Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


Zašto Srbin ide u vojnike - 3
LAPOT
Procitaj komentar

Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 15. May 2017. 18:05:19
Sead ZUBANOVIĆ: Nije se SPC nikada suprotstavila ni paganskom običaju organizovanja raskošnih redovnih godišnjih obilnih gozbi i pijanki po grobljima, kao i istog tog čina na grobu tek sahranjenog. Naprotiv. Za nju je normalno i to da se leš preminulog veže u sjedećem položaju za naslon stolice, a ispred njega kao i ostalih ukućana, uključujući i djecu, servira večera koju oni jedu pred pokojnikom kao posljednji zajednički obrok!? Da bi pokojnik sebi raskrčio stazu do raja u mrtvački kovčeg se nekad obavezno, a i danas još uvijek veoma često, stavlja štap kojim će tući one koji mu se nađu kao smetnja na tom putu.
Dokaz da je srpska crkva kroz vrijeme bila i ostala sama sebi dovoljna i da je narod od kojeg živi i koji slijedi nju i njeno učenje ne interesuje su primjeri paganskih običaja koji su dugo vremena bili, a neki i ostali, prisutni kao sastavni dio vjere ili načina života kod Srba i Crnogoraca. Lapot je ritualno ubistvo jednog ili oba ostarjela roditelja od strane obično najstarijeg sina i to sjekirom. Ovaj budući zločin najavljivan je po okolnim selima pozivanjem mještana na podušje, a to je podrazumijevalo gozbu i pijanku koja se organizovala odmah po obavljenom poslu i to u dvorištu kuće iza koje je zvjerstvo učinjeno. U pojedinim krajevima, kao što je bivalo u Pirotskom polju, u ubijanju je učestvovala uža i šira rodbina, a često i komšije, zadajući po nekoliko udaraca kocem ili motkom po glavi ili tijelu žrtve ili žrtava. U istočnoj i južnoj Srbiji kao i u Dinarskoj oblasti zabilježeno je stavljanje proje na glavu i udaranje čekićem uz rečenicu: – Ne ubijamo te mi, nego ovaj hleb.

U Crnoj Gori je taj čin paganstva nazivan pustevovanje, a umjesto proje je korišten vuneni smotuljak. Vlasi su u praksi primjenjivali najbrutalniju metodu, prženje gvožđem po vratu pa stavljanje još živih staraca u mrtvačke sanduke. To je narod koji je do dolaska Osmanske imperije bio naseljen većinski u Srbiji, a i u manjem dijelu Bosne. Na osnovu navedenog nastala je i ona srpska narodna poslovica koja je tačno određivala vrijeme egzekucije, a glasi: – Čim čovek preturi še'setu treba ga sekirom po glavi. Ovoj poslovici treba dodati i Zreo za sikirče ili Zrio za sjekiru. Crkva se i pored opće poznatih Božijih zapovijedi Ne ubij i Poštuj oca svoga i mater svoju, vijekovima nije suprotstavljala ovom paganskom običaju činjenom iz čisto ekonomskih razloga. Pokušavajući opravdati ono za što nema opravdanja, a zaduženi da to čine, u srpskoj Antropologiji religija anonimni autor između ostalog ovako objašnjava lapot: – Ovim obredom kultura ispravlja logičke nedoslednosti prirode i vraća merioce vremena (rođenje i smrt) u svoje normalne okvire. Zar ovo nije suprotstavljanje Bogu i još jedno srpsko svetosavsko bogohuljenje? Umjesto od starosti i bolesti koju ona sobom nosi, u šezdesetim godinama života, još prilično zdravi i snažni, umirali su sa osmehom na licu sretni i zadovoljni srpski roditelji ubijani najčešće rukom svoje djece. O ovom običaju opširnije su pisali: Sima Trojanović Lapot i prokletije u Srba 1898. godine, Vojislav S. Radovanović Narodna predanja o ubijanju starih ljudi 1929-1930. godine, Dušan Bandić Narodna religija u sto pojmova 1991. godine te Ivan Kovačević Prikoljiš 1992. godine. Pa ko više ima pravo čuditi se bezdušnosti u činjenju zločina onih čiji su najbliži preci bez imalo griže savjesti ubijali svoje roditelje?

SNOHAČESTVO

Najčitanija novina bivše jugoslovenske države Politika u broju 28752 od 26. oktobra 1993. godine, opširno je pisala o još uvijek jako prisutnom incestnom običaju u Srbiji da svekar ima pravo na intimne odnose sa svojom snajom ili snajama sve dok njegov sin ili sinovi ne postanu punoljetni. Zbog potrebe za radnom snagom, a što bi prije mogao biti dobar izgovor, mušku djecu su po selima u Srbiji ženili, a zna se da i danas žene, u jedanaestoj – dvanaestoj godini života sa, za brak, zrelim djevojkama. Ta neprirodna veza svekra i snahe u narodu nije skrivana, a poznata je pod nazivom Snohačestvo. Iz navedenog se jasno vidi ko je zaista koristio pravo prve bračne noći nad srpskim nevestama.



Po polnoj zrelosti sina, veza između snahe i svekra je prekidana, ali i obavezno obnavljana nakon odlaska muža, odnosno sina na služenje vojnog roka. Vjerovatno su iz tog razloga ispraćaji u vojsku u Srbiji uvijek bili velika slavlja, često veća i od svadbi. Jedna te ista žena je tako dovođena u situaciju da rađa potomke dvojici muškaraca, svekru i mužu, odnosno sinu i ocu! Faktički je svom suprugu rađala braću, sestre i djecu, a svekru djecu i unučad. A u kakvom se položaju i teškim psihičkim lomovima morala naći i druga žena u domaćinstvu koja je bila svekrva i majka?! Ni nju tu niko ništa nije pitao, a morala je biti svjedokom muževog neprirodnog odnosa i s više snaha. E, ovaj bi običaj mogao biti jedan od većih razloga za događanje onog lapota koji je dolazio kasnije kao oceubistvo. Zbog prakse snohačestva, čije su žrtve na direktan i indirektan način bile i s kojim su se kroz vijekove morale pomiriti, srpske žene su izgubile osjećaj za mnoge moralne norme i načela i zato nisu u stanju shvatiti niti razumjeti duševnu bol i patnju žena Bošnjakinja, žrtava silovanja. Njihovo ponašanje u sudnicama, vrijeđanje i doslovno pljuvanje djevojaka i žena koje su silovane tokom agresije, kao i neprihvatanje krivice svojih muževa optuženih i osuđenih za ta nedjela, sigurno proizlazi iz već poremećenog poimanja dostojanstva i časti žene. Njima je nenormalno i amoralno davno postalo normalno i moralno. Nakon događanja u Bosni i Hercegovini, zločin silovanja i u međunarodnoj sudskoj praksi postaje kažnjivo djelo, a zašto je to tako, srpskim ženama neće postati jasno još dugo vremena. Njihova logika zasnovana je na paganskoj tradiciji u kojoj su i same učesnice, tako da u postupcima svojih muževa ne vidi ništa loše. To je prije svega zato što ih je Srpska crkva, svojim pasivnim stavom i nesuprotstavljanjem ovoj vrsti bezbožničkog familijarnog razvrata, navikla kroz vijekove na neprirodnu poziciju i ponižavajući položaj žene kao seksualnog objekta u zajednici. Da se teško odreći tradicije potvrdio je slučaj koji je objavio srbijanski portal Alo: – Dana 16. oktobra 2013. godine u Novom Pazaru Budimir M. (70) silovao je svoju snajku G. M. (26) što su potvrdili i ljekarski nalazi. Nema slučajnosti u tome što je ova snaja prijavila svekra zbog silovanja baš u ovom gradu. Stanovništvo Novog Pazara je većinski bošnjačko i iz tog razloga snohačestvo tu nikad nije moglo saživjeti kao nešto što je normalno. Nju, ta sredina u kojoj živi, neće optužiti što je odlučila pravno zaštiti svoju čast.

Nije se SPC nikada suprotstavila ni paganskom običaju organizovanja raskošnih redovnih godišnjih obilnih gozbi i pijanki po grobljima, kao i istog tog čina na grobu tek sahranjenog. Naprotiv. Za nju je normalno i to da se leš preminulog veže u sjedećem položaju za naslon stolice, a ispred njega kao i ostalih ukućana, uključujući i djecu, servira večera koju oni jedu pred pokojnikom kao posljednji zajednički obrok!? Da bi pokojnik sebi raskrčio stazu do raja u mrtvački kovčeg se nekad obavezno, a i danas još uvijek veoma često, stavlja štap kojim će tući one koji mu se nađu kao smetnja na tom putu. Nakon svega, sigurno je samo jedno. Oni koji Bošnjake ne prestaju uporno pozivati da se vrate u veru pradedovsku, pojma nemaju šta govore.

Kraj

VRH



Ostali prilozi:
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
Sead Zubanović | 09. March 2024 20:20
» PLAVLJANKE, NJEGOŠ I OSMI MART
Šemso Agović | 09. March 2024 15:35
» GENOCID POČINJE RIJEČIMA, A ONDA SE PRETVORI U DJELO
Mehmed Meša Delić | 06. March 2024 20:50
» NEODGOVORNA POLITIKA BOŠNJAKA U DOMENU INDIREKTNIH POREZA
Prof. dr. Husein Muratović | 06. March 2024 15:10
» GEOPOLITIČKE IGRE MOĆI KAKO RAT U UKRAJINI REDIFINIŠE SVJETSKI POREDAK
Božidar Proročić, književnik i publicista | 06. March 2024 14:03
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
Mehmed Meša Delić | 03. March 2024 15:35
» ZBOG DIRANJA U IVU I NJEGOŠA – NIKOLAIDISA NA LOMAČU!
Šemso Agović | 03. March 2024 12:56
» OD PRIZNANJA DO PLAMENA - PARADOKS SPALJIVANJA ANDREJA NIKOLAIDISA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 03. March 2024 12:47
Ostali prilozi istog autora:
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
09. March 2024 20:20
» „NIKO NEMA ŠTO SRBIN IMADE“
31. January 2024 17:16
» „VI STE NAS POBILI“
20. January 2024 16:55
» ŠTA ONO REKOŠE TARABIĆI?
12. January 2024 17:58
» „DRMA MI SE NA ŠUBARI CVEĆE“
28. November 2023 16:07
» NOVINARI, OD HEROJA DO REKETAŠA
10. November 2023 00:37
» ĆOSIĆEVO SUNCE VIŠE NIJE DALEKO
31. October 2023 21:09
» DOKTOROV DOKTORSKI MARIFETLUK
21. October 2023 23:30
» SRAM TE BILO, DUBROVNIČE
07. October 2023 15:44
» ZAPISAH, DA NE ZABORAVIM
05. August 2023 21:43
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif