Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Vijesti

Otvoreno pismo
DR. BISERA SULJIĆ BOŠKAILO PISALA PREDSJEDNIKU VUČIĆU O "KRVOPIJAMA" NA SANDŽAČKIM PUTEVIMA
Autor: Dr. Bisera Suljić-Boškailo
Objavljeno: 14. November 2017. 18:11:49


Poštovani Predsjedniče,

Opet ja, književnica iz Sandžaka, kao glas istine mog naroda i borbe za bolje sutra sviju nas.

Ne znam da li dolaze ova pisma do Vas, da li Vam Vaša služba za odnose sa javnošću ih dostavlja. Ali to već nije moja stvar. Moje je da se borim onako kako ja mogu za pravdu - znači perom, a Vaše je da činite dalje kako Vi možete.
Da samo napomenem da sam nedavno pisala isto tako Otvoreno pismo, povodom ubistva mladića Skarepa, kojeg je ubio policajac.

Ali, prije nego započenm o jednom drugom velikom problemu, moram da Vas pohvalim, odnosno da pohvalim gest Vašeg ministra Stefanovića koji je nedavno posjetio porodicu ubijenog mladića. To je znak sandžačkom narodu da se nešto krenulo mijenjati u pozitivnom smislu i narod je u Sandžaku dobro iznenađen tim gestom.

A sada o jednom velikom problemu koji vlada u cijeloj Srbiji, ali koji je najžešći u Sandžaku.

Poštovani Predsjedniče, kada proputujete Srbijom i Evropom nećete nigdje sresti više policije na putevima nego u Sandžaku. To primjećuju svi, a posebno oni koji dođu iz EU i upitaju se šokirano - zašto. Možda zato što misle da Sandžaklije imaju para, pa eto da se malo i oni "opare", odgovaram im sa kiselim smiješkom. Ali, prošli smo kroz cijelu Srbiju i nismo naišli na policiju, a ovdje na svakom koraku, dodaju oni. Dobro je imati svoje čuvare na putu za ne daj Bože da zatreba, kažem. Niko tu ne stoji pored puta, a da nema nekog šićara, nastavljaju. Vidim ja da su i oni "oprženi". Jer sve dok te lično ne pogodi, čovjek ne reagira. Eto, tako i ja sada.

A bilo je ovako; Prije par dana sam autom krenula iz Novog Pazara k Sarajevu. Put je veoma loš, svuda rupe, ograničenja na svakom koraku, i za stotinjak i nešto kilometara ti treba tri sata. Ali eto priroda je fantastična, dan lijep, i ja uzela sebi vremena za taj put, jer ne može se ništa tu promijeniti. Poseban je ugođaj uživanja u vožni kroz čarobnu prirodu Pešteri i Zlatara, tako šeretom kažem sebi.

Držim se ja tako propisa i vozim polako, ponekad me stid kad me prođu neka auta, jer sam im dosadna sa tim tačnim ograničenjima i najviše sa vožnjom 50 na sat. Posmatram put, znakove. Ima naprimjer znakova sa 20 ograničenjem, a na kraju nigdje znaka za prestanak tog ograničenja, i sve tako. Pošto je vikend i lijep dan znam da kontrola ima više i neću da mi pokvare dan zbog njihovih kazni. Nekad se sakrijem iz nekog kamiona da me ne bi bez veze zaustavila kontrola koja stoji pored puta i zaustavlja, jer znam da će mi odmah tražiti kakvu sitnicu da naplate, iako sam ja posve ispravna. Eto, zaista sam tog dana odlučila da vozim baš po propisu, iako me od Pazara do Priboja košta to 3 sata vožnje. Zapazila sam da je od Nove Varoši do Priboja i kgranici s Bosnom bilo pored puta na10-ak auta policijskih kontrola. Strašno je vidjeti sve to! I taman kad sam ih sve preživjela i rekla sebi - uhhh dobro prođoh, kad policija.

Razočarana sam, iznervirana, bijesna. Pitam, šta sam sad skrivila? Brza vožnja, odgovara. Kakva brza vožnja, kad vozim ko puž evo tri sata od Pazara dovde? To je neka greška. To je nemoguće.

Moguće je, kaže uljudno policajac. Nemoguće! Dokažite mi. Zove on kolegu i ovaj stiže sa svojom spravicom. Ograničenje je bilo kao 50, a ja vozila 51-52 na jednom mjestu. I za to 1 ili 2 kilometra preko da me kazne 1500 dinara, i to ako platim u roku od nedjelju dana, ako ne platim onda 3 000.

Strašno, - a ja krenula na put!



Gdje su ovdje kao u cijelom svijetu kilometri tolerancije? I da li je ta spravica baš tako tačna? Znate li Vi da u Sandžaku ljudi rade cijeli dan za 600 dinara (naprimjer prodavačice)? Znate li Vi da u cijelom svijetu ima par kilometara tolerancije, a jedino kod policije u Srbiji, odnosno u Sandžaku gdje je toliko prisustvo policije nema tolerancje! Zašto? Koja je to logika? Ja sam majka i ne volim brzu vožnju, ali ovo je apsurd. Ovo je ispijanje krvi narodu. Zamislite puteve u Sandžaku. Tamo ljudi ne mogu nikada voziti više od 60 km i još ih kazne za 1 km. I to na svakom koraku rade, jer toliko kontrola nigdje u svijetu nema. Ja ne znam ko to naređuje i ko to policiju tjera da to radi, jer sam primjetila da je i policajcu bilo nezgodno da mi piše kaznu za tako nepravedan prekršaj. Ali morao je, jer je to eto zabilježeno negdje. Zašto? Zašto? Zašto narod činimo tim jadom još jadnijim? Zašto ga plašimo svojom policijom? Sandžak treba biti slobodan i tu narod treba da slobodno živi, po svim ljudskim, evropskim, demokratskim standardima. Znam da je to zakon u cijeloj Srbiji, ali nigdje se ne čeka tolika greškica vozača kao u Sandžaku. Ja se prva poslije ovoga neću više slobodno usuditi da vozim auto po rodnom Sandžaku, a prošla sam cijelu Evropu.

Mislim da je policija Srbije posebno u Sandžaku uvela time neku vrstu mobinga! Jer kad te neko tako ponižava i kazni, onda se građani osjećaju nepoželjnima i bježe u svijet. A u ovakvim uslovima koji im se nameću kroz saobraćaj, administraciju itd., oni se sve rjeđe vraćaju domovini i zavičaju. A time naša zemlja postaje siromašnija. Jer čemu zemlja bez naroda?

Eto, toliko za sada. Pisaću Vam opet, jer Vi ste mi nekako oličenje nekoga ko želi promjene na bolje!

Dr. Bisera Suljić Boškailo



Ostali prilozi:
Ostali prilozi istog autora:
» LAŽ, LAŽ I SAMO PONEKAD ISTINA
30. January 2017 18:53
» SANDŽAČKI DŽAK
27. November 2016 22:29
» SANDŽAK U VATRI IZBORA
19. April 2016 18:49
» GRIJEH JE ŠIRITI LAŽI
23. March 2015 12:22
» KUBE IZNAD GRADA MAINZA
12. October 2014 13:06
» ŠTA KRIJU BOSANSKE PIRAMIDE?
28. September 2014 16:26
» DNK NARODA BOSNE I HERCEGOVINE
17. September 2014 15:19