Autor: Sead Zubanović

Agresori plaćaju žrtvama da se međusobno optužuju i lažima isprljaju časno vrijeme našeg otpora.

SEAD ZUBANOVIĆ: Nema svrhe pričati o zlu koje nam, zarad svoga ličnog i stranačkog interesa, nanesoše mnogi Bošnjaci iz svijeta politike. Vjerovati je da će te naše lopove narod znati kazniti na predstojećim izborima. Ali, šta učiniti kada je neko spreman izdati i samog sebe, odreći se bošnjaštva, pa promijeniti svoje ime i prezime, zbog želje da napreduje u političkoj karijeri! To se ni u jednom drugom narodu našeg okruženja nije desilo!

Šta nam se ovo dešava? Gdje izgubismo svoj ponos i dostojanstvo? Zar je putopisac Antun Hangi lagao opisujući Bošnjake kao prototip dostojanstvenih i ponosnih ljudi? Jesu li ovo književna nedjela izdajnika Meše Selimovića uspjela napraviti od nas imbicile pa sad oponašamo likove koji su ciljano izmišljani!? Jesmo li, kako nas veliki srpski pisac Mehmed opisa, zli, kukavice, podlaci, budale, pijanci, homoseksualci, prljavi, krezubi, otpadnici od svoje braće i vere i tako još gore i tako redom?

Na suđenju ratnom zločincu đeneralu Ratku Mladiću i heroju naše odbrane, generalu Atifu Dudakoviću, svjedoci tužbe su samo Bošnjaci! Isti je slučaj i na suđenju generalu Sakibu Mahmuljinu! Imaju li ti neljudi, koji mijenjaju svoje iskaze, imena i prezimena i postoji li među Bošnjacima kodeks časti? Zašto se javno ne progovori o takvima? Koliki su novci u pitanju pa se za njih prodaje sve ono što čovjeka čini čovjekom!? Agresori plaćaju žrtvama da se međusobno optužuju i lažima isprljaju časno vrijeme našeg otpora. Nije taj novac bačen jer istorija će se pisati, i već se piše, na osnovu sudskih presuda, a naše komšije i susjedi su velemajstori u falsifikovanju prošlosti. Skupo oni plaćaju bilo kakve, njima korisne, argumente.

Sada, kada se počinju otvarati državni arhivi gradova kao što su Dubrovnik, Venecija, Budimpešta, Zadar, Kotor i Napulj, koji će serijama svojih izvoda iz originalnih dokumenata, osvijetliti i bližu i dalju prošlost ovih prostora pa i Bosne, nastaje pometnja među onima koji su se koristili lažima pišući i o našoj prošlosti. Smiješna je stvarna istorija Srbije i historija Hrvatske u odnosu na povijest države Bosne! A nama je ona predstavljena sasvim drugačije. Tone knjiga prepunih laži, o prošlim vremenima, sada mogu biti samo bačene. Činjenice i fakti su neumoljivi! Zar nama samo medicinski rezultati analize starosnog gena nazvanog Hilpo group nije dovoljan dokaz domicilnosti Bošnjaka na Balkanu? Dolazi istina i nestaje laži. Ali, dušmani države Bosne i Hercegovine se odavno trude da ovo vrijeme spremno dočekuju. Već su afirmisani i u bošnjačkoj javnosti visoko pozicionirani pojedini (ne)ljudi koji sada zagovaraju činjenicu da su ustvari Bošnjaci i Srbi jedan narod koji dijeli zajedničku prošlost i istu istoriju. Kako samo besramno, kako ogavno i podlo, nastupaju ovi novokomponovani bošnjački izdajnici. Dojučerašnji branitelji Bošnjaka i islama okreću ćurak i iz kojekakvih ovosvjetskih razloga postaju megafoni velikosrpstva!

GAZIJE ODBRAMBENO-OSLOBODILAČKOG RATA u RBiH: Generali Dudaković i Mahmuljin

Nema svrhe pričati o zlu koje nam, zarad svoga ličnog i stranačkog interesa, nanesoše mnogi Bošnjaci iz svijeta politike. Vjerovati je da će te naše lopove narod znati kazniti na predstojećim izborima. Ali, šta učiniti kada je neko spreman izdati i samog sebe, odreći se bošnjaštva, pa promijeniti svoje ime i prezime, zbog želje da napreduje u političkoj karijeri! To se ni u jednom drugom narodu našeg okruženja nije desilo!

Postoji mnogo vrsta izdaje, ali im je jedna karakteristika zajednička, a to je da izdaja grozno boli Svoju podaničku ulogu, koju dobiše dolaskom Austrougarske monarhije i nastaviše je nosati u različitim srboslavijama, Bošnjaci odbaciše tek 1991. godine. Nažalost, mnogi je sada žele zamijeniti ulogom izdajnika. Samo strah od Boga ovoj pošasti može stati na put! Negdje u vremenu iza nas, kao da je davno umrla i ukopana ona naša, Bošnjačka, čuvena i ponosna, životna krilatica - E, nedam nama, nek ide glava!