Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


Serijal: Bošnjački globalni izazovi (10)
BOŠNJACI I MEDIJI
Procitaj komentar

Autor: Džebrail Bajramović
Objavljeno: 11. October 2017. 02:10:48
Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.




DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ

I dandanas u Sarajevu su najuticajniji mediji koji su izrazito antibošnjački, a čime je i patriotska orijentacija uveliko upitna. Obzirom da se medijskim kućama, a koje su u javnom ili privatnom vlasništvu, rukovode vrhunski profesionalci koji su specijalizirali medijske manipulacije, nije lahko dokazati antibošnjački programski koncept jer se plasiraju 90% informacije od općeg društvenog interesa i iza čega se krije tih 10% informacija sa kojima se kontinuirano kontaminira javni prostor i unosi haos.
I) Nonšalantnost Bošnjaka u javnom prostoru

Bošnjaci trebaju sa kolektivnog aspekta dobro da proanalizraju svoj odnos prema medijima, a prije svega u cilju da dođu do objektivnih pokazatelja koji će ukazati – da li su Bošnjaci subjekt ili objekt u generalnom konteksu medija? Odgovor na to pitanje prebao bi da bude faktor osvješćenja i ukaže na stepen samosvjesnosti i brige o sebi kao kolektivu.

Radi orijentacije navest će se činjenica da u BiH ne postoji ni jedana tv-e ili radio stanica koja u svom nazivu nosi prefiks „bošnjački“.

Nije teško dokazati da Javni servis BiH, koji najviše finasiraju baš Bošnjaci, nije blagonaklon ka najmnogobrojnijem narodu u državi. Programi od historiji, ako se i prikazuju povremeno, pažljivo su cenzurisani da se ne bi slučajno previše govorilo u korist Bošnjaka, jer se to, bez ikakve logike i argumentacije, uzima da je apriori usmjereno protiv druga dva konstitutivna naroda. To nije u skladu sa istinom i na toj otrcanoj i besmislenoj matrici temelji se antibošnjačka propaganda koja nastoji da sve ono što je „bošnjačko“ javno se presvuče u „bosansko“, a iz svega što je „bosansko“ odstrani sve veze sa „bošnjačkim“. Očito da je tom naučno neutemeljenom i zlonamjernom postupku cilj da se oduzme sve ono što historijski pripada milenijumskoj baštini Bošnjaka podvede pod „bosanstvo“, koje se predstvlja u svjetlu nacije – a koje se suprostavlja kozmopolitskom „bošnjaštvu“ i predstavlja se kao lokalno i etničko, a što je u suprotnosti sa civilizacijskim činjenicama koje su zabilježenje u raznim monumentalnim izvorima, prije svega kod Austrije-Ugarske, Njemačke, Turske i drugih kulturnih velesila koje su u datim historijskim uvjetima dominirale epohama.


Značajni Bošnjaci:
Rifat Burdžović rođen je 11. februara 1913. godine u Bijelom Polju, kao treće dijete u kući Nazifa i Rabe, rođene Skadranin. Prvi svjetski rat, jednogodišnjem dječaku Rifatu roditelji počinju bolovati.Porodica Burdžović ulazi u novo socijalno iskušenje i nemaštinu. Zajednički život u petočlanoj porodici Burdžovića bio je lijep i pun topline i ljubavi što će se prekinuti nakon svega dvije godine od Rifatovog rođenja, iznenadnom smrću Nazifa, oca Rifatova. Zavladala je tuga i žalost za svojim mužem i ocem, a naročito se osjetila i neimaština jer su u to vrijeme, poslije balkanskih ratova, crnogorske vlasti omogućile pljačkanje bošnjačke imovine. Opljačkani su bili dućani bjelopoljskih Bošnjaka pa se bilo vrlo teško snaći za život.
Da bi zlo bilo još veće umire Rifatova majka Raba. Ostala su djeca siročad bez oba roditelja, a da nijesu ni osjetila roditeljsku ljubav kako treba. Kada je napunio sedam godina Rifat je počeo ići u bjelopoljsku osnovnu školu gdje je završio tri razreda pokazavši oštroumnost i obdarenost za sve predmete koji su se u ono vrijeme izučavali. Četvrti razred je završio u Sarajevu, gdje je bio prešao kod rođaka kod kojih je imao bolje uslove za učenje.
Poslije završenog četvrtog rezreda rođaci ga upisuju na opančarski (obućarski) zanat koji je trebao da mu najbrže omogući egzistenciju za život. Upisuje se u Veliku medresu kralja Aleksandra I u Skoplju. Osmogodišnje školovanje je bilo besplatno, što je bilo povoljno za učenike siromašnog stanja.
Rifat Burdžović se ubrzo počeo isticati i zauzimati mjesto među boljim đacima u medresi. Ali pored toga što je bio odličan učenik, u Burdževiću je tinjao prigušeni bunt protiv truhlog sistema. Ponešen idejom za ostvarenje jednakosti i slobodom svih naroda, Rifat je još u tim danima pristupio naprednom pokretu omladine, čiji je cilj bio oslobođenje od svega onoga što nije bilo po želji naroda.
1929. Bio je jedan od osnivača literalne družine ,,Južna vila’’, a i pokretač časopisa ,,Pomol’’. Mitinzi poezije u Makedoniji i Sandžaku. Rifat sudjeluje na više pjesničkih i kulturnih manifestacija. Čita svoje pjesničke i prozne radove, drži usmene besjede.
1930. Sa grupom naprednih mladih ljudi iz Sandžaka tražio je javno da Sandžak postane banovina u ondašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Bio je uzor profesorima: Hasanu Rebcu, dr Anici Savić – Rebac, dr Vidu Letkoviću, Iliji Lopušini i drugima, koji su kasnije brojnim generacijama prenosili Rifatove ideje i dosjetke iz Medrese.
1931. Miting poezije i sportski spektakl u Plavu. Primljen u članstvo KPJ. Rifat sa grupom od 20 bošnjačkih intelektualaca iz Skoplja dolazi u Plav i pred džamijom Sultanijom održava miting političko-pjesnički.
1933. Matura na Skopskoj medresi

1934. U jesen se upisuje na Filozovski fakultet u Beogradu, a zatim se prebacuje na Pravni fakultet. Dobija nadimak Tršo po kojem će se kasnije raspoznavati u studentskom, radničkom i komunističkom pokretu. Na mitingu studenata, kao brucoš javno osuđuje dolazak Hitlera na vlast.

1935. Radovi o Sandžaku i Bošnjacima. Intenzivno piše radove o Sandžaku i položaju Muslimana u Kraljevini Jugoslaviji. Razvija ideje o djelovanju studentske omladine.
1936. Studentski skupovi. Zbog govora na studentskim skupovima i zbog organizovanja radničkih štrajkova u Beogradu biva uhapšen od policije. U zatvor je odveden u zloglasnu ’’Glavnjaču’’.
1937. Rifat je organizovao opšti studentski štrajk protiv ondašnjag režima. Štrajk je trajao 22 dana
1938. Prva politička i intelektualna ličnost Beograda. Biran je za sekretara Univerzitetskog komiteta u Beogradu.
Osniva sa grupom studenata Sandžačko udruženje studenata ’’Zlatar’’ sa sjedištem u Beogradu. Osniva list ’’Student’’, postaje član Redakcije a za glavnog i odgovornog urednika imenuje svog kolegu i prijatelja Ivu Lola Ribara. Piše tekstove i kolumne za ovaj list pod raznim imenima.
1939. Rifat je autor pisma studenata Sandžaka, poziv Muslimanima, Srbima i Crnogorcima za jačanje bratstva, jedinstva i zajedništva na ovim povijesnim prostorima. Bio je žestok kritičar vlade i sporazuma Cvetković-Maček, posebno nakon režiranog atentata na bošnjačkog prvaka, ministra saobraćaja dr. Mehmeda Spaha.
1940. Rukovođenje i obnavljanje ’’Glasa Sandžaka’’. Postaje rukovodilac partijske tehnike.
1941. Izabran za člana Pokrajinske komisije za Omladinski rad i mnogo doprinosi razvoju Skojevske organizacije u Srbiji. Istovremeno radi sa radničkim partijskim organizacijama, formira partijsku ćeliju u Fabrici aviona u Beogradu, organizira akcije za odbranu zemlje i zaštitu od raznih vidova demonstracija fašizma.
– Sudionik Pete zemaljske konferencije KPJ u Zagrebu.
– Bio je predložen za člana CK KPJ-u.
– Izabran za sekretara Građanskog KPJ komiteta KP Beograd. Postaje vodeća politička ličnost Beograda i ondašnje Srbije.
Septembra 1940. g. pokrenuo je ponovo izdavanje lista ’’Glas Sandžaka’’, koji je više puta od strane režima bio zabranjen.
U toku ove i ranijih godina, Rifat je vrlo blisko sarađivao sa organizacijom ’’Gajret’’ od koje je jedno vrijeme bio i stipendiran.
1941. 25. i 27. marta organizirao posebne demonstracije u Beogradu protiv Hitlerove okupacije.
– Hapšenje i suđenje. Rifat je 27. marta po odluci suda proveo neko vrijeme u zatvoru.
– Izabran za sekretara KPJ za Sandžak.
– 6. aprila nakon fašističkog bombardovanja Beograda revolucionarna aktivnost Rifata Burdžovića – Trša u Beogradu se definitivno prekida. Tršo po direktivi CK KPJ-u i Pokrajinskog komiteta za Crnu Goru hitno prebacuje u Sandžak na nove partijske zadatke.
– Burdžović postaje sekretar novoformiranog Oblasnog komiteta KPJ za Sandžak. Prvi Mjesni i Sreski komitet KPJ –u je formiran u Rifatovom rodnom Bijelom Polju, a zatim u Pljevljima i Prijepolju i prve partijske ćelije u Priboju i Novom Pazaru.
– 14. jula je otpočeo ustanak u Sandžaku za oslobođenje od njemačkih, italijanskih i četničkih formacija oslobođenjem Mojkovca. Sljedećeg dana su oslobođeni Šahoviće i Brodarevo. 18. jula su ustaničke snage opkolile Bijelo Polje. Početkom oktobra dolazi do formiranja Glavnog štaba narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Sandžaka. Za komandanta štaba je postavljen Vladimir Knežević – Volođa. Rifat Burdžović neposredno učestvuje u oslobođenju Nove Varoši, koja je 04. decembra bila oslobođena.
1942. 5. juna osnovana Treća proleterska sandžačka brigada. Rifat imenovan za političkog komesara Treće sandžačke brigade, koja je najvećim dijelom akcija ratovala na oslobođenje teritorija u Bosni i Hercegovini.
– Sve veća podozrivost prema Rifatu Burdžoviću ispoljava se od strane crnogorskih tvrdokornih partijaša koji postaju zavidni i počinju praviti Rifatu i njegovim najbližim saradnicima ’’prljave igre’’, koje će ga odvesti u smrt.
– Između 2. i 3. oktobra, Rifat Burdžović Tršo je mučki ubijen zajedno sa njegovim najboljim partijskim i partizanskim drugovima, komandantom Vladimirom Volođom Kneževićem i Tomašom Žižićem. Poslije zarobljavanja i mučenja ubili su ih četnici, u okolini Mrkonjič Grada i bacili u Grujića jamu, koja je oko 4 km. udaljena od glavne saobračajnice Mrkonjič Grad – Mliništa, nekoliko kilometara ispred sela Baraći.
1943. 20. novembra u Pljevljima je utemeljeno Zemaljsko antifašističko vijeće Sandžaka. Za života, Rifat Burdžović je mnogo učinio da dođe do formiranja ZAVNO Sandžaka.
1944. 25. septembra Rifat Burdžović je posthumno proglašen za narodnog heroja.

(Izvor: ,,Rifat Burdžović – Život i djelo’’, Hakija Avdić ((1936-1998) i ’’Kronologija života i rada Rifata Burdžovića (1913-1942) autora prof. dr Šefketa Krcića.)




„Bošnjak“ su bile bosanskohercegovačke novine. Početkom aprila 1891, Zemaljska vlada je dala podršku zahtjevu grupe Bošnjaka na čijem čelu je stajao Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, tadašnji gradonačelnik Sarajeva, za izdavanje ovog političkog lista. Prvi broj lista Bošnjak izašao je 2. jula 1891. godine. Vlasnik do broja 17 je bio Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak a urednik Hilmo Muhibić.
Jedan od kasnijih urednika je bio i Edhem Mulabdić kao i Šukri Karišiković i Muhamed Senai Softić. List je štampan latinicom na bosanskom jeziku.
U „Bošnjaku“ je pisalo:
"Dočim Hrvati tvrde da su pravoslavci naši najveći dušmani i da je Srpstvo isto što i pravoslavlje, Srbi se upinju iz petnih žila da nas upozore na svoju izmišljenu historiju po kojoj su posrbili vascijeli svijet. Mi nećemo nikad poreći da pripadamo južnoslavenskoj porodici, ali ćemo ostati Bošnjaci, kao i naši preci, i ništa drugo."
Najveća tragedija umišljenih i zastranjenih umova koji pravlače „velike priče“ po medijima - a koji sami o sebi imaju visoko mišljenje, a o njihovom profesionalizmu se ne izjašnjavaju oni koji imaju medijski rejting - u tome je što ne shvataju da je pod turbolentnim epohalnim događajima na prostoru Bosne i Hercegovine (što nekad je bio prostor srednjovjekovne države Bosne, te pokrajina velikih carstava) „termin „Bošnjani“, evuluirao u „Bošnjaci“, a zatim „Bosanci“ – a pri tom nije izgubio svoje supstancionalno značenja – da se odnosi na autohtoni, domicilni narod koji živi na prostoru koji obuhvata Bosna, a kasnije Bosna i Hercegovina. To svi na svijetu znaju, osim domaćih prodavača magle koji žele da od njih se mjeri vrijema, a da ono što je bilo se poništi ili da oni budu jedni tumači – šta je tu šta i ko je tu ko. Naravno da se od osoba kod kojih je prisutna sužena svijest, zamračenje duha i egocentrično sljepilo ne može očekivati korektnost koja uzima u obzir neoborive historijske činjenice. Za njih nema aksioma i principa koji se ne mogu okrenuti naglavačke – ali očito da nisu svjesni da se tim manirom ne može otići dalje od svoje mahale jer živimo u vremenu razvijenih tehnologija i komunikacija gdje se za tili čas provjere i razotkrivaju sve ublehe i nebuloze.

Oni ne poštuju argumentaciju i spremni su ići do kraja u odbrani onog što je osuđeno na propast jer je laž, falsifikat i bez utemeljenja. I to je jedna strana javnog prostora u BiH koje se kontinuirano spinuje nebulozama, progone se oni koji drugačije misle, vrši se javni linč svih onih koji pokušaju da u javni prostor unesu logiku, etiku i racionalizam – a što je osnova za afirmaciju istine, pravde i sloboda, a na šta se naslanja humanizam kroz čiji aktivizam se ispoljava ljudskost. Šta je čovjek bez humanizma?

Bošnjaci se ne smiju uljuljkati u društvu koji gubi karakter humanosti jer mu historijska empirija jasno ukazuje da kad tako društvo zapadne u turbolencije da se događaju nemili događaju koji svoje ishdište imaju u genocidu. To se Bošnjacima deslo 11 puta, dva puta u zadnjih osamdeset godina i uvijek od istih egzekutora. Bilo bi naivno poreći da se u mračnjačkim glavama ne proicira i 12 genocid nad Bošnjacima i logično da se u toj prljavoj igri računa da mediji budu jedan od temeljnih istrumenta za realizaciju tih nakaradnih ideja.
Stoga je nedopustivo tolika nonšalantnost Bošnjaka u javnom prostoru gdje je mračnjacima i trovačima dat ograman prost da siju laži, mržnju i unose košmar putem medija u um, duh i bošnjačke domove.

II) Podanički duh u medijskom prostoru

Ako se nepristrasno analiziraju medijski prilozi od strane profesionalnih i neprofesionalnih novinara, od stručnih i nestručnih pera, iz ideoloških uvjerenja i nemoralnog trgovanja intelektualnim vlasništvom dolazi se do nepobitnih spoznaja da su Bošnjake u medijaima na nakaradan način prezentirali upravo pripadnici bošnjačkog naroda – po rođenju i imenu, a očito ne po duhovnim afinitetima i senzibilitetu. To uveliko potvrđuje rasprostranjenost podaničkog duha, vukući korijene od komunističkog jednoumlja koji je u današnjem vremenu evulirao u koruptivno novinarstvo lišeno profesionalnog i etičkog kodeksa. I dandanas u Sarajevu su najuticajniji mediji koji su izrazito antibošnjački, a čime je i patriotska orijentacija uveliko upitna. Obzirom da se medijskim kućama, a koje su u javnom ili privatnom vlasništvu, rukovode vrhunski profesionalci koji su specijalizirali medijske manipulacije, nije lahko dokazati antibošnjački programski koncept jer se plasiraju 90% informacije od općeg društvenog interesa i iza čega se krije tih 10% informacija sa kojima se kontinuirano kontaminira javni prostor i unosi haos. U pomračenom javnom prostoru monstruozni medijski mešetari poput ajkula kruže i gospodare afirmativnim prostorom, a koji se ne dodjeljuje niti progresivnim Bošnjacima niti se koristi za pozitivne priče koje bi ukazivale da se u Bosni i Hercegovini odvijaju uspješno i pozitivni procesi u cilju ostvarenja općeg progesa države Bone i Hercegovine i napretka svi njenih građana, bez obzira na nacionalnu pripadnost. To se ne može ni slučajno desiti kod maksimalno iskalkulisanih medijskih mešetara – koji su javno eksponirani ili svoje dnevne doze otrova plasiraju u javnost preko plaćenih poslušnika koji potpisuju sve što im se na sto servira, obično, i ne čitajući sadržaj naručenih i brižljivo kreiranih tekstova koji su u funkciji unošenja negativne energije u javni prostor bošnjačkog djelokruga.

Svakako, da nije moguće urediti medijski prostor u BiH ako se ne uredi sistem društvenog organizovanja i djelovanja u državi. Razloge medijske kontaminacije treba primarno tražiti u haotičnoj političkoj sferi u Bosni i Hercegovini. Mediji su posljedica a ne uzrok društveno-političkog haosa. Međutim, treba imati na umu da su mediji snažan istrument koji je u funkciji održavanja postojećeg društveno-političkog stanja u BiH, a odakle se generira negativna energija koja razara konstruktivno tkivo kompletnog bosnskohercegovačkog društva.

Sa unošenjem patriotizma, racionalizma i etičnosti u političke i društvene strukture na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine veoma bi brzo bile razotrkivene i medijske jazbine iz kojih se kontinuirano i svakodnevno truju građani Bosne i Hercegovne i demotiviraju za bilo kakav angažman na polju opće dobrobiti.

Naravno, glavninu energije Bošnjaci treba da usmjere na društvene reforme što je izvor medijske nakaradnosti jer savjesna politička struktura veoma bi se brzo i efikasno uticala na fundamentalne promjene, a koje su neophodne da bi mediji dobili konstruktivnu društvenu ulogu.

III) Mediji – strateški interes

Mediji po svojoj ulozi i značaju u društvu zaslužuju da budu tretirani od strateškog značaja za Bošnjake, te da od objekta medija postanu subjekt koji kreira duštveni ambijent i odnose. Status Bošnjaka u odnosu na medije predstavjaju posljedicu generalnog odnosa Bošnjaka prema društvu i politici, te kao rezultat raznih manjkavosti imamo stanje medijske inferiornosti – jer brojni novinari i medijski djelatnici Bošnjačkog porijekla, u domovini i dijaspori, ne rade u skladu sa općim bošnjačkim društveno-političkim interesima. Stogo se može konstatovati da su Bošnjaci matematički prisutni u medijima, ali da je „bošnjaštvo“ u pozitivnom kontekstu apsolutno marginalizirano u svim medijima. Dakle, to ne može biti niti slučajno niti spontano, već se radi o dobro organiziranom djelovanju koje je Bošnjake sa etničkim senzibilitetom i razvijenom patriotskom sviješću potisnulo iz medija u BiH, tako da je vrlo sumnjiva programska orijentacija kod mnogih medija - tv-e kuća, printnih i internet.

Dakle, Bošnjacima su potrebni mediji koji će popularizirati bošnjaču kulturnu baštini, afirmisati pozitivne priče, biti otvoreni za brojne bošnjačke uspješne građane u raznim društveni, kultunim, umjetničkim, naučnim i sportskim angažmanima, kreacijama i takmičenjima. U BiH se vrlo rijetko govori o uspjesima naših sunarodnika u dijaspori, a koji ostvaruju fascinantne rezultate.

Bošnjaci kada svoju kolektivnu društveno-političku svijest podignu na veći nivo bit će sasvim normalno da se ustanove mediji kojima će programsko opredjeljenje biti da se u lijepom svijetlu predstavi sve ono što čini kreativnu i perspektivnu stranu bošnjačkog duha i bića, a čime će se upotpuniti pozitivna slika o državi Bosni i Hercegovini.

ALANYA/TURSKA, 10.10.2017. godine

VRH



Ostali prilozi:
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
Sead Zubanović | 09. March 2024 20:20
» PLAVLJANKE, NJEGOŠ I OSMI MART
Šemso Agović | 09. March 2024 15:35
» GENOCID POČINJE RIJEČIMA, A ONDA SE PRETVORI U DJELO
Mehmed Meša Delić | 06. March 2024 20:50
» NEODGOVORNA POLITIKA BOŠNJAKA U DOMENU INDIREKTNIH POREZA
Prof. dr. Husein Muratović | 06. March 2024 15:10
» GEOPOLITIČKE IGRE MOĆI KAKO RAT U UKRAJINI REDIFINIŠE SVJETSKI POREDAK
Božidar Proročić, književnik i publicista | 06. March 2024 14:03
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
Mehmed Meša Delić | 03. March 2024 15:35
» ZBOG DIRANJA U IVU I NJEGOŠA – NIKOLAIDISA NA LOMAČU!
Šemso Agović | 03. March 2024 12:56
» OD PRIZNANJA DO PLAMENA - PARADOKS SPALJIVANJA ANDREJA NIKOLAIDISA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 03. March 2024 12:47
Ostali prilozi istog autora:
» CORONA I TOJAGA
28. March 2021 23:16
» "MEDVJED" IZ LAKTAŠA!!!
19. August 2019 19:46
» BLOKADA DRŽAVE BIH
17. June 2019 21:02
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif