Autor: Aziz Hurem

AZIZ HUREM: Ne znam i nije mi jasno gdje vlada više bezvlašće i nered. Na vrhu te političke i privredne piramide ili u bazi odnosno u temelju. Znam samo jedno. Da bi novu ili novu/staru političku postavu trebalo poslati na obuku i posjećivanje seminara sa temom: „kako se vladati u politici i vlasti“ negdje u Zapadnu Evropu. Upravo onako kako su naši građani zaposleni u tim zemljama naučeni na red, rad, disciplinu, tačnost, čistoću, marljivost...

Provedoh u Bosni debela dva mjeseca. Naslu‘šo se i nagled'o svega i svašta. Dobrog i manje dobrog. Veselog, tužnog, bogatog, siromašnog, lijepog, ružnog, ... Najradije bih sada neke slike izbris'o i neke priče žalopojke zaboravio.

Kod brice slušam kako se dvojica jedan drugom jadaju na svoje bolesti. Priče su him potpuno iste. Od slova do slova. Kao da su negdje pročitali i izberlejsali napamet genezu i dijagnozu bolesti. A, Boga mi, kad hin 'vako gledaš rek'o bi insan da him ništa ne fali. Da li se tu nešto vrti oko penzije – pa uvježbavaju kako će se žaliti kad dođu tamo na te neke komisijske pretrage. Ili? Jer, kako sam uhaviz'o nisu u radnom odnosu - sabjeraju staž. Radni – onaj iz one države. Ratni – iz ove sadašnje. I navlače još po koji mjesec iz svake poslijeratne godine što su proveli po kojekakvim firmicama spominjući šefove i njihove je... kretarice uz masne psovke. Ne zaboravljajući ni šefovski džip, ni visokolitražne limuzine i ostalu imovinu stečenu po njihovom računu na „hala“ način. Vele da ih nije prijavljiv'o ili, jest kratko pa hin onda odjavi, i sve tako se varako.

U ovoj našoj dragoj državi Bosni svi se bore. Neki za državu a neki protiv države. Ne znamo kojih je više?

Po mom laičkom računu više je onih koji se bore protiv Bosne. //Ovdje namjerno izostavljam Hercegovinu jer se ni uz ime Srbije ne spominje Vojvodina ili Šumadija, a Boga mi ni uz ima 'Rvacke ni Slavonija ni Međumurje//.

U 49 % Bosne nema Bosne. Ono što je ima to je samo u bošnjačkim kućama i avlijama. A, u ostalih 51 šareno da šarenije ne može biti. Od trojice dvojica priželjkuju ili se potajno nadaju da Drina i Una „poteče“ koritom Bosne i Neretve ili nekim drugim koritom koje će oni sami iskopati. – Od Šamca do Metkovića.

Ovaj treči, ne sumnjivo, najviše voli Bosnu. Ali od te ljubavi tanka fajda. On je samo voli i kazuje drugima da je voli. I kazuje drugima da se bori za nju. Jeste. To mu niko ne poriče. Ali u tom poslu mu niko ili malo ko pomaže. Kako u Bosni tako i izvan nje.

BORBA ZA VLAST U BEZVLAŠĆU: Na pomolu su novi Izbori. Sedamdesetidvije stranke i tridesetidva tobože nezavisna kandidata žele da upravljaju i vladaju državom Bosnom. Jedan put sam davno rekao, da je lakše biti predsjednik Francuske ili Engleske ili neke druge evropske države nego Bosne. Uistinu Bosnom je teško vladati. Bosna se neda ukrotiti.
/„Bosnom nikada niko nije vladao – samo mu se to činilo“ kako je rekao Alija Izetbegović r.a. – misli se na strane zavojevaće/.

Ali niko i ne treba da vlada Bosnom. Bosnu treba voditi i borite se za nju i u njoj.
Ali, kako?

Jer, svi koji ne budu u Oktobru izabrani u VLAST borit će se poslije izbora za BEZVLAŠĆE a proti VLASTI. Pa i oni koji budu u vlasti /dakle ona dvojica/ će raditi da premjeste Drinu i Unu u drugo korito. Tako je kada govorimo o zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. No osim toga, kako okarakterisati one koji treba da finansiraju tu vlast. Gdje svrstati onog sitnog i krupnog firmaša koji nije prijavio onu dvojicu sa početka ove priče., te im sada fali staža za penziju. Nije za njih plaćao penzijsko, invalidsko i socijalno osiguranje. Koji prije nego je podmirio državne dadžbine najprije izgradio vilu koju je prijavio na ženu, kupio joj atraktivnu limuzinu, njoj i djeci po jednu ili više. Istovremeno ti sitni i krupni firmaši redovno sjede i akšamluče sa lokalnim (ne)vlastodršcima koji im omogučavaju te mutne rabote i još im namiještajući nove tendere ili dilove / kako mi volimo da se služimo tuđim rječnikom/. A sve ovo se zbiva u mehanama ili hotelima u kojem radno osoblje radi na crno ili za mizernu platu koja daj Bože da je redovna. I svi sve znaju, pa ipak im gledaju kroz prste. U normalnim državama bi već sutra gledali kroz rešetke.

Kako se snaći u ovoj džungli gdje prije bilo kakvog postignutog dogovora ili pazara svako svakog nastoji prevariti. Prvo i 'najprvo' kad dvojica trguju ili kad se pogađaju oko nekog posla odmah im se ukopa u glavu ta bolesna misao – kako izvući ne zarađeno i ne zasluženo. Kako prevriti. Od najobičnijeg majstora kojeg ste jedva pronašli da vam nešto napravi ili popravi na kući ili u kući (čast rijetkima) – a svi smo imali iskustva sa tim famoznim majstorima – do advokata ili običnog opčinskog činovnika koji odugovlači sa vašim zahtjevom uz izgovore i odgovore da vam treba još neki papir ili da njegov kolega koji je zadužen za taj posao nije tu, ili ...., ne bi ste li mu bacili „na kahvu“ koju marku. A onda ,,uz obećanje da navratite sutra – biće gotovo.

I pored svega toga i pored onoga šta nije spomenuto u ovoj priči mi se nadamo napretku i boljem sutra. Nadamo se da će novi političari koje izaberemo biti bolji od starih. Ili da će se stari udostojiti pa jednog dana odgovorno raditi svoj posao. Ja u to ne vjerujem.

Ne znam i nije mi jasno gdje vlada više bezvlašće i nered. Na vrhu te političke i privredne piramide ili u bazi odnosno u temelju. Znam samo jedno. Da bi novu ili novu/staru političku postavu trebalo poslati na obuku i posjećivanje seminara sa temom: „kako se vladati u politici i vlasti“ negdje u Zapadnu Evropu. Upravo onako kako su naši građani zaposleni u tim zemljama naučeni na red, rad, disciplinu, tačnost, čistoću, marljivost... Niti jedan od novih koji budu došli na vrh pramide ne nosi čarobni štapić u rukavu. Pa ma koliko bio dobar i sposoban male su mu šanse da napravi nešto čime će sva trojica biti zadovoljni. Htjeli ne htjeli moramo ih birati, ali unatoč tome ne možemo ih promijeniti.

Možda je najbolje promijeniti birače. Ali pošto je to ne moguče onda se biraći moraju sami mijenjati. A, to je ono najteže.

Kad promijenimo sebe bit će nam država bolja. Ali i ona dvojica moraju sami sebe mijenjati – sigurno će i njima biti bolje.