Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

"DODIK I IVANIĆ U JEDAN GLAS O DUDAKOVIĆU", I TO IZ BOSANSKE GRADIŠKE!!!
Autor: Ajša Čišija
Objavljeno: 06. May 2018. 12:05:34


AJŠA ČIŠIJA: Dudaković ima jake veze sa odbranom bosansko-hercegovačkih vrleti od agresora. Branio je i sela i gradove. On, general Dudaković, je branio čast države BiH i njenih građana. Bogić Bogićević je znao šta je čast, i Jovan Divjak, a ni general-pukovnik Kukanjac ne bi bio smijenjen 9. maja 1992. poslije slučaja u Dobrovoljačkoj, da nije držao do istine i pravde. Znate, istina sama sebi biva svjedokom. A i Bogićevića nije izdalo pamćenje o tome da su ga građani BiH izabrali, referendumskim glasanjem 1989-te, za svog predstavnika u SFRJ-u. On nije naše povjerenje iznevjerio. A JNA jeste.
Dudaković je iz Bosanske Gradiške. I ja. Ja vrlo dobro znam šta se dešavalo sa Muslimanima u Bosanskoj Gradišci puno prije početka rata '90-tih. General Dudaković to zna još bolje. Ono što je danas, u 2018-toj, žalosno - jeste činjenica da se (pljačke i) stradanja Muslimana iz Bosanske Gradiške nigdje ne spominju, niti su se spominjala (valjda su ta stradanja neznatna u odnosu na stradanja u drugim dijelovima BiH; opkoljeni sa svih strana oružjem i vojskom koja se povukla iz Hrvatske i oružjem i ljudstvom iz Srbije i Crne Gore, nemoćni smo bili. Još su i oružje Teritorijalne odbrane prije toga pokupili iz svih sela i zaseoka. Što milom, što silom - bili smo poslušni. Ubili su nam na Vidovdan i Almaza, koji je bio vojno lice JNA, pa, kad je vidio u čijoj je službi ta vojska, klisnuo kući u Liskovac). Nikud iz kuće nosa promaljao nije, pa je, svejedno, zbog svoje profesije, za svaki slučaj, smaknut), a još žalosnije je to što za počinjena zla i nasilje nad Muslimanima Bosanske Gradiške niko nije odgovarao. Počinioci zločina mirno šetaju ulicama grada i sad, osim onih što su pomrli. Podignute optužbe protiv njih kupe prašinu u nekom podrumu na adresi: Vladike Platona, br. 2, u Banja Luci. Ali, istina kruži, te mi se čini da je stigla tamo odakle je krenula - u Bosansku Gradišku. Na most na Savi. A ja pričam o istini Bosne i Hercegovine.

Istina je da su nas u Bosanskoj Gradišci pokušavali spriječiti da izađemo na Opšte izbore 18. novembra, 1990. Pričam o prvim višestranačkim i demokratskim izborima za članove Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i za Skupštinu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

Pričam i o diktaturi i torturi koja se bori protiv višepartijskih i demokratskih izbora, a zalaže se za jednopartijski, usmjereni i strogo kontrolirani - nacionalni (srpski) način izbora, hoću reći: neostavljanje izbora drugim nacijama. Pričam, dakle, o prijetnji i prisili.

Mi smo glasali u strahu, a meni lično se desilo da sam došla na glasačko mjesto u O.Š. "Danilo Borković", i "poljubila vrata". Zabranio direktor škole. Zabranio direktor škole u koju mi dijete ide, onaj direktor Osnovne škole što je s pištoljem na Opštem roditeljskom sastanku. Onaj što tjera djecu da dižu tri prsta, a ja ("kalimero iz crtanog filma"), na njegovo: "Moraju djeca dizati tri prsta", odbrusih: "Moje dijete neće dizati tri prsta, ako to ne želi". Onaj što me proganja, a ja postim - a iftar davno bio, jer se sastanak previše otegao i pretvorio u Kongres direktorove stranke. Pogađajte koje!? I ne samo to. Išće, zahtijeva čo'jek pare od nas za svoju stranku, navodi izgradnju škole kao primjer uspjeha stranke, a škole bilo godinama prije stranke. Da tik uz mene, na tom roditeljskom, ne bi moje radne kolegice Vere, čije dijete u istu školu ide, da me tijelom svojim zaštiti i kaže: "Nije ti ovo ćaćevina", pitanje je da li bih ja nastavila živjeti u strahu u toj svojoj Bosanskoj Gradišci, ili bi me metak među šehide poslao. To je bilo prije početka rata. To je bio kraj 1990. godine. Valjalo je izdržati pritisak do rata. Do rata kojeg u Banja Luci i Bosanskoj Gradišci nije ni bilo. Ali je bilo škorpiona, banjalučkih crvenih kombija, a i četnika što napraviše pokolj Muslimana na pijaci u Bosanskoj Gradišci, pa potom zaklanu ženu (što je na pijaci, zajedno sa svojim mužem, štand za prodaju njihovih vlastitih rukotvorina imala, te tašne i novčanike prodavala) u Savu pored gradskog šetališta baciše, a i muža joj, a djeca njihova ih čekaju da dođu kući sa pijace. Bilo je i onih zaduženih da upere prst na Muslimana, tek razaznavanja radi, da se pogriješilo ne bi. Svejedno, svi smo i bez posla ostali, a na kraju i većina nas protjerana iz domova naših. Pričam o narodu koji je sačinjavao najveći dio stanovništva u gradu 1991-te: 42,68%, Srba je bilo 38,60%, a Hrvata 4,63%. Bilo je i drugih građana, naravno. Na području čitave opštine Bos. Gradiška je, istina, živjelo oko 27% Muslimana, a Srba je bilo blizu 60%, dok je Hrvata bilo oko 6%. Dakle, 60% ljudi je imalo makaze u rukama i krojilo ljudske sudbine po mjeri Slobodana Miiloševića, Šešelja i Draškovićevog "Noža". Potom dođoše neki nepoznati ljudi u grad. S njima se udruži ko se htio udružiti od domaćina grada.



Bilo je stravičnih prizora ubistava u selu Liskovcu, na Vidovdan (sjećam se, i OHR dolazio sutradan, ali zna se ko je za OHR prevodilac bio): Silovanje, više ubistava muškaraca, ubistvo starice majke kantama za mlijeko i ranjavanje njene snahe (posjedica: ostala doživotni invalid, uprkos intervenciji OHR pri liječenju), ranjavanje jedne njene unuke, bebe još, a stravična silovanja druge, tek u pupoljku mladosti. I dva sina joj ubili, očeve djevojčica. Ovo je samo jedan primjer iz tog dana: Vidovdanskog pira i zločina iz hira. Krenulo se s flašom i junačkom pjesmom niz mahalu, nasumce, od avlije, pa jednu preskoči; iz te opet u bližnju uskoči, a bježati se nema kud: vojska u selu!!! Iz tog sela pokupiše mlade momke, asaleten intelektualce, i odvedoše u kukuruze na "kolonije", pa poslije nekud odatle, dal' već mrtve, dal' žive još?! Spominje se i sad, šapatom, baza kraj Dubrava. Ne znam da li su pronađene kosti svih njih. Za 14 njih, koje ja poznajem, znam da se nikad nisu vratili. Jednog je doduše Sava izbacila neke godine. Dok u Savu nije stigao, teško je znati gdje je bio. Dobra je ova DNK analiza, inače, kako stvari stoje, lako je pretpostaviti ko bi bili mladi, mrtvi civili koji se tek tako pojave, možda vanzemaljci, ili teroristi, šta znam. Neću pričati o pretučenim ljudima, preživjelim (od uboja - zahvaljujući umotavanjima u jagnjeće kožice), niti o onima koji su podlegli - škorpionima "na čast". To je još uvijek bila demonstracija moći u svrhu ulijevanja straha, ne i rat u Bosni i Hercegovini. Šta se kasnije događalo Muslimanima Bosanske Gradiške, doći će vrijeme da i Ivanić, i Dodik, i ja, i svi drugi posvjedočimo pred Bogom. Dobro smo svi znali šta se dešava u dijelu Bosne i Hercegovine koji se tad nije zvao RS. RS-a nije bilo, pa kako su to onda mogli biti branioci RS-a, i od koga su se ti ljudi branili napadanjem nedužnih civila?! A na savjest nam svima sve. Ja bih rekla: da nam Bog dadne olakšanje ili teret na dušu, i daće, ovisno o tome šta smo zaslužili.

A prvi egzodus Srba iz Hrvatske, preko mosta, pa u Bosansku Gradišku (koju preimenovaše u "Gradišku na Savi), je bio isplaniran (istovremeno je planirano i ubijanje i protjerivanje Muslimana iz grada, u recipročnom odnosu, mislim na broj ljudi, uslovno rečeno), a zašto - suvišno je napominjati, ali eto, pomenuću: da bi se nesmetano moglo pucati po ljudima koji se prepriječe na putu zaživljavanja SAO Krajini u Hrvatskoj; prepričavam priču koje sam se naslušala. Problem je samo što ta politika nije ostvarila svoj cilj u Hrvatskoj, nije računala na to da bi se mogla desiti operacija "Bljesak". Takva politika je dobila bumerang u neplaniranom, još većem egzodusu Srba, Srba iz zapadne Slavonije, te 1995-te godine. Ja ne volim prekomjerno poistovjećivanje sa nacijom. Nacija mora ostaviti čovjeku prostora da misli svojom glavom. Čovjek mora imati dvoljno i vremena i prostora da dobro razmisli, prije nego što odluči hoće li ili neće predati svoju sudbinu u ruke svojoj naciji. Zato meni nije čudo što sad Ivanić i Dodik sami sebi u stomak uskaču pominjući generala Dudakovića na tom obilježavanju egzodusa Srba iz zapadne Slavonije. Zaista Dudaković nema ništa s tim.

Dudaković ima jake veze sa odbranom bosansko-hercegovačkih vrleti od agresora. Branio je i sela i gradove. On, general Dudaković, je branio čast države BiH i njenih građana. Bogić Bogićević je znao šta je čast, i Jovan Divjak, a ni general-pukovnik Kukanjac ne bi bio smijenjen 9. maja 1992. poslije slučaja u Dobrovoljačkoj, da nije držao do istine i pravde. Znate, istina sama sebi biva svjedokom. A i Bogićevića nije izdalo pamćenje o tome da su ga građani BiH izabrali, referendumskim glasanjem 1989-e, za svog predstavnika u SFRJ-u. On nije naše povjerenje iznevjerio. A JNA jeste.

Bog da da dobri ljudi budu stubovi na kojima društvo počiva, a i brani se od neprijatelja. Prvi stub odbrane BiH je bila pravda otjelovljena u Bogiću Bogićeviću. Potom u narodu predvođenom našim generalima Jovanom Divjakom, Atifom Dudakovićem, ... potom u brigadnim generalima, komandantima poput onog 505-te bužimske, rahmetli Izeta Nanića, a svi mi znamo pravo mjesto Rahmetli Alije Izetbegovića u istoriji BiH. I oni koji ga vole, i oni koji ga mrze istinu znaju: jedni joj posvjedoče (braneći se njome, poput Ilije Jurišića, časnog borca za slobodu), dok je drugi napadaju. A istina uvijek pobjeđuje. To je Ilija Jurišić svojim primjerom dokazao, a i mnogi drugi primjeri su posvjedočili ovu tvrdnju. Biće ih i u budućnosti da i dalje svjedoče istinu o braniocima Bosne i Hercegovine. Ne bih ja ovdje izostavila ratnog zapovjednika Armije BiH Sefera Halilovića, a ni Nasera Oriča.

Kad nacionalističke strasti izjedaju mozak dešava se da se zaboravi ko je kriv što je do egzodusa Srba iz zapadne Slavonije 1995-e došlo. Zaboravi se i to da srpska politika, nešto prije, a i poslije raspada SFRJ-a, nije dala ni jedan odgovor na pitanje zaštite srpskog Nacionalnog interesa, ali je zato, svakako, loše namjestila postelju svojim sljedbenicima, postelju u koju će leći. Ni mirnog sna, ni odmora u njoj. Kasno je sad "ispravljati krive Drine", ali ni jednom narodu nije kasno shvatiti gdje spava, u svojoj ili u komšijinoj kući?! U svojoj, ili susjednoj državi?! U skladu sa tim treba definisati svoje interese.

Za kraj, poruka Ivaniću: Zločini nad bilo kojim ljudskim stvorenjem trebaju biti adekvatno kažnjeni, a ne samo nad Srbima. Budi sretan što je bilo malo zločina nad Srbima (u odnosu na druge narode) u posljednjem nam ratu, a tužan što je puno srpskih vojnika poginulo, a ponajviše zbog toga što su poginuli za pogrešan ideal. Majke u crnom znaju o čemu ja pričam. I ne zaboravi jednu istinu: niko nikad neće moći ustvrditi da bi ijedan zločin nad Srbima, u ratu 90-ih, bio izvršen da Srbi nisu napali. Napali su prodor demokratije na naše prostore. Znaš, kad ti neko siluje sestru, pobije pola familije, a drugoj polovini teror nametne, a ti se poslije "dokopaš slobode" da braniš svoju Bosnu od agresora, da braniš svoje pravo na život dostojan čovjeka, onda je teško predvidjeti svoje ponašanje. Bilo kakvo to ponašanje bilo, nije ga teško razumjeti, ali priznaćeš da je teško razumjet' to da ti vojnici iz Srbije i Crne Gore dođu u tvoju Bosnu, pa u tvoju avliju, koja je i tvom pradjedu avlija bila, i počnu udarati vojničkim čizmama (a te čizme svi mi platili doprinosom za vojsku da joj noge ne zebu dok nas čuva) po tlu, uzvikujući: "Ovo je srpska zemlja!" Kako razumjeti takvu Bosansku Gradišku, a takva je od početka devedesetih do današnjih dana?! E, u toj Gradišci, kojoj uskraćuju pripadnost, čak i u imenu naznačenu: Bosanska, Ivanić i Dodik ganjaju pravdu za svoj srpski narod, a mi nad kojima nepravda takve Gradiške od 1990-te nikad nije zaustavljena čekamo na izvinjenje u ime svih Srba, i na poziv Dodika i Ivanića da se vratimo kući i da se gradi ljepše sutra za sve nas. Čuj mene, naivnog pragmatičara!? Pa da nas se planiralo ikad nazad zvati, ne bi nas se ni protjeralo. Onog momenta kad bi nas se iskreno pozvalo da dođemo kući, bilo bi obznanjeno da se odustalo od Velike Srbije. To je bar jasno. Ali, ne mogu se ja oteti utisku da je baš taj skup u Gradišci bio prava prilika da se pomene i egzodus Muslimana iz tog grada, grada koji upravo podiže glas protiv egzodusa. Ako ništa, vjerodostojnosti skupa radi.

Vrijeme je da srpski narod iz RS-a uzme stvar u svoje ruke: krajnje je vrijeme da taj narod istinom progovori i zatraži ruku pomirenja. Sigurno bi mu bila pružena. I onim Srbima koji vole svoju BiH bi laknulo. Svima bi nama laknulo. Za napredak BiH nam ne bi trebala pomoć ni Rusije, ni Amerike, Ni Turske, ni Srbije, ni Hrvatske, ... dosta bi nam bila Božija pomoć u iskrenoj namjeri, naše vrijedne ruke i živa, zdrava i pametna djeca.

P.S. I nek' se Ivanić ne sekira javno, na obilježavanjima egzodusa Srba iz zapadne Slavonije, što nema komentara predstavnika međunarodne zajednice na dešavanja oko generala Dudakovića, ovih dana. Da ih je trebalo biti, bilo bi ih. A kad bi ih i bilo, svakako se ne bi svidjeli ni njemu, ni Dodiku.

I još nešto, Ivaniću! Pamtimo ti svaku riječ izrečenu za bilo koji medij u mandatu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, te s toga nismo zaboravili ni one riječi, ne tako davno izrečene u Mladen Ivanić, otvoreno: "Uskoro istina o tezi da su Bošnjaci žrtve" (6.decembar 2017). Pamtimo da si rekao da mora postojati veće poštovanje među narodima, a lično ničim ne pokazuješ da znaš značenje tih riječi koje si izrekao, a kamoli da su ti one uputa za djelovanje. Pamtimo da si tada opet i iznova pogriješio i opet se i iznova ogriješio od nas proturajući tezu da je utvrđivanje istine razlog za probleme u BiH, te da s završavanjem mandata Haškog tribunala više neće biti obrazloženja za probleme u BiH. To je jedna teza koja izražava sav očaj i beznađe politike Mladena Ivanića. Da je ovo što upravo rekoh tačno, evo vam citat Ivanićev, iz istog teksta i konteksta, pa ocijenite sami: "Svaka strana ima svoje viđenje istine i svaka strana vjeruje da je žrtva". Ova rečenica je notorna laž. Istina je jedna, i nepromjenljiva. Zna se da je izvršena agresija na BiH, a zna se i da su je patriote branile. A biti žrtva otrovne nacionalne, agresorske politike kojom si zadojen, nije isto što biti žrtva progona, ubijanja i genocida. Tu prostora za podvlačenje paralele nema, a kamoli za prebacivanje polovice odgovornosti sa ubice na ubijenog, sa dželata na žrtvu. Srebrenico, Tomašice ...

Manjača, Omarska, Trnopolje, Keraterm, Luka-Brčko, Batković-Bijeljina, KPD-Foča, Sušica-Vlasenica, Kula-Sarajevo, Dretelj, Heliodrom, Gabela, Žepče, Drmaljevo, ... će biti svjedoci žrtvama zločina počinjenim u njima. Sudnji Dan je svakim danom sve bliže - dan u kojem će ljudske savjesti biti propitivane. Teško toga dana poricateljima istine!



Ostali prilozi:
» ODGOJ I OBRAZOVANJE
Aziz Hurem | 14. December 2018 15:43
» NIJE SRAMNO PASTI, SRAMOTA JE NE DIĆI SE
Avdo Metjahić | 13. December 2018 18:37
» OD KOMŠIJSKE MILOŠTE DO MITA I KORUPCIJE
Zijad Bećirević | 13. December 2018 17:03
» POMENULO SE...
Fatih Hadžić | 11. December 2018 00:57
» OSLOBAĐANJE BOSNE OD DUHOVNOG KOLONIJALIZMA
Akademik dr. Ferid Muhić | 10. December 2018 21:18
» DEROGIRANJE DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
Armin Čusto, dipl.iur. | 10. December 2018 20:18
» ZAR I TI PROFESORE, ŠAĆIR-BEŽE
Mr. Milan Jovičić | 10. December 2018 19:19
» MIJATOVIĆ JE ODGAJAN NA IDEOLOGIJI OCA NACIJE DOBRICE ĆOSIĆA
Elmedina Muftić | 10. December 2018 03:11
» NE SMIJEMO DOZVOLITI DA SE GAZI ČAST BOSANSKIH GENERALA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 07. December 2018 13:08
» PADAJU SRPSKE OPTUŽBE PROTIV BOSANSKIH SINOVA, HEROJA I VITEZOVA
Mirsad Mahmutović | 06. December 2018 03:20
» APSOLUTNO SUPROTNO MIŠLJENJE
Ajša Čišija | 06. December 2018 02:16
» OPREZ - NJEMAČKI CERTIFIKATI U SANDŽAKU SU VEĆINOM FALSIFIKATI
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 05. December 2018 20:54
» RAĐA SE NOVO JUTRO, BOSNO I HERCEGOVINO
Ibrahim Osmanbašić | 05. December 2018 16:43
» ZAKONSKI SUKOB INTERESA
Hakija Đozić | 02. December 2018 23:27
» NOVO RUKOVODSTVO SVJETSKE UNIJE ISLAMSKIH UČENJAKA
Dr. Ali Mohiuddin Al-QurraDaghi | 02. December 2018 15:17
» GOSPODINE HARADINAJ, IZUZMITE BOSNU IZ STOPOSTOTNE TAKSE!!!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 02. December 2018 13:13
» ČAVKARICA, SEDAMDESET SEDAM GODINA ČEKANA POEMA
Said Šteta | 02. December 2018 12:57
» DIJASPORA U KOLIMATORU
Nedžad Ćeman | 02. December 2018 12:37
» KAKO SE DESIO POKUŠAJ CIJEPANJA DŽEMATA GRADAC
Kemal Toković | 30. November 2018 15:17
Ostali prilozi istog autora:
» APSOLUTNO SUPROTNO MIŠLJENJE
06. December 2018 02:16
» TRI SU SORTE LJUDI
29. November 2018 14:12
» EGZISTENCIJALNA PITANJA I PROBLEMI
20. November 2018 13:14
» EGZISTENCIJALNA PITANJA I PROBLEMI
19. November 2018 00:31
» KRSMANOVIĆEV PUT BEZ POVRATKA
11. November 2018 02:18
» SEDAM DEBELIH - SEDAM MRŠAVIH
03. November 2018 23:33
» INSPIRATIVNOST KONSPIRACIJE
25. October 2018 16:44
» SDP-U SMETA JEDINO SDA
15. October 2018 19:07
» SRAM TE BILO, DODIK!
15. November 2017 02:14
» SAN BALKANSKOG ŽANDARA
24. October 2017 16:34