Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


U centru Rožaja bi valjalo podići spomenik zahvalnosti državi Njemačkoj
ŠTA TO BJEŠE DOMOVINA ...?
Procitaj komentar

Autor: Velija Murić
Objavljeno: 16. October 2017. 02:10:42

VELIJA MURIĆ: Neodoljivo, trebalo bi, da je domovina ono mjesto ili država koja čovjeku kao jedinki nesebično pruža svaku zaštitu, daje šansu, vjeruje mu, a za uzvat on je za nju spreman i život položiti. U nadi da sam makar do nekle približio suštinu realnog poimanja pojma domovine, ostaje da svaki pojedinac, slijedeći sopstvena osjećanja prema zemlji koja ga je iznjedrila, iznađe pravi odgovor. Ali jedno je sasvim tačno, tj. da svaka odnarođena vlast u dugom vrmenu njenog trajanja, posebno ona koja je zaboravila čovjeka, daje najbolji “doprinos” da tražeći svoju domovinu, svako od nas, pritom ostajući bez svoga tla i nade, gleda – negdje tamo daleko, daleko gdje tuđe sunce grije.


Knjiški, riječ domovina označava odnos ili vezu između ljudi i porostora. Ako se okolnosti mijenjaju, istorijsko-geografski parametri se takođe mogu mijenjati. Zbog toga, pojam domovina, intimistički se često može odnositi na određeno područje, krajolik, selo, grad, narod, jezik pa čak i vjeroispovjest. U osnovi, domovinom se ne mora smatrati čak ni određeno mjesto, već taj pojam u sebi može sadržati cjelinu okolnosti u kojima određena osoba odrasta, pritom stvarajući jednu neobjašnjivu simbiozu između čovjeka i prostora koji ga je učinio takvim kakav on jeste.

Iako bi ovakav pristup trebalo da označava konstante o pojmu domovine, današnje vrijeme a posebno onaj realni život kojim živimo, ozbiljno nas stavlja pred dilemom da li zbog svojevrsnog socio-hendikepa, čovjek uistinu može da živi i bez domovine. Znam da je apartrid, lice bez državljanstva, ali čak i on u nekom smislu mora imati domovinu. Nekada je to samo podatak iz lične isprave o tome gdje je rodjen, jezik kojime se služi pa čak i rasa kojoj pripada ili boja kože u kakvoj je rođen. Ako mu sve to ne ispunjava kriterije sa početka ove priče, pitamo se šta to u stvari beše njegova domovina? Najprije, to je ona zemlja, grad, mjesto, pa čak i poslovođa ili komšija koji mu život znači. Možda, njegov zamišljeni odnos prema onome što ga životno ili pak pretežno vezuje za odredeni prostor, i ako ga tako ne zove, je u stvari ono što bez dileme on može smatrati domovinom.

Bez pretenzija da se bavimo sociološko-pravnim teorijama, ali u namjeri da kako – tako dodjemo do što jasnijeg ili životnijeg odgovora na pitanje – šta je to u stvari domovina, a sve u namjeri da temu spusitimo na realno tlo, poslužićemo se zamišljenim razgovorom sa tri isto tako zamišljena čovjeka.

Ako bi kojim slučajem, ali zavisno gdje, sreli Bihorca, Gusinjca ili pak Rožajca i pitali svakoga od njih, šta smatra svojom domovinom, dobili bi veoma zbunjujuće odgovore: Od onoga što mu je otac rođen u Gusinju a on u Bruklinu, u Gusinju bi dobili odgovor da mu je Amerika domovina, ali isto to ako bi ga pitali u Bruklinu, njegova domovina bi bilo Gusinje. Petnjičanin rođen u Luksemburgu, u Petnjici bi nas razložno uvjeravao da mu je Luksembrg a u Luksemburgu, da mu je Petnjica domovina. Kada je riječ o Rožajcu, stvar je nešto složenija i značajno realističnija.

Zbog nepravde, ali isto tako valjda i istorijske anateme, za mnoge iz domovine Crne Gore, i ako on to uistinu nije, Rožajac je “Turčin”. Ako pođeš u Istambul i tamo potražiš bivšeg Rožajca, kome je, valjda zbog što brže asimilacije, administrativno oduzeto i dato drugo prezime, koji se izgonom ili “svojom voljom”, tamo našao da živi i umre, dobićeš odgovor da je on muhadžer (stranac) i tamo i ovamo. Ali i ako je odavno tamo gdje je vremenom dobio čak i praunuke, na svadbi praunuka, po svemu što se tu i kako događa, osjetićeš se kao da si u Rožajama. Šta je sad tu njegova domovina, skoro da se razuman odgovor ne može dobiti. Po svemu sudeći, za one starije, domovina je ono što su ostavili, za mlađe ono čemu životno nijesu srasli, ili pak u zbilji za sve njih ni jedno ni drugo.


Nije zabilježeno da je igdje na svijetu ko podigao spomenik državi, ali kada bi se to moglo a trebalo bi u ovom slučaju da može, u centru Rožaja bi valjalo podići spomenik državi Njemačkoj – bio bi to svojevrsni gest zahvalnosti koji bi se morao poštovati.


Negdje od početka sedamdesetih prošloga vijeka, ili od vremena kada se u Rožajama osjetno sve teže i teže živjelo, preko državno-zavodskih službi a kasnije dovijajući se kako se znalo i umelo, čak šta više i brakovima koji to uistinu nisu, za mlade Rožajce, Njemačka je postala i sve ove godine ostala obećana zemlja. Interesantan ali istinit je podatak lokalne Western-Union agencije, (to je najskuplji način prenosa novca) koja kako kaže još uvijek nije evidentirala skoro nijednu novčanu pošiljku iz Turske, ali kada je riječ o Njemačkoj, podatak govori, da svake godine u Rožaje pristigne preko dva miliona eura. Praktično ispostavlja se, da Rožajac, bilo onaj što je natjeran da ode ili onaj što je ostao, plaća staru i tešku tursku mjenicu bez pokrića. Snabdjeveni udžbeničkim znanjem o “satanističkoj” ratnoj Njemačkoj, odlazeći u Njemačku zbog potreba rada, nailalzili su na onu drugu Vilibrantsku Njemčaku koja se pretvorila u zemlju majku i zemlju izvora života, ali ne samo Rožajcima već i svima koji su zbog hljeba krenuli na neizvjesni put. U znak zahvalnosti ili za uzvrat, svi oni, mukotrpno su gradili svoje povjerenje a s godinama, sticanjem porodica i prihvatanjem načina življenja, postajali su dio društva zemlje koja im je dala životnu šansu. Bez sumnje, svako od njih ima svoju životnu priču a u svima, sadržan je jedinstven odgovor – Njemačka je nesebično i na najbolji način, dajući im mogućnost da rade i zarade, nesebično pomogla ljude ovih prostora. Tako postajući isitnskom domovinom nebrojenih ljudi, i ako oni svoje domovinske emocije cijepaju na dvije polovine – onu koja ih je izrodila ali i “izdala” i onu stečenu, koja im je pružila sve što na suprot u zemlji svog porijekla, nijesu mogli imati pa da su živjeli i tri života.

Neodoljivo, trebalo bi, da je domovina ono mjesto ili država koja čovjeku kao jedinki nesebično pruža svaku zaštitu, daje šansu, vjeruje mu, a za uzvat on je za nju spreman i život položiti. U nadi da sam makar do nekle približio suštinu realnog poimanja pojma domovine, ostaje da svaki pojedinac, slijedeći sopstvena osjećanja prema zemlji koja ga je iznjedrila, iznađe pravi odgovor. Ali jedno je sasvim tačno, tj. da svaka odnarođena vlast u dugom vrmenu njenog trajanja, posebno ona koja je zaboravila čovjeka, daje najbolji “doprinos” da tražeći svoju domovinu, svako od nas, pritom ostajući bez svoga tla i nade, gleda – negdje tamo daleko, daleko gdje tuđe sunce grije.

Nije zabilježeno da je igdje na svijetu ko podigao spomenik državi, ali kada bi se to moglo a trebalo bi u ovom slučaju da može, u centru Rožaja bi valjalo podići spomenik državi Njemačkoj – bio bi to svojevrsni gest zahvalnosti koji bi se morao poštovati.


Autor je advokat – izvršni dir. Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskh prava

VRH



Ostali prilozi:
» BOŠNJACI NEW YORKA: MOJA ISKUSTVA
Doc. dr. Suan Islamović | 11. July 2025 14:40
» LOBISTI NAPADAJU BOSNU I HERCEGOVINU
Akademik prof. dr. Adamir Jerković | 10. July 2025 17:52
» SREBRENICA - 30 GODINA POSLIJE
Šukrija Meholjić | 10. July 2025 17:12
» POLITIKA ZABORAVA
Merima K. Mehinović | 10. July 2025 16:25
» SREBRENICA-POTOČARI 1995–2025: EPSKI ZOV ISTINE, PRAVDE I SJEĆANJA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 10. July 2025 16:00
» 8372 RAZLOGA DA PAMTIMO I NE HALALIMO
Božidar Proročić, književnik i publicista | 10. July 2025 03:59
» NISU SE MOGLI BRANITI, ISTRIJEBLJENI SU
Dr. sc. Ibrahim Kajan | 09. July 2025 21:41
» LAJAVAC PRED SUDOM
Said Šteta, književnik i novinar | 09. July 2025 17:15
» BLAGOJEVIĆEV VODIČ KROZ GENOCID ZA POČETNIKE
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. July 2025 15:45
» TRINAESTOJULSKA NAGRADA ILI TRINAESTOJULSKI PORAZ
Božidar Proročić, književnik i publicista | 09. July 2025 15:00
» MOJA TUŽNA KOLUMNA
Dr. Mesud A. Ramić | 07. July 2025 14:28
» SISTEMSKO RUŠENJE BOSNE I HERCEGOVINE
Akademik prof. dr. Adamir Jerković | 07. July 2025 13:38
» SRAMNA ODLUKA BOSANSKOHERCEGOVAČKOG PRAVOSUĐA
Akademik prof. dr. Adamir Jerković | 05. July 2025 16:30
» DODIK I FANTOMSKI ANTISEMITIZAM: KAD CINIZAM POSTANE SISTEM VLASTI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 05. July 2025 15:01
» DANCI ĆE PREDLOŽITI UKIDANJE VETA MAĐARSKE?
Akademik prof. dr. Adamir Jerković | 04. July 2025 14:35
» DEMOKRATSKI MRAK
Said Šteta, književnik i novinar | 03. July 2025 14:59
» POD SUNCEM OKLAHOME
Samir 'Sam' Hadžalić | 03. July 2025 14:25
Ostali prilozi istog autora:
» PALESTINO, HABIBATI
22. June 2025 17:53
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
17. March 2024 17:52
» DRŽAVNIM KLJUČEM ZAROBLJENA PRAVDA
19. February 2024 02:56
» PREGLASNA TUŽILAČKA TIŠINA
22. January 2024 20:47
» PISMO „SVEVIŠNJEM“
01. November 2023 20:20
» ŠTRPCI KAO NEZABORAV
10. July 2023 19:43
» CRNA GORA - ZABORAVLJENI ZLOČINI
13. February 2023 20:56
» SANDŽAK IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA
09. January 2023 01:49
» SPORA PRAVDA, GOTOVA NEPRAVDA
22. October 2022 12:59
Alipashabanner.jpg
28 Susreti Bosnjaka Sjeverne Amerike1g.jpg
AdaBojanaKuca.jpg
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif