Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Komentari

Ovdje i zidovi imaju uši
UHODE
Autor: Aziz Hurem
Objavljeno: 03. November 2017. 13:11:03


AZIZ HUREM: Ali, ne završava se sve na tome. Nego to nepovjerenje, sumnjičenje, korupcija, strah i bolest od kojih je bio obolio taj socijalistički režim kako u Jugoslaviji tako u cijelom istčnom pol. bloku …………. i ucjene i protuusluge, revanši i odmazde koje su sastavni dio svega toga biva opterećen još jednim nad-špijunski aparatom. A to je, da je svaka uhoda bila i sama dodatno uhođena, praćena, i saslušavana od onih kojima su i sami polagali račune ili po bilo kom osnovu bili njima potčinjeni. Tako imamo da je u našem bošnjačkom miljeu bio praćen i prisluškivan bukvalno svako, - od čobana i domaćice, učitelja, direktora, preko hodža i ostale uleme do političara i predsjednika republike. To je dovoljan pokazatelj koliko taj sistem i režim nije vjerovao samom sebi i koliko nije vjerovao drugima.
Prije nekoliko dana sam pisao o režimima istočnog političkog bloka. Od Praga preko Rusije i Kine do Pol Pota i njegove Kambodže. Uhođenja, prisluškivanja, hapšenja, isljeđivanja, građanske bune i ratovi, radni, i konc logori, izgladnjivanje, suđenja, prijeki sudovi, strijeljanja bez suda i suđenja od Praga do Pekinga sa popratnim hekatombijima (masovno žrtvovanje i pokolji) koji su pratili ovaj nesretni narod zajedno sa Južnim Slavenima odnosno Balkancima. Stotine hiljada raseljenih po sibirskim ledenim pustolovinama i zatočenih u najzloglasnijim logorima od Golog Otoka do Vladivostoka se nikada nisu vratli samo zato što su drugačije mislili i svoju misao javno ispoljavali…
Moje pisanje je u onim još uvijek crveno obojenim izazvalo komentare i oprečnosti. Ali evo još jednog svjedočanstva u prilog mojoj tvrdnji. U martu 1990.g. je minister vanjskih poslova Austrije doktor Aloiz Mock na poziv mađarskog predsjednika Jozefa Antalla otputovao u Budimpeštu kako bi prisustvovao obilježavanju stogodišnjice smrti ministra vanjskih poslova davnašnje Austrougarske monarhije grofa Juliusa Andraševića koji je, – usput da napomenemo, igrao jednu od najvažnijih uloga u godinama kada je Austrougarska okupirala Bosnu. Obilježavanje stogodišnjice smrti su krunisali preimenovanjem glavne ulice “Ulica Narodne Republike” u “Ulicu Grofa Juliusa Andraševića”.
Jozef Antall nije želio (a zapravo nije smio) započinjati političke razgovore u prostorijama vlade i ostalim službenim prostorijama, ili već gdje su se nalazili - ukoliko ti razgovori nisu bili u interesu Kremlja- nego je odmah od prvog susreta sa austrijskim musafirom razgovarao samo o sportu i fudbalu. Nakon protokola i ceremonije uz razgovor sa sportskim temama su se odvezli na stadion „Dozsa Stadion“ koji se nalazi na dunavskom ostrvu između Budima i Pešte. U šetnji po stadionu uzduž i poprijeko – jer je bio prazan i od fudbalera i od gledalaca -, nađoše se jednog momenta na sredini, na centru gdje sudija daje pištaljkom znak da igra počinje. Na tom mjestu veli mađarski Antall austrijskom Alojzu: Gospodine doktore Mock, mi se sada nalazimo na jednom jedinom mjestu u Budimpešti gdje ne bi, nadam se, mogli biti prisluškivani. Tamo u mojim dvorima i zidovi imaju uši.
Da. Znam. A zašto mi to govorite?
Mi sutra proglašavamo istupanje iz “Varšavskog pakta”, - dodao je predsjednik Antall, Sovjetski Savez (tada se još uvijek tako zvao), bi mogao da nam zatvori dovod gasa i još neke druge mjere da okrene protiv nas – pa Vas zato pitam je li Austrija spremna da nam priskoči u pomoč ako se to desi?
- Naravno!, - odgovorio je dr. Mock. Zašto da ne. Mi vam stojimo na raspolaganju.
Tok zbivanja narednog dana i svih dana do danas je stvar historije.
Kako god je ta praksa bila izražena u najvišim državnim i političkim krugovima, tako isto uhođenju i prisluškivanju nisu se mogli oteti ni predsjednici općina, ili kojekakvih odbora od kojih je vrvio taj „socijalistički politički i vojni blok“ pa ni predsjednici komuna i mjesnih zajednica. Znamo vrlo dobro da je svaka mahala ili selo pa makar ono bilo i najzabačenije i najzabitije imala po jednog ili više režimskih doušnika od kojih se narod (bošnjački) morao paziti, čuvati i išaretom ili neprimijetnim migom komunicirati - bez obzira što su uhode bili možda i „Bošnjaci“. I, naš narod je to vrlo dobro znao, ko su ti, kakvi su i koji su to, po imenu i prezimenu. Umjeli su da se preobuku u sve odore i da se ofarbaju u sve potrebne farbe, kao kameleoni, čak ih je bilo koji su se infiltrirali među ulemu čak su se znali nalaziti i u prvom safu.
Jedne prilike polovinom osamdesetih prošlog vijeka nađoh se kod jednog hadžije kundurdžije na Baš-čaršiji. Biće da je to bilo drugi ili treći dan Bajrama i on onako uz kuckanje i šivanje kundura i muhabet sa svojim ahbabom koji mu svraća svako jutro na kahvu razgovorušu priupita ga:
Bješe li ti u nedjelju na Bajramu u Begovoj džamiji ?
-Jesam, - veli mu ahbab, – pa znaš da smo jedan drugom mubarećlejsali .
- Ah ... ja bolan, .. ja smetno. Zaboravljam ti plaho nešto u zadnji vakat, valjda i godine i starost. A ko će se sjetit kad je bilo ‘noliko svijeta.
Jes‘ vala, ja ne pamtim da je ikad više bilo. Haman što koji Bajram sve više, i to sve više ‘mladine.
Jes‘ dobro si to primjetio. Nego sam nešto drugo htio da ti reknem.
Jah. Bujrum.
- A ja onako k’o neznanac rasklopio uši pa bojeći se da mi njegov obućarski čekić ne odnese koje slovo.
E u onoj masi wallahi – smio bi ti te zaklet da je svaki treći jal' četvrti bio po zadatku.
Ma nije zar? Dodade ahbab, ispuhujući duhanski ljuti dim a fildžan koji je ponio da pihne još jedan put drži ispred sebe i ne trepće.
A, i ovo dobro zapanti, nastavlja hadžija: ni jedan od njih ne zna za onog drugog, on jadnik misli da je jedini on poslat po tom zadatku. I, tako misli svaki od njih. Haj što su oni nama krvopije, ali oni bi i između sebe za sitnicu jedan drugom glave skidali.
Ali???



Ali, ne završava se sve na tome. Nego to nepovjerenje, sumnjičenje, korupcija, strah i bolest od kojih je bio obolio taj socijalistički režim kako u Jugoslaviji tako u cijelom istčnom pol. bloku …………. i ucjene i protuusluge, revanši i odmazde koje su sastavni dio svega toga biva opterećen još jednim nad-špijunski aparatom. A to je, da je svaka uhoda bila i sama dodatno uhođena, praćena, i saslušavana od onih kojima su i sami polagali račune ili po bilo kom osnovu bili njima potčinjeni. Tako imamo da je u našem bošnjačkom miljeu bio praćen i prisluškivan bukvalno svako, - od čobana i domaćice, učitelja, direktora, preko hodža i ostale uleme do političara i predsjednika republike. To je dovoljan pokazatelj koliko taj sistem i režim nije vjerovao samom sebi i koliko nije vjerovao drugima.
Nekadašnji šef zloglasne OZNE, zatim jugoslovenske policije i potpredsjednik Jugoslavije Aleksandar Ranković zvani Marko je vukao sve konce u obavještajnim jugoslovenskim službama. Čak je prisluškivao i samog Tita. Jednu vrstu špijunske uloge je imala i njegova supruga Jovanka koju mu je servirao Ranković sa ostalim svojim špijunima. Kada je Tito obaviješten da je prisluškivan od strane Rankovića ovaj ga je smijenio i lišio svih funkcija i političkog utjecaja. Na šta su Srbi satkali dva stiha koje su sa oprezom pjevušili:
-druže Tito žalosna ti majka,
vrati nama Rankovića Marka
Nepovjerenje među članovima jedne zajednice, jednog društva ili države je najbolji preduslov propasti i neuspjeha. I ta pojava nije nigdje bila toliko prisutna kao u socijalističkim zemljama kada je u pitanju odnos onih jačih i bogatijih u odnosu na slabije i siromašnije, pogotovo u društvima i državama koje su se samo formalno nazivale demokratske.



Ostali prilozi:
» SAUDIJSKI ISLAM
Dr. Džemal Abdussettar | 18. November 2018 04:11
» GLAS MUHAMEDA DŽUMHURA NA BIH RADIJU TORONTO
Zijad Bećirević | 12. November 2018 13:13
» OKUPITE SE OKO BOSANSKOG NACIONALNOG I DRŽAVNOG CILJA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 10. November 2018 15:38
» MOJ ZAPIS O NOVOJ ILI SADAŠNJOJ TURSKOJ
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. November 2018 03:09
» KRITIKA NA KRITIKU PROF. DR. NERZUKA ĆURKA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 07. November 2018 01:11
» DODIKU I ČOVIĆU MORA SE STATI U KRAJ, A PRIJE TOGA BOSANSKOJ MEĐUSOBNOJ KAVGI!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 02. November 2018 15:44
» ČETVRT VIJEKA RADA, RAZVOJA, PROSPERITETA, EKSPANZIJE SANDŽAČKOG MEŠIHATA
Hfz. Abdurrahman ef. Kujević | 01. November 2018 13:28
» KAD RIJEČI PONESTANE, DOGAĐA SE NAROD
Ajša Čišija | 29. October 2018 16:17
» U KAKVOM AMBIJENTU ŽELIM DA ŽIVE BOŠNJACI
Larisa Karaosmanović | 29. October 2018 15:56
» ALBANCI ZA SADA ŽELE DA ŽIVE U VIŠE SVOJIH SUVERENIH DRŽAVA
Ibrahim Husejnović | 28. October 2018 11:43
» STAV ŠIZOFRENIJE HAMZE RIDŽALA U "STAVU" FILIPA MURSELA BEGOVIĆA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 26. October 2018 13:53
» MOSTAR JE VIŠE OD GRADA, A SLOGA MUSLIMANA U MOSTARU JE VAŽNIJA O SUJETE POJEDINCA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 23. October 2018 14:44
» JESU LI „LOPOVI“ DŽABA KRALI
Eset Muračević | 22. October 2018 21:51
Ostali prilozi istog autora:
» BOSANSKA ZBILJA
31. August 2018 13:55
» PRINCIP JE UBIO PRINCA
29. June 2018 15:50
» ZAŠTO NAS UBIJAJU
21. June 2018 18:40
» RAMAZANSKA PRIČA 2
11. June 2018 17:32
» RAMAZANSKI DERT
17. May 2018 14:51
» POSTI NE ZNAČI GLADOVATI
30. April 2018 21:20
» ŠTA REČE PA ŽIV/A OSTADE
06. April 2018 15:38
» NEIZLJEČIVE BOLESTI
22. March 2018 20:42
» PAS MU MATER ....
15. February 2018 22:09
» POLITIČKI MATADORI
06. February 2018 15:13
» ZAMRŠENI MEĐUNARODNI ČVOROVI
12. January 2018 18:02
» ‘ODŽA ‘USKIĆ
06. December 2017 20:26
» NOVAC KOJI NE POSTOJI
29. September 2017 18:15
» ALIJA IZETBEGOVIĆ 1925-2003
19. October 2016 19:48