Mr. Milan JOVIČIĆ: Preostala mu je još verbalna Gebelsova retorika, u njegovim halucinacijama, nedavno izgovorenim na nekom skupu, da će se pobrinuti o položaju svih Srba, te će dekleracijom, prezentirati taj zamišljeni scenarij, kako bi svi Srbi živjeli u jednoj državi. Bojim se da će ova dekleracija, svakako pojačati strasti i tenzije, jer je po mirisu i ukusu iz 90-tih godina.

Sveta Petka i Sv. Trojice i svi sveci ovozemaljski, molite gospoda Boga, da nas normalne Srbe iz Bosne i Hercegovine, oslobodi od ovoga guslara i luđaka iz Laktaša i da briše Milorada Dodika iz svih njegovih svetih knjiga. Ovaj nam uljez i čovjekomrzac, razbijač naše domovine Bosne i Hercegovine i djelitelj srpskoga roda, samo sramoti. Izdiže se na pijedestal srpskih svetaca, u nastojanju da se okiti i oreolom sveca, kako bi se predstavio velikim Srbinom, te mogao ovozemaljske Srbe podijeliti na njegove „dodikovce i one druge ili ostale ili rezervne Srbe, unoseći na taj način razdor među njima, sijući neslućenu mržnju i prema drugima, organizujući neke njegove referendume i dekleracije, po uzoru na one iz 90-tih, iz srpske akademije i pera Dobrice Ćosića.



Bože dragi i svi tvoji ovozemaljski sveci, da li to može izroditi na dobro?
Taj čuvar i čobanin, svoga stada, kako napisa da čuva i Republiku Srpsku, poremećenog je uma i veliki psihopata, deklariše se velikim Srbinom i u kontinuitetu želi da nastavi promociju svoga velikosrpstva i njegovih nadzemaljskih vrijednosti.



Smatrajuči i ovo stado, kao zajedničko biće svojih sunarodnjaka u RS-u, koje može redovno izgoniti na ispašu, davati im soli i vode po potrebi, a za naredne izbore pridobiti i njihove glasove. Želi im se nametnuti, kao eksluzivni njihov predstavnik i zaštitnik, od koga ili čega, to samo on zna.

Nesreća je, što ovaj srpski drvosječa, nastoji i dalje premještati Slobine „balvane“ sa Gazimestana i nastavljati sjeći i naše Bosanske šume, koje i nisu njegove, već države Bosne i Hercegovine, kao što su i one na Kosovu, već se uknjižile u normalno vlasništvo tih Kosovara. Sve te Miloradove zablude i lažni osjećaji, nekog velikog Srbina, vanzemaljca, u lutajućim i zamišljenim neprimjerenim nebeskim visinama, već poodavno padaju na zemlju, topeći se poput mjehura od sapunice.

Preostala mu je još verbalna Gebelsova retorika, u njegovim halucinacijama, nedavno izgovorenim na nekom skupu, da će se pobrinuti o položaju svih Srba, te će dekleracijom, prezentirati taj zamišljeni scenarij, kako bi svi Srbi živjeli u jednoj državi. Bojim se da će ova dekleracija, svakako pojačati strasti i tenzije, jer je po mirisu i ukusu iz 90-tih godina.

Nažalost, cjelovita farsa i negativnosti se ovih dana, ovim povodom i očituje u dva ključna faktora i događaja. Prije svega je, činjenica da su ovom skupu prisustvovali i predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić sa svojom svitom, ne reagujući, na ovakve zlokobne nakane i slutnje, pa zar se i može pomisliti, da bi se suverena i međunarodno priznata država Bosna i Hercegovina i mogla tako jednostvno dijeliti i pripajati drugoj državi, makar se ona zvala i Republika Srbija.

Druga žalovita konstatacija je svakako; „Zbunjujuća je šutnja Sarajeva na najavu deklaracije Srbije i bh. etniteta Republika Srpska o "djelovanju za opstanak Srba". Dodik je jučer izjavio da će Beograd i Banja Luka uskoro formirati timove stručnjaka koji će doprinijeti pisanju teksta "zajedničke deklaracije". /citat književnika Davida/.

Primjerenije bi bilo, predsjedniku Aleksandru Vučiću, da iskreno nastavi svoje susrete i razgovore sa čelnicima vlasti u Bosni i Hercegovini, kako bi se uspješno riješavali dobri odnosi između Bošnjaka i Srba, odnosno dviju država Republike Srbije i Bosne i Hercgovine. Svakako je krajnje vrijeme, da mi građani, posebno normalni Srbi u ovoj državi, osjetimo vidne pomake i svojim gestom i djelima, ne samo retorikom, u svakoj prilici, radnoj ili svečarskoj, da vidimo pomake pomirenja, međusobnog poštovanja i krajnjeg zajedničkog suživota. Krajnje je i vrijeme, da se obostrano, eleminišu i svi uljezi i trovači, na putu zajedničke plodne saradnje i putu za Evropu.

Više bih i volio, da uskoro ponovo vidim našeg „Vučka“ ali ovoga iz Beograda, da na Baščaršiji, u mome rodnome gradu Sarajevu, nastavi drugi šahovski susret, sa našim Bakirom i da povoljno odaberu jednu miroljubljivu varijantu, za njihov sistem razgovora i odlučivanja.



Bićemo im na raspolaganju, prije svih mi malobrojni, normalni Srbi Bosanci, šahovski teoretski potkovani, a iskreni ljubitelji i Sarajeva i Beograda i Bosne i Hercegovine i Republike Srbije.
Neka naš Bakir istovremeno ne pita, ovoga guslara, za bilo kakav hairli iskorak u njegovim suludim razmišljanjima, več da mu pošalje poruku, sadržaja: „Čobanine Mile, odjebi“???