Autor: Emir Ramić

ENGLESKI / ENGLISH

Emir RAMIĆ: Bosanskohercegovačko društvo i država, ulazi u kritičan period u kome će se odrediti budućnost cijele države. Za destrukciju Milorada Dodika svi znamo i svjedočimo joj već veoma dugo. U posljednje vrijeme, nažalost, svjedočimo i pravoj političkoj agresiji državnih institucija Republike Hrvatske u vezi s tzv. preustrojem Federacije Bosne i Hercegovine, promjeni Izbornog zakona i td., a sve to s ciljem dalje etničke fragmentacije Bosne i Hercegovine, što su bili temeljni ciljevi od 1992. godine do danas. Bosanskohercegovačka, a posebno bošnjačka politička elita nema adekvatan odgovor na ovu političku dramu koja vodi ka zatvaranju Bošnjaka u nacionalni geto u kome nemaju nikakvu perspektivu.

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine {ZAVNOBiH} je potvrdio državnost Bosne i Hercegovine u njenim srednjovjekovnim granicama, koje spadaju među najstarije granice u Evropi. Stoga je današnja generacija veliki dužnik naših predaka koji su tokom Drugog svjetskog rata, u herojskoj i pravednoj borbi protiv fašizma, sačuvali integritet srednjovjekovne bosanske države. Svojim otporom i hrabrošću, patrioti bosanskohercegovačke zemlje ostali su na nivou ove slavne tradicije i uspjeli u proteklom ratu sačuvati suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Bosne i Hercegovine. Ove historijske činjenice su nepobitne jer je ZAVNOBiH djelo i tekovina svih građana Bosne i Hercegovine, čijim se odlukama na nepokolebljiv način potvrđuje historijsko-politički individualitet Bosne i Hercegovine, multireligijske, multietničke i multikulturalne države Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih građana. Nadamo se da će vremenom, svi predstavnici bosanskohercegovačke zemlje priznati nesporne historijske činjenice pa samim tim i ovaj datum kao Dan državnosti zajedničke nam države Bosne i Hercegovine.

Nakon 47 godina mira na temeljima te borbe, Bosna i Hercegovina se našla na udaru novog vala fašizma i ekstremnog nacionalizma, koji za cilj nije imao samo uništenje bosanskohercegovačke državnosti već i čitavog jednog naroda. Istočni i zapadni agresori, zajedno sa političkim vlastima i vojnim, paravojnim i policijskim snagama svim raspoloživim sredstvima napadaju i ruše bosanskohercegovačke gradove i sela. Vrše se strašni progoni, ubijaju civili i stvaraju koncentracioni logori. Čitava ta organizirana kampanja završava najgnusnijim od svih zločina – zločinom genocida.

Bez obzira na veliku nadmoć agresora, patrioti bosanskohercegovačke države svih nacionalnosti ustali su u odbranu, nenaoružani, ali spremni braniti svoju domovinu i njene građane. To je od samog početka bila neravnopravna borba, jer je agresorima bilo dostupno svo raspoloživo naoružanje, dok su zbog međunarodnog embarga branitelji bili prisiljeni krijumčariti i najosnovniju vojnu opremu. U takvim okolnostima, najbolji sinovi bosanskohercegovačke zemlje, braneći je, izgubili su živote i zdravlje. Ovo je prilika da ih se sjetimo sa osjećajem duga i zahvalnosti. Zahvalnost dugujemo njima što fašizam nije pobijedio. Njima također dugujemo očuvanje mira u Bosni i Hercegovini, mira za koji su se oni izborili, kako bi budućnost njihovih najmilijih bila svjetlija od bliske prošlosti.

Bosanskohercegovačkom društvu danas nedostaje osjećaj pripadanja vlastitoj državi. Bosanski državljani su počesto nesigurni u vlastiti identitet građanina svoje zemlje. Proces stvaranja identiteta obično ide ruku pod ruku sa uspjesima koje neka zemlja ostvaruje na unutrašnjem i međunarodnom planu i time kod građana stvara osjećaj pripadnosti, ponosa i povjerenja u državne institucije. Drugim riječima, osjećaj identiteta i pripadnosti je ključni temelj za stvaranje države i objednjavanje državotvornog osjećaja. Za objedinjavanje državotvornog osjećaja 25. novembar ima poseban značaj jer predstavlja vrhunac višestoljetne težnje istinskih građana i naroda Bosne i Hercegovine da u njoj stvore vlastitu državu.

Bosanskohercegovačko društvo i država, ulazi u kritičan period u kome će se odrediti budućnost cijele države. Za destrukciju Milorada Dodika svi znamo i svjedočimo joj već veoma dugo. U posljednje vrijeme, nažalost, svjedočimo i pravoj političkoj agresiji državnih institucija Republike Hrvatske u vezi s tzv. preustrojem Federacije Bosne i Hercegovine, promjeni Izbornog zakona i td., a sve to s ciljem dalje etničke fragmentacije Bosne i Hercegovine, što su bili temeljni ciljevi od 1992. godine do danas. Bosanskohercegovačka, a posebno bošnjačka politička elita nema adekvatan odgovor na ovu političku dramu koja vodi ka zatvaranju Bošnjaka u nacionalni geto u kome nemaju nikakvu perspektivu.

Imamo dug prema Bosni i Hercegovini da se suprotstavimo svim pokušajima falsificiranja bosanskohercegovačke historije i doprinesemo izgradnji takvog društva koje će počivati na istinskim i izvornim bosanskohercegovačkim vrijednostima. U odbrani i jačanju bosanskohercegovačkih vrijednosti veliku ulogu ima dijaspora. Bosanskohercegovačka dijaspora je davno počela proces borbe protiv falsificiranja bosanskohercegovačke historije i tako dala doprinos odbrani i jačanju najboljih bosanskohercegovačkih vrijednosti u kanadskom Kulturnom mozaiku.

Bosnu i Hercegovinu su mnogi pokušali uništiti, posebno u posljednjoj agresiji devedesetih godina prošlog vijeka, ali u tome nisu uspjeli zbog čega se ne smije u miru podleći pritiscima i dozvoliti da se univerzalne vrijednosti za koje su mnogi dali živote uništavaju. Bosna i Hercegovina ima višestoljetnu tradiciju susretanja i miješanja različitih civilizacija i kultura koje su se sintetizovale u specifičnoj duhovnosti koja se ne može naći u njenih susjeda: Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Zato oni Bosnu i Hercegovinu ne razumiju i vrše nad njom nasilje. Upravo ta njena specifična duhovnost čini bosanskohercegovačko društvo specifičnom i nedjeljivom političkom zajednicom i državom. To joj je pomoglo da preživi do danas.