Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

BOSANSKA KRALJICA KATARINA UČINILA JE HIDŽRU I POSTALA MUHADŽIRKA
Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 18. January 2018. 15:01:14


MEHMED MEŠA DELIĆ: Kraljica Katarina je odrasla u domu svojih roditelja gledajući kako njen otac, kao najmoćniji velikaš Bosne tog vremena, širi svoje posjede i ugled Bosanskog kraljevstva. Majka joj je umrla rano pa je odrasla uz oca i braću. Nesreće su je počele pratiti već od malih nogu. Otac joj je bio tipični predstavnik raskalašenog i obijesnog feudalca. Kao takav, teško da je mogao biti nježan i brižan otac. Kakav je bio, dovoljno je reći da se ženio tri puta, da je dovodio ženu na ženu, da je, navodno, preoteo ženu vlastitog sina, da je vodio ratove sa sinovima itd.
Kraljica Katarina je bila sušta suprotnost svome ocu.
Bez ikakve sumnje kraljica Katarina jedna je od najzanimljivijih, ali i najtragičnijih ličnosti bosanske dinastije Kotromanića. Treba znati da je bila savremenik i sudionik propasti Bosanskog kraljevstva i nestanka srednjovjekovne Bosanske države, što se sve odvijalo na krajnje tragičan način. U tom bosanskom vihoru nesretnih sudbina Katarina je izgubila sve što čovjeka čini čovjekom: dom, porodicu, domovinu.

Najveća bol joj je ipak bio gubitak dvoje nejake dječice. Povrh svega, doživjela je najcrnju sudbinu koja može snaći ljudsko biće: umrla je kao muhadžirka (izbjeglica) u tuđoj zemlji, daleko od svog doma, porodice, domovine.

Nesretna sudbina kraljice Katarine bila je tako surova prema njoj da je morala hidžru učiniti, Bosnu napustiti, a rest života u Italiji (Rimu) provesti kao muhadžirka (izbjeglica).
Bosanska kraljica Katarina rođena je 1424. godine u Blagaju gore iznad Vrela Bune u Humu, kao prvo dijete velikog vojvode, hercega Stijepana Vukčića Kosače, gospodara Huma. Majka joj je bila Jelena, kćerka Balše III iz Zete (današnje Crne Gore). Roditelji su joj rano umrli, iza njih je ostalo više ženske djece, među kojima i Katarina, o kojima se brinula njihova baba (baka).

Katarina po mnogočemu je ličila na Bosnu i oslikavala je sa svim njenim karakteristikama. Zato nije čudno da je mnogi svojataju kao i njenu Bosnu. U životu Katarine prožimale su se čak četiri niti vjeroispovijesti: bogumilska, pravoslavna, katolička i islamska. Otac joj je bio gorljivi bogumil pa je po rođenju i ona pripadala toj vjeri. S pravoslavljem je bila povezana preko svoje majke i babe (bake) koja je bila srpska princeza. Udajom je, pak, postala katolkinja i u toj vjeri je živjela do smrti. Njena djeca, Katarina i Sigismund su, nakon što su ih Turci zarobili i odveli u Tursku, primile islam i čitav život su provele u toj vjeri. Isti je slučaj bio s njenim najmlađim bratom Stjepanom, koji je također odveden u Tursku gdje je primio islam i, kao Ahmed Hercegovi, postao visoki carski dostojanstvenik i znameniti vojskovođa.

Kraljica Katarina je odrasla u domu svojih roditelja gledajući kako njen otac, kao najmoćniji velikaš Bosne tog vremena, širi svoje posjede i ugled Bosanskog kraljevstva. Majka joj je umrla rano pa je odrasla uz oca i braću. Nesreće su je počele pratiti već od malih nogu. Otac joj je bio tipični predstavnik raskalašenog i obijesnog feudalca. Kao takav, teško da je mogao biti nježan i brižan otac. Kakav je bio, dovoljno je reći da se ženio tri puta, da je dovodio ženu na ženu, da je, navodno, preoteo ženu vlastitog sina, da je vodio ratove sa sinovima itd.
Kraljica Katarina je bila sušta suprotnost svome ocu. Suvremenici je opisuju kao blagu, povučenu i razboritu. Kada je navršila 22 godine, zaprosio ju je kralj Tomaš i tako je postala bosanska kraljica. Kao takva, svojom sudbinom ispisala je najtužnije stranice historije dinastije Kotromanića.

Vjenčanje s kraljem Tomašem obavljeno je augusta 1446. godine u Milodražu kod Kiseljaka gdje se nalazio ljetni dvor bosanskih kraljeva. Slavlju je prisustvovao i njen otac, mnoge domaće velmože, kao i uzvanici iz drugih zemalja. Izaslanici Dubrovačke republike donijeli su joj svadbeni dar u vrijednosti 1. 200 dukata.

Kraljica Katarina se brzo navikla na dvorski život i uživjela u ulogu bosanske kraljice. Uspješno je obavljala dužnosti i vjerno slijedila svog muža. Blaga, dobre naravi i uvijek spremna da svima priskoči u pomoć, postala je omiljena kako na dvoru, tako i u narodu. Rodila je dvoje djece: sina Sigimunda i kćerku Katarinu.

Postavši bosanskom kraljicom, nije utekla nesrećama koje su je pratile od rođenja. Tomaš je, naime, već bio oženjen i živio je u sretnom braku sa izabranicom svoje mladosti. Bila je to Vojača. Rodila mu je dvoje djece, ali ju je morao napustiti pod pritiskom papske kurije. Vojača je, naime, bila obična pučanka, a k tome i bogumilka, što je posebno bolo oči Vatikanu i katoličkoj Evropi. Kralj je bio izložen velikim pritiscima, pa se i ratom prijetilo. Jedan od ultimatuma koji su mu bili postavljeni, nalagao mu je da otpusti bogumilku Vojaču. Tako je udaljena sa dvora i malo potom Tomaš se ponovo oženio.

Otpuštanje Vojače i uplitanje stranaca u unutarnje stvari Bosne izazvalo je velike potrese u zemlji. Došlo je do razdora i u kraljevoj porodici. Sin Vojače i Tomaša, Stjepan, stao je uz majku i otuđio se od oca. Ti i drugi događaji do kojih je dolazilo su da Katarina nije uživala ni kao kraljica.

Nesreće su i dalje stizale. Godine 1449, kralj je pod pritiskom stranih sila morao poduzeti progon bogumila i uslijedili su krvavi događaji. Kraljica Katarina je bila svjedokom teških stradanja zemlje i naroda, a onda je došlo do raskola između njenog muža, kralja Tomaša i njenog oca, koji je uz većinu bosanskih velikaša osudio kraljeve postupke naspram vlastitog naroda.

I tek što su se nakon tri godine sukobi smirili, umre kralj Tomaš. Katarina je ostala udovica u 37. godini s dvoje nejake djece. Novi kralj Stjepan Tomašević, njezin pastorak zbog događaja u vezi s njegovom majkom, nije joj bio sklon. Od tada je provodila veći dio vremena izvan dvora na Bobovcu. Uglavnom je boravila na Kozogradu iznad Fojnice. Ni tu nije dugo uživala spokoj. Tu ju je zatekao prodor Turaka.

U tim sudbonosnim trenucima njena djeca nisu bila s njom. Prodor Turaka ih je zatekao u gradu Zvečaju na Vrbasu gdje su zarobljeni i odvedeni u Tursku, dok se ona uspjela spasiti bijegom preko planina, sklonivši se u Dubrovnik. Odatle je malo potom otišla u Rim. Stanovala je u iznajmljenoj palači u centru grada. Od pape je dobijala mjesečnu potporu u iznosu os 120 dukata. Uz sebe je imala brojnu pratnju. Sačinjavali su je najpoznatiji bosanski velikaši i njihove žene, koji su snjom izbjegli iz Bosne. Ostali su uz svoju kraljicu sve do njene smrti.

Kraljica Katarina je u Rimu uživala veliki ugled i poštovanje. Zbog nesreće koju je doživjela njena zemlja, a i ona sama, svi su nastojali da joj izbjeglički život bude što snošljiviji. Kako zbog suosjećanja tako i zbog velikog poštovanja, jer se radilo o bosanskoj kraljici, bila je središnja ličnost onovremenog Rima. Pozivana je na sve značajnije manifestacije javnog života kao što su vjenčanja, vjeridbe, prijemi i dr.

Njeno ime se nalazilo vrhu popisa najcjenjenijih uzvanika koji su pozvani na proslavu jubilarne 1475. godine u organizaciji Svete Stolice pod vodstvom pape Siksta IV.

Sva ta pažnja i sjajno okruženje nije moglo otrgnuti kraljicu Katarinu od njenog bola i tuge s čime je i lijegala i ustajala od dana kada je napustila Bosnu i doživjela tešku nesreću. Svoja poznanstva i veze koristila je da joj se pomogne u potrazi za njenom djecom. Godinama je slala pisma i emisare na sve strane da sazna nešto o njima. Sačuvano je pismo koje je uputila milanskom vojvodi Galeaciu Sforzi u kojem ga moli za pomoć. Njegov sadržaj je izuzetno potresan, pun vapaja nesretne majke koja preklinje za pomoć da povrati djecu. Nije poznato šta joj je milanski vojvoda odgovorio, ali od pomoći nije bilo ništa. I druga njena nastojanja su ostala bez uspjeha. Kada je na koncu saznala da su joj djeca primila islam i da ih vjerojatno neće nikada više vidjeti, od bola i tuge je pala u bolesničku postelju. Predosjećajući skori kraj, naredila je da joj se pozove bilježnik i sedam svjedoka pred kojima je iskazala svoju posljednju volju. Želja joj je bila da bude sahranjena u crkvi Ara Coeli (u centru Rima). Za uređenje grobnice odredila je iznos od 200 dukata. Potom je naredila da se isplate svi njeni dugovi, s tačnim navodima kome i koliko. Crkvi u kojoj će biti sahranjena ostavila je svoj plašt, svileni prekrivač za oltar i još neke predmete.

Dio stvari koje je ponijela u izbjeglištvo ostavila je bolničkom zavodu Sv. Jeronima u Rimu. Sinu Sigismundu ostavila je mač njegovog oca i druge stvari koje su pripadale njegovim Kotromanićima. Kćerki Katarini ostavila je krunski nakit, srebreno posuđe, srebreni bodež i drugo što je smatrala vrijednim da će joj biti draga uspomena od majke i njenih Kotromanića. Sve je pohranjeno u papinsku riznicu s amanetom da se predaja realizira kada se za to steknu uvjeti.

Pet dana kasnije Kraljica Katarina je umrla. Bilo je to 25. oktobra 1478. godine. Grobnica je postavljena ispred glavnog oltara spomenute crkve. Na nju je položena nadgrobna ploča ukrašena kraljicinim likom u prirodnoj veličini. S jedne strane, u visini glave je grb bosanske dinastije, a s druge strane grb Kosača, kojima je pripadala od rođenja.

Prvotni natpis na nadgrobnoj ploči je bio ispisan bosanskim pismom (bosančicom). Kada je 1590. godine vršena rekonstrukcija crkve, nadgrobna ploča je premještena i postavljena na stup pored oltara. Ne zna se kada je zamijenjena novom s natpisom na latinskom. Ta je sačuvana do danas, dok se prvotnoj zametnuo trag.

Katarinina djeca su čitav život proživjela u Turskoj. Princ Sigismund je po primanju islama dobio ime Ishak, po ocu nazvan Kralogli, to jest Kraljević. Godine 1487. spominje se kao sandžakbeg od od Karasija u Maloj Aziji. Nema drugih podataka o njemu. Ne zna se kada je umro, da li je iza sebe ostavio potomke i gdje mu je grob.

O princezi Katarini se još manje zna. I ona je primila islam, ali gdje je živjela, za koga se udala i druge pojedinosti nisu poznate. Bez sumnje je za muža imala osobu koja je bila dostojna njenog ranga, kao nekadašnja bosanska princeza.

Po nekim podacima živjela je u Skoplju, gdje joj se nalazilo turbe, za koje se u tamošnjem narodu prenosilo predanje da je u njemu sahranjena „kraljeva kzi“, to jest kraljevina, odnosno bosanska princeza. Turbe je bilo porušeno u potresu 1963. godine, a nedavno je obnovljeno. Kako kraljicin grob u Rimu, tako i obnovljeno turbe njene kćerke u Skoplju posjećaju mnogi Bosanci koji gaje ljubav prema prošlosti svoje domovine.

Sreća je, da ima puno tpga (na)pisano o bosanskoj kraljici Katarini, ali treba i u buduće o njoj pisati i istraživati, to nam je ostavila u amanet. Jer, pisati o kraljici Katarini pišemo i o zajedničkoj nam domovini Bosni.

Ovo sam (na)pisao, odnosno parafrizirao članak: „Nesretna sudbina kraljice Katarine“ od dr. Envera Imamovića, a koji je napisao povodom 539. godišnjice od smrti bosanske kraljice, u prilogu „Oslobođenja“ „KUN“ (kultura/umjetnost/nauka) 26. oktobar 2017. godine.



Ostali prilozi:
» MILORAD DODIK - MEGAFON GENOCIDNOG GENA
Elmedina Muftić | 16. August 2018 14:39
» U OKTOBRU KAZNITI ONE KOJI VRIJEĐAJU INTELIGENCIJU GRAĐANA
Džebrail Bajramović | 15. August 2018 21:16
» BOSNO I HERCEGOVINO, LJUBAVI MOJA
Edward Ferguson, ambasador | 09. August 2018 14:59
» DA LI ĆE BOSNA SAČUVATI IZLAZ NA OTVORENO MORE?
Zijad Bećirević | 09. August 2018 00:03
» PATOLOŠKI LAŽOVI
Esad Krcić | 08. August 2018 20:17
» ČOVIĆ - DODIK, U IME BOGA I GRAĐANA, POVUCITE KANDIDATURE
Mr. Milan Jovičić | 08. August 2018 15:29
» RAZORUŽAVANJE JE PRIPREMA ZA GENOCID
Sead Turulja, prof. | 05. August 2018 13:12
» KRIZA (NE)ČISTE PAMETI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 05. August 2018 06:26
» IZET NANIĆ, KRAJIŠKO SRCE PUNO BOSNE
Dževad Ponjević | 04. August 2018 13:14
» SMIJU LI VUČIĆ I DODIK ZAPOČETI NOVU „KOSOVSKU BITKU“
Eset Muračević | 03. August 2018 20:45
» ZAVIST, PAKOST, ZLOBA
Sead Zubanović | 02. August 2018 16:38
» OPOREZIVANJE DOZNAKA IZ INOSTRANSTVA
Zijad Bećirević | 02. August 2018 13:50
» DEPRESIJA, TUGA I OČAJ - KOD OMLADINE, KAKO IM POMOĆI
Hfz. Hako Omeragić | 01. August 2018 16:34
» KAKVO NAM JE RAZMIŠLJANJE, TAKVI SU NAM I ŽIVOTI
Ajša Čišija | 31. July 2018 16:24
» ZLOČIN U VRBANJI
Armin Čusto, dipl.iur. | 27. July 2018 22:59
» EZAN SA BOSANSKIH DŽAMIJA
Zijad Bećirević | 26. July 2018 16:33
» GDJE STANUJE NAŠ JUNAK-SPASITELJ?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 25. July 2018 16:50
» SREBRENIČANKA MAJKA HATIDŽA MEHMEDOVIĆ
Elmedina Muftić | 23. July 2018 15:16
» DOŠLO JE VRIJEME, DA PUZIMO I BEZ GAĆA
Mr. Milan Jovičić | 21. July 2018 15:25
Ostali prilozi istog autora:
» KURBAN TREBA BITI LIJEP
09. August 2018 20:43
» S E V D A L I N K A
18. June 2018 18:07
» BOSANSKO BURE BARUTA
22. December 2017 01:27
» SUZE I NIšANI
10. July 2017 21:26
» „STEĆAK SREBRENICA“
04. July 2017 03:34
» DJECA BOSNE U OLUJI GENOCIDA
13. March 2017 00:04
» SARAJEVSKI NIŠANI
06. April 2016 14:43
» TRADICIONALNI ISLAM
22. February 2016 01:01