Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

KOME TO PRIJETI MILORAD DODIK?
Autor: Nedžad Ahatović
Objavljeno: 14. July 2017. 13:07:17


Nedžad Ahatović, prof. Odbrane i sigurnosti: No, kao i mnoge političare u Bosni i Hercegovini i Milorada Dodika muči to što će sa normalizacijom i jačanjem države Bosne i Hercegovine on lično doći u fokus istražnih organa za porijeklo imovine koja sad već premašuje cifru od 500 miliona KM. Zato se on okreče retorici mržnje i izazivanja konflikta kako bi se što duže zadržao na vlasti i izbjegao državne organe gonjenja. Sa druge strane kompletan politički i intelektualni establišment u Srbiji, još uvijek se teško miri i ne prihvata činjenicu da je pored Kosova i entitet RS izgubljen zauvijek i da neće biti anektiran u ustavno pravni okvir Srbije. Ta po njih frustrirajuća činjenica tjera ih da blagonaklono gledaju na šovinističke ispade Milorada Dodika, jer je još samo to ostalo kao izvjesna relikvija i nostalgični podsjetnik za srpsku intelektualnu elitu, na zlatne dane režima Slobodana Miloševića i krvavog orgijanja njegove soldateske po Balkanu.
Milorad Dodik je po ko zna koji put, kada priprostim jezikom drži svoje vatrene palanačke govore, imao napad šovinizma i kazao kako se „Bošnjaci opet naseljavaju uz rijeku Drinu“.

Zašto mu ta činjenica smeta?

Da li je opet potrebno „očistiti“ entitet RS (posebno uz rijeku Drinu) od nepoželjnog etničkog elementa, ili će se ovaj put vlasti u Banjoj Luci zadovoljiti sa isticanjem bijelih zastava i nošenjem bijelih traka na desnom rukavu za svo nesrpsko stanovništvo.

Prema podacima ICTY-a dokumentirano je da je agresor na Republiku Bosnu i Hercegovinu u svojim vojnim operacijama sa genocidnim namjerama koje je sprovodio u proljeće i ljeto 1992. godine iz doline rijeke Drine protjerao 70.000 civila nesrpske nacionalnosti i do temelja spalio 296 manjih i većih naseljenih mjesta. U svim mjestima uz rijeku Drinu agresor je sa svojim specijalnim vojnim sastavima obučenim za likvidaciju civila u prvi mah strijeljao i hladnim oružjem poubijao preko 22.000 ljudi, žena i djece što čini oko 25% od ukupnih ljudskih gubitaka u BiH (Tokača). Sve ovo agresor je učinio uz masovnu upotrebu vojnih formacija Vojske Jugoslavije koje su u prodiranju oklopnih kolona Užičkog Korpusa VJ u teritorij RBiH duž rijeke Drine za sobom ostavljale pustoš, zgarišta, jecaje i smrt. Kao Huni i Mongoli u svojim pohodima svojevremeno ni Vojska Jugoslavije u svom pohodu nije poštedjela niti pse.

Zbjeg od 45 do 50.000 ljudi, žena djece i starca, kao posljedica ratnih djelovanja sklonio se u Srebrenici jedinoj oazi spasa koja je zahvaljujući stanici policije Potočari u kojoj je radio i Naser Orić, uspjela da se oslobodi krvnika iz eskadrona smrti generala Ojdanića. Agresor je bjesan zbog te činjenice, tri godine opsjedao Srebrenicu držeći je čvrsto u obruču, danonoćno granatirajući taj grad i sa teritorije Savezne Republike Jugoslavije. Međutim, zahvaljujući brojnosti i fanatičnom otporu u Srebrenici agresor je tek u ljeto 1995. godine dobio priliku da zahvaljujući naivnosti vlasti u Sarajevu i okretanja glave međunarodne zajednice zauzme ovu zaštićenu i demilitariziranu enklavu pobivši pri tom svu mušku čeljad od kojih je svaki četvrti bio uzrasta od 14 godina, sve skupa cirka 12.000 ljudi. Dok su toplih julskih dana ubijali grupe od po 400, 500 i 1000 Srebreničana pripadnici tzv. VRS su pravili pauze za ručak i jeli među leševima, smijući se.

Samo par mjeseci kasnije, kada su se u sklopu oslobodilačke operacije SANA '95 susreli sa Armijom RBIH tada već ozbiljnom vojnom silom, ti isti Mladićevi „Obilići“ koji su na „Vidovdan poklonili srpskom narodu pobjedu u Srebrenici“, bježali su bezglavo napuštajući topove, tenkove, bacajući pri tom i oružje i uniformu, no svoje oficire i komandire koji su prvi pobjegli nisu mogli sustići. Takvo „ratničko“ ponašanje zorno govori u prilog činjenici da bilo kakav ponovljeni sukob na ovim prostorima kojeg otvoreno priziva Milorad Dodik apsolutno više nema nikakvog smisla i da je to samo uludo gubljenje i vremena i ljudskih života, jer je Republika Bosna i Hercegovina trajna međunarodno-pravna kategorija. I Miloradu Dodiku je jasno da jedino rješenje leži u potpunom prihvaćanju činjenice da je Bosna i Hercegovina nezavisna i suverena država, kao što je to bila i 1992. godine kada su dnevnici SRT-a (CPT-a) sa Pala počinjali sa rečenicom „U bivšoj Bosni i Hercegovini...“



No, kao i mnoge političare u Bosni i Hercegovini i Milorada Dodika muči to što će sa normalizacijom i jačanjem države Bosne i Hercegovine on lično doći u fokus istražnih organa za porijeklo imovine koja sad već premašuje cifru od 500 miliona KM. Zato se on okreče retorici mržnje i izazivanja konflikta kako bi se što duže zadržao na vlasti i izbjegao državne organe gonjenja. Sa druge strane kompletan politički i intelektualni establišment u Srbiji, još uvijek se teško miri i ne prihvata činjenicu da je pored Kosova i entitet RS izgubljen zauvijek i da neće biti anektiran u ustavno pravni okvir Srbije. Ta po njih frustrirajuća činjenica tjera ih da blagonaklono gledaju na šovinističke ispade Milorada Dodika, jer je još samo to ostalo kao izvjesna relikvija i nostalgični podsjetnik za srpsku intelektualnu elitu, na zlatne dane režima Slobodana Miloševića i krvavog orgijanja njegove soldateske po Balkanu.

Vrijeme je već pregazilo diktatore bez države kakvi su Milorad Dodik i Dragan Čović. Mladi ljudi u bosanskom kraljevskom gradu Jajcu su već digli glas protiv besmislenih etničkih podjela i obrazovnog aparthejda u BiH. To treba da bude signal svim političarima u BiH koji su svoje karijere gradili na etničkim podjelama i segregaciji da je vrijeme ili da promijene politiku ili da sklone gotovinu i traže azil u nekoj od država sa kojima BiH nema ugovor o isporučivanju, jer će približavanjem BiH EU i NATO-u i jačanjem pravne države i njihovi slučajevi iz ladica doći u sudnice. Prošlo je vrijeme podjela u BiH, u kojoj dolazi vrijeme integracija, integracija društva, integracija u EU i integracija u NATO. U tim integracijama nema mjesta šovinistima i ratnim huškačima, već političarima sa vizijom, karakterom i kompetencijama.



Ostali prilozi:
» POSLJEDNJI SELAM ŠEMSUDINU KUČEVIĆU
Dr. Harun Hadžić | 17. October 2017 02:03
» ŠTA TO BJEŠE DOMOVINA ...?
Velija Murić | 16. October 2017 02:07
» ISNAM TALJIĆ - ČOVJEK KOJI SE PRESTAO SMIJATI
Said Šteta | 13. October 2017 13:17
» SRPSKI MIGOVI PROTIV HRVATSKIH FANTOMA
Nedžad Ahatović | 12. October 2017 21:08
» JEDAN POGLED IZ BOSNE POVODOM ERDOGANOVE POSJETE SRBIJI I SANDŽAKU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 12. October 2017 18:51
» VAŠAR SEZONE
Elmedina Muftić | 12. October 2017 18:22
» BOŠNJACI I MEDIJI
Džebrail Bajramović | 11. October 2017 02:00
» DAN KADA SU POBIJEDILI NAJBJEDNIJI
Aziz Hurem | 11. October 2017 01:02
» MRŽNJA JE OTROV
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. October 2017 16:25
» VELIKOSRPSKA LAŽNA LJUBAV, KRATKOG JE DAHA
Mr. Milan Jovičić | 09. October 2017 13:52
» ZAVRZLAME SA AKCIZAMA
Zijad Bećirević | 07. October 2017 12:49
» SELAM ALEJKUM, SINOVI SLOBODE
Larisa Karaosmanović | 05. October 2017 15:55
» DOBRI LJUDI DANAŠNJICE
Mr. Milan Jovičić | 03. October 2017 21:44
» NOVAC KOJI NE POSTOJI
Aziz Hurem | 29. September 2017 18:15
» POBIJTE, TO MOŽETE URADITI SAMO JEDNOM
Haris Hojkurić | 29. September 2017 02:56
» GENI ZMAJA OD BOSNE U BORCU EDINA VUČELJA
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 20. September 2017 19:30
» PRIBOJ - OGLEDALO BEZ ODRAZA
Larisa Karaosmanović | 18. September 2017 21:12
Ostali prilozi istog autora:
» ČEŠKA ZLONAMJERNA ZABRINUTOST
29. August 2017 21:45
» MALI VOŽD I VELIKI ŽEP
21. August 2017 18:18
» HRVATSKI PUCANJ U PRAZNO
08. August 2017 18:15
» SRBIJI JE POTREBNA REVIZIJA MORALA
23. February 2017 19:37
» SANKCIJE DODIKU ZA ANTIBOSNATIZAM
23. January 2017 16:18
» PUTINOV EŠALON SPAVAČA U BIH
13. December 2016 17:56
» BOSNA I HERCEGOVINA NA RASKRŠĆU
22. November 2016 19:12