Autor: Dr. Mersada Nuruddina Agović

Mersada Nuruddina AGOVIĆ: Ko se osjeća muslimanom Bošnjakom ne smije pružiti ruku da nanese i najmanje zlo vakufu u bilo kojem smislu, a kamoli da otme od vjernika, otuđi, preda državi i, na bilo koji način, uništi. Vjernici su DUŽNI vakuf braniti i oni su kategorija branitelja, a oni koji ga napadaju su, prema gore navedenim mjerilima, prokletnici.

Pravo svačijeg vlasništva, osim u vjerskim, sadržano je i u svjetovnim izvorima, kao što je Evropska konvencija i njeni protokoli, gdje stoji da 'svaka fizička i pravna osoba ima pravo na poštivanje svoga vlasništva i niko se ne smije lišiti njegovog vlasnistva...' Kada fizička osoba uvakufi neko svoje vlasništvo, ono postaje opće dobro za vjernike i narod, a njime upravlja Islamska zajednica. Kroz povijest naših sandžačkih vakufa bilo je otimanja vakufa od strane države kroz sve političke sisteme kroz koje je Sandžak prošao. Neki vakufi su vraćeni Islamskoj zajednici, neki još uvijek nisu, već se dugi niz godina bespravno eksploatišu. Na primjer, robna kuća 'Pazarka' u Novom Pazaru na vakufskom je zemljištu, plac kod Pete mjesne zajednice na Hadžetu je vakufski, dječiji vrtić na Poilima je na vakufskoj zemlji, objekti 'Lipa' i 'Uniprom' na Musali također, zatim, zemljište u krugu bolničkog kompleksa u Novom Pazaru. Što se tiče ostalih sandžačkih gradova, situacija je slična: u krugu starog pogona fabrike 'Raška' u Sjenici zemljište je vakufsko, kao i taxi - plac kod autobuske stanice, te dio parcele na kojem je ambulanta; opštinsko zemljište desno od Glavne džamije u Tutinu je vakufsko, Osnovna škola 'Mustafa Pećanin' u Rožajama je na vakufskoj zemlji, zatim preduzeće 'Svjetlost' u Prijepolju, kao i veterinarska stanica u Šarampovu koja je podignuta na temeljima stare medrese; stambena zgrada u Priboju na ''Brijegu'' je na vakufskom zemljištu; objekat 'Elektro-prenosa' u Bijelom Polju napravljen je na temeljima porušene Harem džamije itd.

Neki vakufi su teškom mukom vraćeni Islamskoj zajednici, poput gazi Isa-begovog vakufa u centru Novog Pazara. Gazi Isa-begova džamija koja je stajala na trgu srušena je odavno, a zgrada "Islamske ustanove" godinama davana subjektima koji nisu vlasnici.

Nakon što je Islamska zajednica uspjela vratiti vakuf u svoje vlasništvo, pohlepna vlast i grupa korumpiranih nevjernika ponovo ovih dana udaraju na njega, što kod vjernika proizvodi revolt i odluku da ga, ako zatreba, i životima brane.

Vele, dosad su napadi ateista na njihove vakufe bili po raznim dijelovima tijela Islamske zajednice, a ovog puta su ove kriminalne grupe odlučile bezočno udariti po srcu Isa-begovog vakufa, Fakultetu za islamske studije i prostoru na kojem se nalazi. Napadači očito ne znaju za svetost vakufa ili ne žele da znaju.

Vjerodostojni hadis Poslanika s. a. v. s. kaže: "Uvakufi stvar tako da se ona ne može ni prodati, ni darovati, niti naslijediti, a njeni prihodi da se upotrebljavaju, kao opće dobro!" A Allah dž. š. u Kur'anu veli: ,,Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne date dio od onoga sto vam je najdraže; a bilo šta vi dali, Allah će, sigurno to znati. (Ali Imran, 92.)

Zato, ovom društvu nisu potrebni "vakifi" koji nakon uvakufljenja neke vrijednosti u ime Allaha, ucjenjuju nečim zajednicu ili koji bi uvakufljenu stvar nakon par godina "razvakufili" i slično. Tome mjesta nema niti u islamu, niti u svjetovnim zakonima.

Da se, usput, zajedno podsjetimo nekih termina vezanih za vakufe: 'vakif' je osoba koja po svom vlastitom izboru i volji, u ime Allaha, predaje dio svoga imetka za dobro i korist vjernika, kao i opće dobro društva; 'mevkuf' je uvakufljena vrijednost, bilo da se radi o pokretnoj ili nepokretnoj vrijednosti; 'vakufnama (vakfija)' je dokument koji sadrži pismeno očitovanje volje vakifa, imenovanje uvakufljene imovine, načina na koji će se koristiti i druge podatke. Osim podataka o vakufu i uvakufljenju, vakufnama na kraju sadržaja bilježi i vakifovu rečenicu: "Proklet bio onaj ko oskrnavi ovo moje dobro djelo"!

Ko se osjeća muslimanom Bošnjakom ne smije pružiti ruku da nanese i najmanje zlo vakufu u bilo kojem smislu, a kamoli da otme od vjernika, otuđi, preda državi i, na bilo koji način, uništi. Vjernici su DUŽNI vakuf braniti i oni su kategorija branitelja, a oni koji ga napadaju su, prema gore navedenim mjerilima, prokletnici.

Osim toga što su dužni štititi i braniti vakuf, vjernici su dužni vakuf i unaprjeđivati! Svaka generacija koja dođe trebala bi da ugradi u vakuf nešto svoje od vrijednosti koje koriste vjernicima i cijelom društvu.

Nadalje, vjernici su dužni da se bore povratiti sve vakufe koje je država kroz razne političke sisteme otuđila, pa bilo da je borba kroz zakon o restituciji ili na neki drugi način. Restitucija kao pravni pojam potiče od rimskog pojma 'restitutio in integrum' - što znači: povrat u pređašnje stanje, tj. u ovom slučaju, oduzetu vakufsku vrijednost vratiti pravom vlasniku, Islamskoj zajednici. Islamska zajednica je dužna sredstva koja dobije korištenjem vakufa, usmjeriti prvenstveno u odgojno-obrazovne svrhe, a onda u pomaganje različitih ugroženih kategorija društva, itd.

Podsjetimo se, na kraju, i člana XVII Deklaracije o pravima čovjeka i građanina donesene u Parizu 1789.godine koji glasi: "Vlasništvo je nepovrjedivo i sveto pravo". Šta tek onda reći o povrjeđivanju prava vakufa od strane sunarodnika kojima ništa nije sveto?