Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Kolumne

Serijal: Bošnjački globalni izazovi (3)
BOŠNJACI I VLAST (I DIO)
Autor: Džebrail Bajramović
Objavljeno: 13. March 2017. 17:03:23
Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.

Džebrail BAJRAMOVIĆ: Bošnjaci prije svega moraju promjeniti sebe da bi bili sposobni da mijenjaju bosanskohercegovačko društvo, a što podrazumijeva da Bošnjaci trebaju funkcionalno urediti političke stranke u sklopu kojih djeluju


I) Bošnjak i Bošnjaci – pojedinac i kolektiv
U procesu globalnih izazova neophodno je da Bošnjaci pristupe detaljnoj analizi svih komponenata koje utiču na formiranje njihovog bića. U toj aktivnosti istinoljubivost i objektivnost su presudne predpostavke koje omogućavaju da aktivnost u tom pravcu poluči pozitivan rezultat. Dakle, svaka pristrasnost, nestručnost i nesavjesnost neminovno povlači dugoročne negativne posljedice za Bošnjake. Stoga aktivnosti u sferi globalnih odnosa treba da se utemelje na intelektualnoj sinergiji koja djeluje putem struktuirane hijerarhije općeg, sveobuhvatnog tipa. Konstruktivna aktivnost u sferi globalnih odnosa može biti produkt isključivo svjesnog organizaconog planiranja i struktuiranja gdje stručnost etablira stabilnost, a iz čega proizilazi kontinuitet koji treba da producira kvalitet. Samo kvalitet na globalnom nivou prinuđuje na respekt – što treba da determinira kolektivnu svijest Bošnjaka i učini ih fokusiranim ka pragmatičnim ciljevima.

Definisanje dvije relacije temelj su za harmoniziranje odnosa između pojedinca i kolektiva, u užem i širem smislu: lično – kolektivno (1) i lokalno - globalno (2). Dakle, nije moguće da kolektiv producira nove vrijednosti ako se lični interesi stavljaju ispred kolektivnih, niti je moguće biti učinkovit na globalnom nivou ako lokalne zajednice nisu međusobno uvezane na funkcionalnom nivou. Na tim osnovama se ogleda i mogućnost ispunjavanja ciljeva u etničkom i nacionalnom kontekstu (1), kao i realizacija društveno-političkih planova (2).

Ako Bošnjaci sebi žele dobro svakako će doći do saznanja i spoznaje da u njihovom društveno-političkom djelovanju na štetu kolektiva uveliko se ostvaruju lični interesi, a da lokalne zajednice nedovoljno usklađuju svoje djelovanje sa globalnim kretanjima. Kada takvo nesavjesno i nestručno djelovanje potraje, kao što je to slučaj u Bosni i Hercegovini, neminovno da društvo propada jer se akomuliraju ozbiljni i kompleksni problemi koje nije moguće brzo i jednostavno rješavati. Bošnjaci prije svega moraju promjeniti sebe da bi bili sposobni da mijenjaju bosanskohercegovačko društvo, a što podrazumijeva da Bošnjaci trebaju funkcionalno urediti političke stranke u sklopu kojih djeluju (1); trebaju da konsolidiraju institucije u kojima su uposleni (2); trebaju da učine uspješnim firme koje vode (3); trebaju da učine efikasnim udruženja, organizacije i kolektive u kojima su uključeni (4); trebaju da su aktivni u javnom prostoru koristeći se demokratskim mogućnostima za ostvarenja općedruštvenih ciljeva i afirmaciju univerzalnih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti (5).
Svaka navedena aktivnost je zahtjevna i uslovljena je harmonizacijom odnosa na relacijama: pojedinac-kolektiv, u užem i širem smislu (1) i lokalno i globalno (2).

II) Bošnjaci trebaju promjeniti sebe da bi bili kadri mijenjati Bosnu i Hercegovinu
Ako pri uređenju etičkih odnosa dolazi do devijacija i nepoštovanju univerzalnih moralnih načela – na čemu počiva civilizacija - u društvenom kontekstu se to manifestuje kroz ekspanziju iracionalizma, a što neminovno vodi kolektivnim turbolencijama. Dakle, pojedinac je uslovljen kolektivom, kao što je kolektiv uslovljen pojedincima – a o čemu Bošnjaci trebaju da vode računa pri projekciji općeg prosperiteta.
Jaz između Bošnjaka koji su u vlasti ili su interesno uvezani sa vlašću i Bošnjaka koji nemaju upliv u strukture vlasti je drastičan – i to je ključna i prelomna tačka cjelokupnih odnosa u bosanskohercegovačkom društvu, a koja determiše odnose u strukturama vlasti, čime se formiraju i etabliraju odnosi u državi. Nije moguće da politička stranka bilježi neuspjeh ako je principijelna i transparentna, a to isto važi i za društvo i vlast, tj. u suprotnom, nemoguće je da politička stranka, društvo i država napreduju i ostvare prosperitet kada svoje aktivnosti bazira na korupciji, neprincipijelnosti, nemoralu, nehumanosti i kriminalu. Bošnjaci trebaju biti svjesni da snose političku odgovornost bez obzira da li su u vlasti ili nisu, da li su konektovani sa strukturama vlasti ili nisu – jer im se kroz izborni proces pruža legalna mogućnost da biraju i da budu izabrani u strukture vlasti koje su zadužene da kreiraju društveno-političke odnose u državi. Svakako da se navike i maniri vlasti neće mijenjati dok se ne promijeni svijest građana o vlasti, a koji ih biraju poslije toga ne traže od njih odgovornost. Veći je problem ako građani ne traže odgovornost od svojih predstavnika (1), nego kada vlast radi neodgovorno (2). Vlast se mijenja svake četiri godine – a kako da se narod mijenja koji toleriše javašluk vlastodržaca? To što Bošnjaci tolerišu neučinkovitu i kontraproduktivnu vlast – je kolektivni problem za bošnjački narod, kao kolektiv – i ne može biti prenesen na političke stranke i političare. Periodično se mijenjaju i političke stranke i političari – ali kada i kako će se pomijeniti odnos BOŠNJAKA PREMA VLASTI, tj. društvu i državi?



U razvijenom i naprednom svijetu znanje je moć, sposobnost je moć – što Bošnjaci cijene i poštuju – ali samo kada odu van svoje domovine, dok u svojoj domovini samo poštuju političku moć, kojoj se dodvoravaju na raznorazne načine – ne sustezajući se da čine nemoralne i kriminogene radnje. Opće je poznata zakonomjernost – da narod bira i čini vlast onakvom kakva ona jeste, po svojoj slici i prilici – tako da jeste lice vlasti i lice naroda kojeg predstavljaju. Istina se mora jednom pogledati u oči – i ma koliko od toga bježali od tog Bošnjaci ne mogu pobjeći, kad tad se moraju suočiti sa samim sobom. Samo je pitanje – da li će to učiniti svojevoljno, na bazi svijesti kad se mogu razrađivati opcije i alternative ili na osnovu prinude, kada pod prijetnjom katastrofe se moraju na brzinu donositi dalekosežne odluke?
Niz je primjera iz društveno-političkih tokova u BiH u zadnjim desetljećima kada se odgovornost za štetu koja je nanesena Bošnjacima želi personalizirati i isključivo pripisati pojedincima ili određenoj grupi ili, pak, političkoj stranci na vlasti a gdje opozicija nesebično doprinose unošenju razdora i nepovjerenja prema aktuelnim bošnjačkim predstavmicima u vlasti solidarizirajući se čak i svjesno sa otvorenim neprijateljima BiH i Bošnjaka. Svakako da je to najprihvatljivije objašnjenje za Bošnjake koji se sami odriču bilo kakvog vida odgovornosti za stanje u državi i društvu – što je pojednostavljivanje složenih društveno-političkih odnosa radi politikantske retorike, a što odvlači pažnju od unapređenja i uređenja društvenih odnosa, primarno u zakonodavnom kontekstu. Umjesto davanja prijedloga da se uočene anomalije prevaziđu, do beskraja se insistira na verbalno-teoretskom mudrijaštvu bez želje da se bilo šta praktično uradi na terenu ili po nekom konkretnom pitanju. Dakle, mjera između riječi i djela je suština onog što se govori. Onaj koji je neučinkovit – uzima se da je rekao i učinio sve što je znao i umio. Bošnjaci ako žele da očuvaju svoju domovinu dobro se moraju zamisliti nad pojmovima „riječ“ i „djelo“ – jer laž se ne može tretirati isto kao i istina, niti se može tolerisati neučinkovitost predstavnika u strukturama vlasti i društva. Međutim, ako to Bošnjaci i dalje čine, uprkos argumentima i činjenicama – onda to nije primarno problem njihovih predstavnika u strukturama društva i vlast već njih samih – jer im sve to omogućavaju.
Država nije pojam kojem se može pristupati i laički i nestručno, tj. nemoralno i kriminogeno – jer to za posljedice ima neuređeno i nefunkcionalno društvo, i tad je nužno stvarna moć odlučivanja van istitucija društva. Tad građani ne poštuju zakone i njih se ne boje – jer strahuju od političara i njihovih hirova! Bošnjaci trebaju da znaju da u državi se ništa ne događa samo od sebe i pukim slučajem – već je sve posljedica odnosa u društvu – te, ako se aktivno ne uključe da urede društvo u državi će nužno vladati haos. To je pitanje izbora svakog pojedinca – i u tome je suština društvene i političke odgovornosti građana - koji čine to društvo i tu državu. Dakle, Bošnjaci trebaju promijeniti sebe da bi bili kadri mijenjati Bosnu i Hercegovinu.

III) Strukturiranje globalnog aktivizma

- a) Organizacijski aspekt


1. Bošnjak i Bošnjaci – pojedinac i kolektiv (moralni i organizacioni principi, interni dogovor i programska platforma, organizaciono ustrojstvo (statut, pravilnik, odluke i zakonski okvir).
Dakle, temelj svake ogranizacije je samodosljednost. Nepoštovanje načela i principa na kojima je određena organizacija zasnovana neminovno vodi unutrašnjim turbolencijama koje za posljedicu imaju nefunkcionalnost, što producira gubitak kredibiliteta, a što ima epilog u kolapsu organizacije. Kolektivna moć ne smije se zloupotrijebiti šikaniranjem i progonom pojedinaca koji misle svojom glavom, što je popratna masovna pojava u bošnjačkim organizacijama. Kada Bošnjaci, kao kolektiv, budu ispoljili respekt prema talentovanim i inventivnim pojedincima otvorit će se mogućnosti za gradnju općeg društvenog prosperiteta – jer će to podrazumijevati da će se na rukovodeća mjesta birati sposobni a ne podobni – što danas preovladava u organizacionim strukturama gdje dominiraju Bošnjaci. Zatvaranje očiju prema činjenicama je bježanje od istine – a takva društvena praksa sigurno Bošnjacima neće donijeti dobro.

2. Forma društveno-političkog organizovanja i opće korisnog djelovanja – u domovini i dijaspori u cilju afirmacije progresivnih i funkcionalnih ideja, rješenja, projekata i programa (1), kao i talentovanih, sposobnih, stručnih i efikasnih pojedinaca (2).
Treba zaustaviti praksu da se fokusira priča o učinkovitim projektima a da se zanemaruju ljudi koji su kadri da realiziraju stručne i zahtjevne angažmane. Posljedica je odlazak mladih i stručnih građana, a za to se niko ne osjeća odgovornima niti želi preuzeti odgovornost. Šta znači vlast bez odgovornosti? Bošnjaci trebaju imati svijest šta je posljedica ako biraju osobe koje će ih predstavljati u strukturama vlasti bez osjećaja odgovornosti – i u tom kontekstu trebaju koristiti instrumente demokratske kontrole vlasti.

3. Forma poslovanja i kreativnog rada (produciranje novi društvenih vrijednosti – materijalnih i nematerijalnih/intelektualnih).
Bošnjaci u mnogim područjima realnog života gube čvrstu vezu sa realnošću, a što za posljedicu ima masovno iseljavanje iz BiH u post ratnom periodu. Zato što Bošnjaci nisu dosljedni u praktičnoj primjeni univerzalnih vrijednosti mladi ne žele da zasnivaju porodice u BiH pa bijela kuga uzima svoj danak svakodnevno, gledano dugoročno BiH ide putem da za par desetljeća postane zemlja staraca. Lideri Bošnjačkog naroda ne osvrću se na uspjehe naših ljudi u dovoljnoj mjeri, niti im društvo omogućava da svoje talente i kreativnost razvijaju i nadograđuju do stepena da mogu živjeti od rezultata svoga rada. Ono od čega se masovno živi (preživljava) u BiH je bezrezervna poslušnost nadređenim, a koja se jedino može ostvariti na degradaciji svega onog što čovjeka motivira za borbu za opći prosperitet. Dakle, bošnjačka politika treba da omogući da građani u BiH mogu živjeti od rezultata svoga rada i da mogu poslovati u sferi ličnog izbora, na osnovu struke, sposobnosti i afiniteta – u suprotnom nastavit će se negativan trend odlaska mladih iz BiH, a koji su budućnost ove države. Država koja ostaje bez mladih ostaje bez svoje budućnosti – na šta praktično treba da odgovore starije generacije, a ne samo da se zadužuju što treba da vraćaju još nerođene gereracije. To svjesno može činiti samo neodgovrna mandatska pamet, a što bošnjački narod zakiva za dno besperspektivnosti.

4. Forma predstavničkog djelovanja u društvu i vlasti (zalagenje za usaglašene ciljeve od opće društvene koristi).
Svakako da Bošnjaci trebaju početi da daju podršku predstavnicima koji ispunjavaju data obećanja i čija djela potvrđuju izrečene stavove. Bošnjaci su bezbroj puta na najdrastičniji način prevareni i izmanipulisani od strane onih kojima su dali povjerenje na izborima. Stoga je vrijeme da se Bošnjaci počnu odgovorno odnositi prema cjelokupnom izbornom procesu, te da iznađu modalitet da se sankcionišu oni koji ne ispunjavaju preuzete obaveze i u poziciji i u opoziciji, kao i da se nagrade oni koji su dokazali konstuktivne društvene kapacitete.
Dakle, Bošnjaci trebaju da koriguju svoj odnos prema fundamentalnim društvenim elementima i da počnu tretirati vlast u konstruktivnom kontekstu koji podrazumijeva da vlast nije cilj – da bi se prigrabila moć i privilegije, već sredstvo za realizaciju općekorisnih društvenih ciljeva.

Geteborg, 13.3.2017. godine


Bošnjački velikani:

DERVIŠ – PAŠA BAJEZIDAGIĆ (? – 1603)


Derviš-paša Bajezidagić je bio vrstan pjesnik i proučavao je perzijsku i arapsku književnost. Rođen je u Mostaru polovinom 16. vijeka a poginuo pod Budimom 14. jula 1603. godine. Važan izvor podataka za njegovu biografiju predstavljaju njegove pjesme, kao i vakufnama njegovih zadužbina u Mostaru. Nakon školovanja u rodnom gradu, nastavlja učenje u Istanbulu i tu dospijeva u dvorsku službu, te postaje miljenik i lični savjetnik sultana Murata III. Na dvoru ostaje sve do sultanove smrti, dok je kasnije postao bosanski valija (pominje se u jednom fermanu kao valija 1595.) . U tom svojstvu poslan je na odbranu Budima gdje je na Kovin-adi i poginuo.
Ostavio je iza sebe dva divana - po jedan na turskom i na persijskom jeziku. Pored toga, kako navodi Fevzi Mostarac u svom "Bulbulistanu", prepjevao je "Mesneviju" Mevlana Dželaludina Rumija u dva toma. Napisao je vrlo uspješnu pjesmu o svom rodnom gradu i tarih posvećen Starom mostu u Mostaru, a ostavio je Mostaru i medresu, mekteb i džamiju, te opremio biblioteku uz džamiju. Pripadao je mevlevijskom tarikatu. Njegova poezija je refleksivna, iskričava - meditira o životu, sudbini, ljepoti. Derviš-paša spada među najznačajnije pjesnike osmanlijskog vremena u Bosni.

MUHAMED HEVAI USKUFI BOSNEVI (1601. – poslije 1651.)

Muhamed Hevai Uskufi Bosnevi rođen je 1601. u selu Dobrinja kod Tuzle, koju on naziva Dolno-Solan, a umro je poslije 1651. godine. Pjesnički pseudonim mu je Uskufi (Zračni). Ostao je rano bez roditelja, potucao se po svijetu i dopro do Carigrada. Jedan je od naših prvih pjesnika na orijentalnim jezicima. Hevaji piše o progonima, pohlepi, podmitljivosti, jelima itd. a stil pisanja podsjeća na jezik stećaka. Za nas je najzanimljivija pjesma «Kasidaj beray deveti imam» u kojoj poziva na prihvatanje vjere i prijateljstvo među ljudima. Ovaj pisac je tokom cijelog života i rada isticao da je Bošnjak a jezik kojim govori bosanski. Tako počinje i jednu pjesmu "Bosanski da vam besidim, bratani, da slušaju dobrotelji, prijatelji znani..."
Uz ovo treba reći da je Uskufi autor prvog bosanskog rječnika, i to je prvi eksplicitni spomen bosanskog jezika od autora Bošnjaka. Rječnik je dovršen 1631. godine (dakle 187 godina prije prvog srpskog rječnika i Vuka Stefanovića Karadžića) i objavljen pod imenom "Makbul-i 'arif", a bolje poznat pod popularnim nazivom "Potur-Šahidi" napisan po uzoru na sličan perzijsko-turski rječnik "Tuhfe-i Šahidi" turskoga pjesnika Ibrahima Šahidija.U predgovoru rječnika kaže za sebe da je Bošnjak (Bosnevi), a svoj jezik materinskog izraza dosljedno naziva bosanskim (bosanca) i smatra ga izuzetnim među ostalim jezicima. Radi se o rimovanome bosansko-turskom rječniku štokavsko-ikavskoga narječja. To djelo ima u svemu oko 700 riječi koje se objašnjavaju u tristotrideset stihova. Možemo ga čitati i kao pjesnički tekst, jer nije napravljen po pravilima zapadne leksikografije.

ZLATAN ČOLAKOVIĆ (1955. – 2008.)

Zlatan Čolaković rođen je u Zagrebu 13. februara 1955. godine, a preminuo u Bostonu, 20. decembra 2008[1]. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju (1979), magistrirao (1982) i doktorirao (1984) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1984-1988, kao Fulbrightov stipendist, sarađuje s Albertom Lordom na Harvardu i radi u Slavističkom odjelu biblioteke "Widener" harvardskog koledža. Predavao na Harvardu i univerzitetu Waterloo. U zbirci "The Milman Parry Collection" transkribirao je i uredio tekstove snimaka oko 90,000 stihova bošnjačkih epskih pjesnika. Tokom 1989. sakupljao je sa Marinom Rojc-Čolaković bošnjačku epiku i prvi zabilježio cjelovite bošnjačke epske pjesme na filmu. Nakon hrvatske agresije na Bosnu uzeo je kanadsko državljanstvo. U Kanadi je godinama radio kao sudski tumač, pomažući stotinama izbjeglica iz bivše Jugoslavije da ostvare svoja prava na sudovima.
Kao urednik književne zaostavštine Envera Čolakovića objelodanio je niz njegovih djela (Izabrane pjesme, roman: Mali svijet, Lokljani, Iz Bosne o Bosni), te pripremio za štampu Čolakovićeve knjige Jedinac, Biblijske priče XX. stoljeća, Knjiga majci.
1989. objavio je knjigu "Tri orla tragičkoga svijeta" o starogrčkoj tragediji, Aristotelu, homerskoj i bošnjačkoj epskoj mitotvorbi. Za folkloristički doprinos dobio je Nagradu države Kanade "The Government of Canada Award". 1991. osnovao je i bio glavni istraživač projekta "Unutar bîti muslimanske epike", koji je pod pokroviteljskom "Matice hrvatske" finansiralo Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske.
Glavno djelo iz područja bošnjačke epike napisao je u zajednici sa Marinom Rojc-Čolaković: "Mrtva glava jezik progovara" (Almanah: Podgorica, 2004, 670 stranica). Ova knjiga, napisana na engleskom i bosanskom, sadrži epiku Avda Međedovića i Murata Kurtagića.
Također, Zlatan Čolaković je objavio dvotomno izdanje "Epika Avda Međedovića - Kritičko izdanje" (Almanah: Podgorica, 2007) na engleskom i bosanskom jeziku. Bio je član Hrvatskog društva književnika, PEN-a, te Harvardskog kluba Hrvatske i Kanade.
2010. godine dr. Čolakoviću je posthumno dodjeljena nagrada "Avdo Međedović" u Podgorici za ogromni doprinos bošnjačkoj kulturi na području epike.
Zlatan Čolaković umro je 20. decembra 2008. godine u Bostonu, Massachusetts.



Ostali prilozi:
» ZUKORLIĆEVA “DREVNA BOSNA”
Sulejman Aličković | 25. July 2017 18:27
» VLASTI U CRNOJ GORI PREVARILI MAJKE SA TROJE I VIŠE DJECE
Ibrahim Husejnović | 25. July 2017 17:42
» "OSVETA TURCIMA - SREBRENICA 1995"
Muhamed Pašalić | 24. July 2017 15:24
» JEDNO VELIKO BOSANSKO HVALA ROBERTU GELBARDU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 23. July 2017 11:54
» DODIKOVI GENOCIDNI POKLIČI IZ BRATUNCA
Salih Brkić | 22. July 2017 16:02
» ATEISTA MEŠA SELIMOVIĆ NA DŽENAZI U POTOČARIMA
Sead Zubanović | 22. July 2017 03:41
» PRIJEDOR KAO SREBRENICA!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 20. July 2017 23:14
» TREBAJU NAM CRNE RUPE, A NE CRNE LISTE
Mr. Milan Jovičić | 18. July 2017 21:41
» DRINA, GROBNICA ISTINE I PRAVDE
Avdo Huseinović | 18. July 2017 03:15
» BOŠNJAČKO PITANJE (I DIO)
Džebrail Bajramović | 17. July 2017 03:57
» BOŠNJACI.NET - ČASNA MISIJA U VREMENU BEŠČAŠĆA
Dr. Safvet Halilović | 15. July 2017 18:44
» KOME TO PRIJETI MILORAD DODIK?
Nedžad Ahatović | 14. July 2017 13:43
» ALARMANTNO! DODIK SLAVIO STARI I NAJAVIO NOVI GENOCID NAD BOŠNJACIMA UZ DRINU!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 13. July 2017 17:54
» HOD SREBRENIČKIH ŽRTAVA GENOCIDA
Elmedina Muftić | 13. July 2017 17:53
» SRPSKI GENOCID I SREBRENIČKA POUKA – PORUKA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 12. July 2017 00:39
» POVRATAK NA MJESTO ZLOČINA
Mr. Milan Jovičić | 11. July 2017 20:19
» POČNI BROJATI OD JEDAN
Kanita Višnjić | 11. July 2017 02:28
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJAČKO PITANJE (I DIO)
17. July 2017 03:57
» BOŠNJAČKE INSTITUCIJE
23. May 2017 21:04
» BOŠNJACI I VLAST (II DIO)
08. May 2017 21:29
» BOŠNJACI I ORGANIZACIJA
07. February 2017 18:24
» BOŠNJAČKI DRUŠTVENI INTERESI
29. August 2016 18:49
» BANJA LUKA, IZ MOG UGLA!
15. May 2016 01:10
» BOŠNJAČKO DOZIVANJE PAMETI
01. April 2016 19:47