Sead TURULJA, prof.: U javnosti se često barata sa sintagmom jednakopravnost naroda, iako se vrlo dobro zna da jednakopravni mogu biti samo pojedinci. U demokratskim sistemima svaka grupa (etnička, ideološka itd.) ima onoliko vlasti koliko ima biračkog tijela. Vlast manjine nad većinom je moguća samo u totalitarnim režimima i tamo gdje demokratija i ljudska prava ne postoje.

U posljednjih nekoliko mjeseci su se umnožile izjave Bože Ljubića, zastupnika u Saboru Republike Hrvatske i predsjednika Glavnog odbora Hrvatskog narodnog sabora u BiH o majorizaciji i ugroženosti BH Hrvata. Spektar izjava gosp. Ljubića se kreće od pisanja pisma članu Predsjedništva BiH ispred bošnjačkog naroda Bakiru Izetbegoviću do čestih izjava TV i radio stanicama, te internetskim portalima.

Ne zanemarujući i ne negirajući realne probleme koje BH Hrvati, kao jednako i ostali narodi u BiH danas imaju, vrlo je važno istaći da objektivno stanje nije niti približno toliko loše koliko se može zaključiti iz izjava gosp. Ljubića, i da BH Hrvati itekako uživaju jednakopravan, pa ponegdje i bolji status nego brojniji Bošnjaci.

Institucionalna pozicija i bošnjačkog i hrvatskog naroda u entitetu BiH RS je izuzetno teška i u tome se se šira javnost može složiti sa gosp. Ljubićem. Što se Federacije BiH tiče, kao i nivoa vlasti Države BiH, stanje se najbolje može spoznati na konkretnim pitanjima.

Navedimo samo neke primjere i više nego velike zastupljenosti BH Hrvata u političkom i društvenom sistemu BiH:

1. U Vojsci BiH BH Hrvati imaju cca. 19 % zastupljenosti što za četvrtinu nadilazi broj popisanih Hrvata u državi (po novom popisu bi ih trebalo biti 15 %).

2. U Vladi Federacije BiH BH Hrvati imaju 43 % zastupljenosti, što je više od duplo više nego popisani broj Hrvata.

3. Na nivou Države BiH BH Hrvati su zastupljeni sa 33 % tj. dvostruko više nego što ih ima na popisu na terenu BiH.

4. BH Hrvati su potpuni gospodari svoje sudbine u 26 općina Federacije BiH na lokalnom nivou, a vode glavnu riječ u 3 kantona FBiH, dok su u 2 kantona ravnopravni politički subjekt Bošnjacima. Dakle, u 3 kantona uživaju potpunu policijsku, sudsku i svaku drugu autonomiju.

Bošnjaci ne kontroliraju privatni kapital hrvatskih poduzetnika, niti način na koji lokalna i kantonalna administracija investira novac poreskih obveznika.

Sav uspjeh i neuspjeh napretka, ostanka ili odlaska BH Hrvata se nalazi u rukama njih samih, odn. njihove političke elite.

UGROŽENI 'RVAT: Božo Ljubić

5. U Fiskalnom vijeću BiH su BH Hrvati zastupljeni sa 3 predstavnika ili 50 % članova, gotovo 5 puta više nego su zastupljeni u stanovništvu BiH. BH Hrvati se možda najviše od svih pitaju za finansije u BiH. Da je to tako, pokazuje primjer hrvatske ministrice financija BiH Jelke Miličević koja je prilagodila koeficijente raspodjele prihoda kantona i općina na način koji je povoljan za općine i kantone sa hrvatskom većinom, a da se ta prilagodba nije napravila na drugim poljima poput smanjenja broja pripadnika Vojske BiH hrvatske nacionalnosti na 15 %.

6. BH Hrvati imaju 5 lokalnih i regionalnih TV stanica, 25 radio stanica, 15 lokalnih i 2 dnevne novine, dok u isto vrijeme većinom ne učestvuju u plaćanju BH državne RTV pretplate, a čak i kad bi je plaćali ne bi imali više 15 % udjela u BHT-u odn. 20 % udjela u FTV što ih ne kvalificira za zaseban kanal na hrvatskom jeziku uz nemanje zasebne upravne jedinice koju bi pokrivao dotični kanal. Troškove hrvatskog TV kanala bi morali snositi bošnjački pretplatnici, što jednostavno nije moguće i nije prihvatljivo.

7. U BiH djeluju 94 hrvatske osnovne škole, 47 hrvatskih srednjih škola, jedan privatni i jedan državni hrvatski univerzitet.

8. Rimo-katolička Crkva uživa jednak status kao i sve druge vjerske zajednice u Federaciji BiH, o čemu svjedoči procvat izgradnje katoličkih crkava i vjerskih objekata. U posljednjih nekoliko godina samo u Sarajevu su izgrađene 3 nove rimokatoličke crkve (na Grbavici, Dobrinji i Alipašinom polju) i Centar za mlade, a u glavnom gradu djeluju 2 katoličke teologije, uz obnovu i povrat dobrog dijela objekata u vlasništvu Rimo-katoličke Crkve (npr. bivša zgrada Šumarskog i Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu).

Iz navedenih činjenica se bjelodano vidi da BH Hrvati nisu zakinuti ni na koji način u skladu sa brojačnom zastupljenosti tog naroda na terenu. O poziciji u društvu koju uživaju BH Hrvati Bošnjaci iz Sandžaka, ali i Hrvati iz Vojvodine ili čak Austrije mogu samo sanjati.

U javnosti se često barata sa sintagmom jednakopravnost naroda, iako se vrlo dobro zna da jednakopravni mogu biti samo pojedinci. U demokratskim sistemima svaka grupa (etnička, ideološka itd.) ima onoliko vlasti koliko ima biračkog tijela. Vlast manjine nad većinom je moguća samo u totalitarnim režimima i tamo gdje demokratija i ljudska prava ne postoje.

Jedan nije jednako pet, pa je tako nespojivo sa parlamentarnom demokratijom da jedan hrvatski birač vrijedi koliko i pet bošnjačkih.

Za bošnjački narod nije prihvatljivo da predstavnici pet puta malobrojnijih BH Hrvata odlučuju o njihovoj sudbini, jer to krši sve demokratske standarde i dokida ljudska prava Bošnjacima. To praktično znači da federalna vlast mora odslikavati rezultate izbora i etnički sastav Federacije BiH.

Prigovor da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva također nije opravdan, jer bi hrvatski član Predsjedništva BiH morao da uživa podršku barem dijela Bošnjaka, i jer bi se time barem djelimično ispravila anti-demokratska anomalija da bošnjački član Predsjedništva predstavlja 50 % stanovništva BiH, a hrvatski svega 15 %, imajući jednaka prava na odlučivanje i finansiranje. U Predsjedništvu BiH pola stanovnika BiH ima 1/3, a pola stanovništva BiH 2/3 vlasti. Zar to nije majoriziranje Bošnjaka, kakvo odnedavno viđamo i u CiK-u BiH ?

Iz čestih obraćanje javnosti Bože Ljubića i drugih hrvatskih predstavnika bi prije svega predstavnici bošnjačkog naroda trebali izvući pouku kako se zastupaju nacionalna prava, i bori za vlastiti položaj, čak i tamo gdje za to ima jako malo razloga.