PAMETNIMA, HRABRIMA, BOGATIMA , ....... SU POTREBNI MANJE PAMETNI, KUKAVICE I SIROTINJA JER IM OD NJIH NE POSTOJI OPASNOST DA ĆE IH ZASJENITI. TE ZATO JE SVE NJIH POTREBNO DRŽATI U VAZALNOM HALU ILI U ONOM U KOJEM JESU JER TO MOČNICIMA SVIH PROFILA NAJVIŠE ODGOVARA

AZEM HUREM: Stalno se pitamo: šta to tjera „političare“ pa imaju potrebu da oko njih stalno bukti vatra. Šta to ih tjera da narod za čijeg se vođu predstavljaju da ga drže na klizavom i nesigurnom terenu. Prvenstveno mislim na one koji širenjem mržnje prema nekima, inima, i drugačijima žele da osvoje vlast i pozicije a ukoliko su na vlasti žele da ih zadrže. Znaju li gospoda – piromani da ukoliko zapale komšijsku kuću da će uz nju i njihova biti u plamenu.

Kada je Redžep Taib Erdogan još kao student, na Bosforu na napuštenim brodskim olupinama pred velikim potamnjelim staklima, - tamo gdje ga niko ne čuje a, gdje on sam sebe najbolje čuje - trenirao i vježbao svoj govornički stil, svoj glas, svoje pokrete, gestikulaciju i sve što je sastavni dio nastupa u javnosti jednog vođe zamišljao sebe pred kamerama i pred ogromnim masama svojih pristalica - već tada je počeo slagati kockice kako i gdje će micati koju figuru u toj „šahovskoj“ igri. U igri koja nije ni malo jednostavna kako u njegovoj Maloj Aziji, tako u regiji a tako i u cijelom Svijetu. Svijet je bio skoro navikao da Turska bude i da ostane „medvjed koji spava“.

U bivše-jugoslavenskim prilikama odnosno konkretno bosanskim svi su se bili navikli da Bošnjaci budu jagnje koje spava. I kada su se počeli buditi i pokazivat da to nisu to vukovima i ostalim zvijerima nije odgovaralo.

Samo jedna izjava koju je dao bošnjački član Predsjedništva: „da će cjelovitost Bosne braniti svim raspoloživim sredstvima“ je proizvela toliko bure u druga dva tabora da svi srpski i hrvatski Internet-portali, TV kanali, i printani mediji vrve od tobože nekakvog nečuvenog čuda. Pitaju se kako, zašto i zbog čega je to mogao i smio da izjavi Bakir Izetbegović. Pa kako? Najprije su ga ti novinari pitali ono što su ga pitali – prodajući se kao ne vladini novinari, odnosno ne zavisni – i kada su dobili odgovor onda k‘o bajagi komentarišu: Bakir priziva ponovo ‘92-gu. Ne moraju oni biti novinari dotičnih vlada ali oni su više nego sigurno prorežimski i možda čak strastvenije izvještavaju tražeći osjetljive dodirne tačke sa Bošnjacima i bošnjačkim političarima iznuđujući što je moguče ishitrenije odgovore i reakcije. Možda i sa ciljem da se bolje prodaju na medijskom tržištu, ali prije bih rekao da opipaju puls kod Bošnjaka.

Dakle Izetbegovića mlađeg optužuju za podgrijavanje ionako kompleksne situacije. Ako je to tako, - a svi, pa i novinari sami znaju da nije -, kako bi tek onda trebalo okarakterisati otvoreno nijekanje Bosne kao države od strane Dodika, Čovićevo šurovanje sa istim o daljoj razgradnji, nijekanje njihovih zločina, masakara i genocida, kako imenovati sve „srbijanske vukove“, Ravnogorski pokret za koji znamo da ga je osnovao četnik Draža Mihajlović, „Srbsku čast“ čiji članovi su okorjeli kriminalci koji su prošli vojnu obuku u ruskom vojnom poligonu u Nišu i izgledaju kao da su upravo izašli iz najkrvoločnije bitke a tobože se prodaju ka humanitarci koji mahsuz i ciljano dolaze na obilježavanje devetog januara u Banja Luku. I još da ne nabrajamo sve ostalo destruisanje Bosne kao države i stigmatiziranje Bošnjaka posebno u eresu.

I sad, kada je bošnjački lider digao kažiprst - iako on to nije nikada i nigdje vježbao jer nije imao pristup otvorenom moru – osim ono malo a i to malo hoće da mu pregrade / a ni napuštenih starih brodova - kao njegov stariji brat oko toga se podigla čitava hujdurma.
Ovo mi sve pomalo liči kao u privrednom kriminalu. Često puta smo bili svjedoci da za sitnu krađu bude drastična i drakonska kazna, a za pljačku od nekoliko miliona/jardi se pljakaši provuku sa minimalnim ili uslovnim kaznama.

Pripadnici srpske terorističke paravojne formacije "Srbaska čast"

Stalno se pitamo: šta to tjera „političare“ pa imaju potrebu da oko njih stalno bukti vatra. Šta to ih tjera da narod za čijeg se vođu predstavljaju da ga drže na klizavom i nesigurnom terenu. Prvenstveno mislim na one koji širenjem mržnje prema nekima, inima, i drugačijima žele da osvoje vlast i pozicije a ukoliko su na vlasti žele da ih zadrže. Znaju li gospoda – piromani da ukoliko zapale komšijsku kuću da će uz nju i njihova biti u plamenu.

Odnosno šta to tjera narodne mase da ovakve neuke poltičare izaberu i postave na vlast. Nije to slučaj samo u Bosni ili Srbiji, to je trend u cijeloj Evropi pa i u prekomorskim velikim „razjedinjenim“ državama. Današnji poličari se uglavnom ponašaju kao zvijezde u šoubiznisu – kao da im je samo cilj da na sebe skrenu pažnju, ili još slikovitije – kao matadori u areni u borbi sa bikovima.

Karadžićev nasljednik Dodik i pripadnici srpske terorističke paravojne formacije "Srbaska čast"

Da se političke partije solidarišu i poistovjećuju sa svojim istomišljenicima i preko granica svoje države to nam je donekle i razumno. Ali nam je ne razumno da u tamo nekoj državi raspiruju mržnju od koje može i njih same zaboljeti glava. Ko to i šta to tjera vice-premijera vlade jedne srednjoevropske države da posjećuje traktoristu u Banja Luci i da javno izjavi da je BiH ne održiva ili da je vještačka tvorevina. Da bi taj isti neuki političar / zubotehničar / nakon javne kritike izjavio na lokalnom radiu da podržava cjelovitost BiH. Taj njegov demant samoga sebe nije dovoljan i nema uopće nikakvu težinu. Gospodin zubotehničar je trebao ponovo otići u Sarajevo i uz svu pompu izjaviti to što je izjavio na radiu koji ne pokriva ni jedan malo veči grad.

Sa kim, u kakvim i kojim spregama su svi ti „traktoristi“ koji po svaku cijenu hoće i žele da preoru Evropu to ne znamo ali znamo da je gospodin zubotehničar a sada već vice-premijer bio jedno vrijeme zet gospođe Cece / namjerno pisano malim slovom / čiji je ubijeni muž svoja zlodjela nad Bošnjacima počeo u Bijeljini završio baš onako kako je i zaslužio.

I ne samo da treba kazati da će Bošnjaci svim sredstvima braniti cjelovitu Bosnu, nego to treba ponavljati svaki dan kako bi onima kojima to nije još jasno jednog dana postalo.