Autor: Husein Tokić

Došao. Prvi. A Drugi. Ka cilju iskonskom, na Putu Svetom čovjek sa Sjevera u oklopu d'javla na tronu Svetog Pavla, Nebo da pozdravi, savjest da popravi, Vjeru da ozdravi, Čovjek u oklopu. Došao pred sjenu Patarenu. Pa aprilsko Nebo sijaše pahulje ili OPOMENU, ili duše Bošnjana Dobrih? To Bog samo zna Jer tlo ovdje nikad Ne bilježe zvona, već široka duša i duboka bol od osvete čista, k'o stećak naivna, i milion litara krvava vojna... Došao prvi, prvi da Drugom spasi obraz... Drugi da PRVOM, A možda Sedmom, Il' Dvanaestom, Il' Trinaestom ili Nekom 'Javlu u Pavlu Il' Nekom Piji Krvopiji... ...pred mojom dušom bošnjačkom Da prizna poraz.... ...Bio sam blizu, a da me nestane Na mome Putu... Putokaz moj je doveo Prvog.... Prvi a Drugi... ...Jer mene da ne bi i u meni sabura sa našijeh kabura, ostade hljaga nijema, svjetlost katakombe, tuga Farizeja, i ruka zakovana,a ne raširena. .......................................... I ostade Zemlja brez zvona. .............................................. Spasih te opet štitom svojim...... Opet budeš li juriš'o Ubiće te Naivnost Nevinost I dobrota moja. ...I svjetlost što mi se javi na mrklom putu. ............................................. .....Šetao si trinaestog kroz Hižu moju.... Razbićeš sebe o ogledalo svoje. Ja nijesam slika Tvoga (m)učenika. Pogledaj malo Ogledalo moje. U njemu nejma Mene očajnika.

Husein Tokić
Iz Zbirke Karazeman (OFF-SET Tuzla, 2006.g)