Enesa Mahmić iz Kopra, autorica pjesme "STRUNE U DALEKIM VRTOVIMA" koja je odlukom žirija pobjedila na međunarodnom konkursu časopisa "AVLIJA" za najbolju neobjavljenu pjesmu i priču u regionu za 2017. godinu. Konkurs je bio na bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku. Pjesmu možete pročitati u nastavku.

Enesa Mahmić (1989), bosanskohercegovačka književnica. Dobitnica je više regionalnih nagrada za poeziju: „Aladin Lukač 2016“, „Risto Ratković 2016“, druga nagrada „Festivala poezije mladih Vrbas 2015“, nagrada edicije „Prvenac SKC Kragujevac 2015“, zlatne plaketa Javnog sklada za kulturne dejavnosti Republike Slovenije „Sosed tvojega brega 2016 i 2017“ i nagradu „Glasovi Melopomene 2017“ za najbolju pjesmu u regionu. Poezija joj je prevođena na engleski, talijanski, španjolski, turski i mađarski. Objavila je zbirke putopisne poezije: Faustova kći (2015), Mape Alme Karlin (2016), Na mjestu koje izaziva uzdah (2016) i Dolores (2017). Objavljivala je u mnogim časopisima: „Bakanski književni glasnik“, „Trag“, „Script“, „Sent“, „Istok“, „Suština poetike“, „Književno pero“, „Liter“, „Paralele“, itd.

Padala je kiša granata
Starac iz Vlasenice kojem su ubili četiri sina pjevao je:
Bosno moja, divna mila, lijepa, gizdava, aaaaaaaaaaa
Drhtale su izrađene, mršave ruke
I plakali smo dok se plakati moglo
Dok rat nije postao prirodno stanje.
Naše su kuće svikle na cvilež, poniženje, tjeskobu i tupost
Na orgije pijanih Barbara
Što se umorni od silovanja i paleži
Bez kazne i suda vraćaju mirnom domaćinskom životu.
Preostaju nam jalove godine i oglodane kosti.
Moja duša je plavi leptir nad divljim pelinom^[1]
Moj dom je tamo gdje majka mijesi hljeb na ognjištu
Tamo na onoj uzbrdici
Tamo su posjekli stogodišnje stablo
Po noći, neko će zakopati sjekiru
Neće ostati znaka ni traga
Sve će se zaboraviti sutra.

Fussnote:
^1] Tokom istraživanja i ekshumacije masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini nastalih uslijed ratnih zločina, primijećeno je da nad njima uslijed ‘’geofizičke anomalije’’ raste biljna vrsta Artemisia vulgaris Linnaeus kojom se hrane plavi leptiri. Pored drugih metoda, masovne grobnice sa kompletnim ili djelimičnim posmrtnim ostacima u različitim fazama raspadanja, međunarodni i bosanskohercegovački forenzički eksperti su otkrili i uz pomoć plavog leptira.