AVDO I ŠEMSO: Osuđen na smrtnu kaznu. Dva puta po deset godina je proveo u zatvoru

Prije 30 godina, prvi put sam čuo legendu o Šemsi Šiljku.

Danas, neplanirano, imao sam priliku upoznati se i kahvenisati sa ovim devedestegodišnjakom. Šemso je posljednji čovjek u bivšoj Jugoslaviji, koji je osuđen na smrtnu kaznu. Dva puta po deset godina je proveo u zatvoru.

Reče mi da je prvi put bio u zatvoru krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme Aleksandra Rankovića, te da je tada četiri godine dnevno jeo samo 200 grama kukuruze.

Kaže mi da su ga, u vrijeme višegodišnjeg skrivanja po podrinjskim šumama, zbog ubistva braće Pleh u Goraždu decembra 1975. godine, na putu zaobilazili medvjedi i vukovi jer je bio poprimio miris divljine.

Najveći dio odmetništva proveo je u Perjanima kod Goražda. U šumi je patentirao rad šporeta, tako da iz zemunice nije izlazio dim, kad bi ložio vatru.

Iako škrt na riječima, uspio sam ga otvoriti da mi ispriča kako je u vrijeme najvećih potjera, znao preobučen u vojnika JNA stajati na mostu u Goraždu i da je često obučen u milicionera, znao prošetati gradom da čuje šta narod priča o njegovom slučaju.

„Predao sam se kad mi je više dojadilo skrivanje“, - kaže Šemso. S' posebnom toplinom izgovara ime advokata Filota File.

Prvi put kad je pušten na vikend, nakon 12.godina robije, išao je od Zenice do Goražda pješke osam dana.

Imao je obavezu da se odmah javi u Stanicu milicije u Goražde. Nije se javio.

Opet se digla potjera, jugoslovenski mediji su brujali da je Šemso opet u bjekstvu, neki koji su se nalazili na njegovom spisku za likvidaciju pobjegli su iz Goražda...

A, onda se pojavio u Goraždu. Kad je došao u miliciju, ispričao im je da je išao pješke jer je želio obići mjesta gdje se skrivao.

I sve je to predeverao. Još korača sigurnim koracima.

„Ove godine je punih 70.godina kako duhanim“, - reče mi Šemso na rastanku.