena i razbijena stara slika njegovog dida i majke. Detaljno je Sead sve pregledao. Ivan je bio jedno vrijeme na granici pomažući uspostavu punkta. Došao je i on do Seada. Taman je Sead izlazio vani. Oba su sjela kod bunara. Dobro je! Barem je kuća čitava, a i ona što se počela graditi je uspravna. I kuće Seadove braće su čitave. Ivan je Seadu predlagao da ide kod njega u Karlovac i da se javi liječniku na previjanje ruke, glave i noge pa kad se to riješi neka dođe nazad kući. Sead je uzbuđen bio. Od uzbuđenja je vrištao. Punih pet godina nije bio u svom mjestu. Konačno je mogao odahnuti. Priznao je Sead da se treba javiti liječniku, ali nije ništa potvrđivao na Ivanove riječi. Došao je i džip s par vojnika. Tu su vani naložili vatru i jeli vojničku hranu, konzerve. Dušan je Seada pozvao u svoje dvorište, ali ga je Sead zvao da dođe kod njega. Pripremio je kahvu da počasti vojnike. Dušan je na taj način izrazio dobrodošlicu Hrvatskoj vojsci. Nije htio bježati, ostao je u Maljevcu na svom i niko mu ništa nije nažao učinio. I njemu su vojnici dali pokoju konzervu što su imali u džipu. Vojska se razišla. Sead je ostao saam. Zamolio je Ivana da nazove njegove u Sloveniju kada dođe u Karlovac i izvijesti da je Maljevac oslobođen. Ivan se vratio u Karlovac.

Sead je s nestrpljenjem čekao noć. Predvečer je krenuo u čaršiju. Nije imao dokumente, ali su ga na granici svi poznavali i pustili su ga. Bio je u civilnoj odjeći što je našao kod kuće. Kladuša je živnula. Unsko-sanski kanton je deblokiran i otvoreni su putevi. Puno ljudi je bilo vani, ali ništa nije radilo. Slavili su oslobođenje i deblokadu. Slastičarna koju je držao Almin brat Ferid nije bila u funkciji, ali je našao Ferida koji se autom vraćao iz smjera Cazina. Ubrzo mu je objasnio da je Alma u Drmaljevu kod roditelja. Sead je odmah krenuo prema njoj. U blizini nje bio je i njegov brat Bešir. Alma čim je primijetila da se Sead približava istrčala je vani i pohitila je Seadu u zagrljaj. Emotivni su to bili trenuci. Oboje su plakali od sreće i ushićenosti što su živi i ponovo zajedno. Malo je svratio do brata Bešira koji mu se obradovao. Kod njih je večerao. Bešir je bio u Autonomiji dok su Ibrahim i Muhamed bili u Armiji RBiH. Sead nije htio otvarati tu temu. Došli su i njih dvojica u dvorište i zvali Seada da ide kod njih. Nisu htjeli ući u kuću pravdajući se da nemaju vremena. Podjele u Kladuši utjecale su i na rodbinske odnose. Njih dvojica nisu htjeli ništa govoriti o tome pred Seadom. S njima se zaputio u njihov dom. Bili su skupa u jednoj kući. Čim je Sead došao istuširao se i osvježio. Razgovarali su o vremenu koje je iza njih. Stupili su sa svojima u Sloveniji. Otac je obećao da će za par dana doći kući s Nurijom. Odmah je u bosanskoj ambasadi u Ljubljani predao zahtjev za pasoš jer za hrvatski mu je bila potrebna domovnica koju tada nije mogao podići. Nakon razgovora i sijela Sead se zaputio Almi. Nestrpljivi su bili oboje da sve detalje proteklog vremena zajedno jedno drugom kažu. Sead ju je zaljubljeno gledao. Alma je bila mlađa dvije godine. Poželjeli su jedno drugo. Izledali su k'o dva zaljubljena leptira i oboje su bili kao da lebde jedno pored drugoga. Sead je Almu sve više osjećao u sebi kako mu se oko srca presavija i obuzima ga da dva srca stope u jedno. Udaljenost i neviđanje nije utjecalo na njihovu vezu. Čak štaviše još su se više zbližavali na udaljenosti. Dobila je pismo od njega, ali nije mogla odgovoriti jer nije bilo mogućnosti da pismo ode za Karlovac. Alma mu je ispričala o događajima u Kladuši i unutarbošnjačke podjele. Bila je dobro upućena u situaciju jer je njen otac bio u užem krugu komande Petog korpusa Armije RBiH. Upoznala ga je i o detaljima u njegovoj familiji jer su i oni bili podijeljeni na dvije strane. Puno vremena je prošlo otkako su se zadnji put vidjeli. Pripovijedao joj je Sead kako je provodio dane u ratu bez nje i ona je bila ponosna na njega kao na svog heroja što on i jeste. Brinulo ju je njegovo ranjavanje. Budući da je bila u ratu u sanitetu, prematala mu je ozljede i čistila rane. Nije Sead mario za ranjavanje. Pored oslobođenja nije o ozljedama više razmišljao. Kao prava liječnica Alma mu je sve zavoje skinula, dezinficirala ponovo, a zatim zavila u zavoje. Imala je sredstva za vanjsko liječenje, ali savjetovala mu je da odu u komandu i da ga liječnik pregleda, ali Sead je odbijao pravdajući se da je ona njegova liječnica. Osjećali su ljubav jedno prema drugom. Vjerni su bili iako pet punih godina nisu se ni vidjeli niti čuli, a kao da su bili svakog trenutka u kontaktu. Udaljenost je samo ojačala i učvrstila njihovu ljubav i prvim pogledom je osnažila. Sretni su oboje bili da ponovo mogu usredotočiti svoje oči jedno na drugo. Sead svoj pogled nije spuštao s Alme. Da ništa nije govorio bio je dovoljan taj njegov pogled. Svih pet godina i sve svoje simpatije prema Almi i ljubav koju je imao prema njoj stalo je u taj pogled. Za Seada druge djevojke nije bilo. A ona mu je uzvraćala istom mjerom, gledala ga je. Ti pogledi su pogledi iskrene ljubavi. Dugo su sjedili i razgovarali. Sead je na sav svoj umor zaboravio pa čak i boli koje je imao nije osjećao. Bol je zaboravio. Kao da mu je rekao neka ga pričeka ispred vrata jer, da ga ne ometa dok sejri svoju zlatnu jabuku Almu. Baš je tako tepao svojoj Almi. Prepričavali su o svemu. Oboje su htjeli čuti kako su provodili vrijeme jedno bez drugog. Htjeli su znati svaki detalj iz vremena kada se nisu viđali. Dolaskom slobode dočekali su svoju slobodu ljubavi koju su imali jedno za drugo i to nisu krili. Alma je željela da se više ne odvaja od Seada, ali Sead je morao ići jer nije se još razdužio od vojske. Kada je izlazio vani ezan je zaučio za sabah. Tek su vidjeli kako je vrijeme brzo prošlo i koliko su se zabavili. Otišao je Sead bratu Muhamedu da malo odmori i uhvati sna prethodno uzevši abdest kod svoje Alme. Čim je stigao do brata klanjao je sabah i prvi put učio dovu u kojoj je Allaha molio da mu za hanumu Almu podari. To je bila njegova intima i tajna stvorena. U isto vrijeme i Alma je u dovama sabahskim bila. I ona je Boga molila da joj Seada za supruga podari. Legli su istovremeno, svako u svojoj kući. Alma u svojoj, a Sead u bratovoj. Sead je bio izmoren i iscrpljen. Nije se žalio i nije nikome dao da ga sažalijeva niti da mu sugerira da je na izmaku snage. Zadnji dan ga je totalno smorio. Ranjen je želio sudjelovati u završnom oslobađanju svoga mjesta. Rizično mu je bilo napustiti bolnicu, ali je izašao na vlastitu odgovornost. Htio je sudjelovati u stvaranju historije i biti njen sudionik bez obzira na posljedice.

Sead nije dugo spavao. Dobio je visoku temperaturu i počeo je buncati u snu od bolova. Napola je bio budan kada je brat ušao u sobu. Sav je gorio od temperature. Imao je i jake bolove ranjenih mjesta. Jedva je brat uspostavio kontakt s njim. Bio je napola pri svijesti. Sreća da je Muhamed imao vojno auto u avliji. Zajedno s Ibrahimom ga je unio u auto i odvezli su ga u Dom zdravlja. Nakon pregleda liječnik je informirao njegovu braću da je situacija jako ozbiljna, ali da ne raspolaže sa lijekovima i opremom da mu išta uradi. Liječnik je predlagao da ga voze za Bihać. Ni u Bihaću nije ništa bolja situacija. Bolnica je bila puna ranjenika. Zato su odlučili da ga ipak voze za Karlovac, ali problem je bila granica. Vojno auto nije moglo prijeći granicu, a niko od njih trojice nije imao pasoš. Došli su na granicu u Maljevac. Objasnili su šta je na stvari. Odmah su hrvatski vojnici prepoznali Seada koji je ležao u autu i premjestili ga u svoje auto i odvezli ga prema Karlovcu. Muhameda su pustili da ide sa njima u autu, a Ibrahim se vratio kući. Situacija je bila skroz ozbiljna. Javili su da pošalju kola hitne pomoći i kod Vojnića su se susreli. Premjestili su Seada u hitnu u kojoj je bio liječnik, a oni su vozili za njima. Sead je od temperature dobio groznicu. Čim su stigli na Švarču odmah su ga pregledali i izvadili nalaze koji nisu bili obećavajući. Liječnik koji ga je primio kad je ranjen bio je uz Seada i stalno ponavljao da nije smio tada nikako napustiti bolnicu. Ali to je bilo jače od Seada. Riskirao je svoj život samo da sa svojom jedinicom uđe u slobodni Maljevac. U to vrijeme Alma je očekivala da joj pokuca na vrata. Već se oduljilo jutro i Alma je bila nestrpljiva. Ibrahim joj je rekao da se Sead morao vratiti u Maljevac. Nije joj htio govoriti šta je u pitanju. Znala je da nešto ne štima. Javio bi se Sead da je takva situacija jer je i obećao da će se vidjeti prije nego se vrati u Maljevac. U to vrijeme Sead je vodio drugu svoju bitku, onu sa životom. Liječnici su činili sve da stabilizuju Seadovo stanje. Poslije nekoliko sati Sead je bio pri svijesti bez temperature, ali s vidnim bolovima ranjavanja. Imao je nekoliko gelera u tijelu. Brat Muhamed mu je objasnio svu situaciju. Sreća pa mu se stanje stabilizovalo. Uputio je Muhameda Ivanu i nije dugo prošlo, Ivan je već bio u bolnici kod Seada. Preklinjao ga je da se ne suprotstavlja liječnicima i da bude poslušan pacijent kao što je bio i poslušan vojnik. Taj dan popodne Ivan je vratio Muhameda nazad u Maljevac koji je uspio prijeći granicu. Već je policija preuzela kontrolu nad granicom. Muhamed je bio zadovoljan da je Sead u sigurnim rukama. Po povratku Ivan je preuzeo uniformu i oružje koje je bilo sakriveno u Seadovoj kući. To mu je Sead objasnio. Cijelo popodne Ivan se nije odvajao od Seada. Tek poslije Sead je saznao kakva se drama odvijala s njim od Velike Kladuše do Karlovca. Sve je to od detonacije granate i od ranjavanja. Njegova borbena jedinica izvršila je svoj zadatak i vratila se u karlovačku bazu. Mnoštvo stanovništva ih je dočekivala na ulicama svih gradova. Oslobođena je Hrvatska vrhunskom akcijom Oluja. Na oslobođenom teritoriju ostale su tek poneke jedinice da reguliraju sigurnost do uspostave civilne vlasti. Mnogi prognanici su već krenuli na svoja ognjišta odakle su protjerani. Punih pet godina čeznuli su za svojim poljima i ravnicama.



Ovo se odnosi na vojno-redarstvenu akciju "Oluja", a iz neobjavljenog romana ljubavne tematike "Seadov lanac pomoći i sreće" s primjesom nedavne povijesti, - početak oslobađanja.




Ostali prilozi:
» NEBESKI SRBI, SA VOJVODOM TOMISLAVOM I GUSLAROM MILORADOM
Mr. Milan Jovičić | 28. May 2017 00:41
» KAD PRAVDA ZAKASNI
Avdo Huseinović | 27. May 2017 03:13
» ŠKOLSTVO U PLAVSKO-GUSINJSKOJ KRAJINI
Dr. sc. med. Safet Lješnjanin | 26. May 2017 20:41
» KAKO PROVESTI RAMAZAN
Abdullah ef. Hodžić | 26. May 2017 14:08
» PROTIV ZDRAVOG RAZUMA
Blažo Stevović | 25. May 2017 15:47
» POD KIŠOBRANOM EVROPSKE UNIJE
Zijad Bećirević | 24. May 2017 15:39
» BOŠNJAČKE INSTITUCIJE
Džebrail Bajramović | 23. May 2017 21:04
» DEPORTACIJE, NAKON ČETVRT VIJEKA
Mirsad Kurgaš | 21. May 2017 19:11
» BROD BOŠNJAČKE OMLADINE PRIBOJA
Larisa Karaosmanović | 17. May 2017 17:47
» GRAĐANSKA SIGURNOST – PARTNERSTVO VLASTI I GRAĐANA KOJIMA SLUŽE
Maureen Elizabeth Cormack | 17. May 2017 16:11
» HLJEB
Velija Murić | 17. May 2017 14:19
» LAPOT
Sead Zubanović | 15. May 2017 18:29
» IZJEDNAČAVANJE KRIVICE U PROCESU POMIRENJA BH NARODA
Zijad Bećirević | 15. May 2017 18:09
» PARADA LICEMJERA I MITOMANA
Elmedina Muftić | 12. May 2017 02:38
» KAKVU SU NAM SUDBINU PROREKLI I SANU I HAZU?
Mr. Milan Jovičić | 12. May 2017 02:01
» OSLOBOĐENJE BOSNE OD DUHOVNOG KOLONIJALIZMA
Akademik dr. Ferid Muhić | 10. May 2017 18:26
» RAZDOBLJE IZMEĐU DVA KORAKA
Fatmir S. Bači | 09. May 2017 04:29
» CRNI LABUDOVI - SNAGA BOSANSKOG OTPORA
Elmedina Muftić | 09. May 2017 03:10
» BOŠNJACI I VLAST (II DIO)
Džebrail Bajramović | 08. May 2017 21:29
Ostali prilozi istog autora:
» ŠTA ČEKAŠ, PUCAJ, UBIJ IH
16. April 2017 12:14
» NAŠA NOVA GODINA
31. December 2016 22:55
» UDALA SE MOJA SESTRA AMINA
25. August 2016 20:20
» PARMAK JE HASTA BEZ MUHLIJE
04. August 2016 16:58
» ŠTA ČEKAŠ, PUCAJ, UBIJ IH
15. April 2016 21:57
» NAŠA NOVA GODINA
01. January 2016 21:59
» BUJRUM, PAPA FRANJO!
05. June 2015 14:08