Autor: Aziz Hurem

Dodik na putu za Predsjedništvo BiH! (Ilustracija: Šukrija Meholjić)

Aziz HUREM: Baji, ide u prilog svako političko, međunacionalno, i međudržavno trenje i netrpeljivost. Njemu odgovara svaki nesporazum i sukob na tlu Bosne a tako i u regiji i u Evropi jer se samo na taj način održava na kormilu nacionalizmom zatrovanih svojih istomišljenika. To je osnovna karakteristika svih ne sposobnih političara koji u tuđem neuspjehu vide svoju sreću. I sve ono što i sami rade i spletkare prebacuju to drugima da bi imali opravdanje za svoje postupke i istupke.

Trojni pakt se raspao. Oni koji su ga sklopili se s tim moraju pomiriti. No ipak, neće oni mirovati, to je nama svima znano. Jedni to otvoreno iskazuju dok drugi čak i prijete.
Naš država nije dobra odnosno nije najbolja ali nam je zato zemlja najbolja na svijetu. Međutim, kada na putu izgradnje države ne bi stajali oni što vuku desno i lijevo odnosno preko Drine i Une bila bi nam i država među najboljim. Oni su je i srušili i nastoje da to i dalje čine bez imalo stida.

Možda su Bošnjacima i potrebni ili, ne slučajno sudbinom određeni ti destruktivni faktori kako bi se s vremena na vrijeme probudili kad osjete da je došla voda do grla. Jer mi se i ponašamo upravo onako kako nas je Meša vidio: “......... ...... ...... a, najteže ih je uplašiti prijetnjom, dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je šta se oko njih događa, a onda, odjednom, sve počne da ih se tiče, ............... pa opet postanu spavači. (…) a lahko im dosadi jedan čovjek, makar im činio i dobro. (…) zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve što govorim, kao da o sebi govorim“.

I zaista. Teško je definisati bosanskog insana. Zar je moguče da još samo u Bosni se mogu naći vjerni sljedbenici Tita i njegovog propalog „bratsva i jedinstva“. Još uvijek samo Bošnjaci uz jedan ne znatan broj iz druga dva naroda dižu Tita na takav pijedestal kao da bez njega ne bi bilo Bosne, kao da je nije bilo ni prije ni poslije njega. Nigdje u bivšoj Jugoslaviji pa ni u cijelom bloku socijalističkih zemalja se ne gaje te iluzije o reinkarnaciji crvenog režima. A njihovi sljedbenici bi sklopili savez i sa crnim đavolom samo da se domognu vlasti. Bosni je i osim toga navučena ludačka košulja skrojena po mjeri onih kojima - uslovno kazano - ide u prilog ne definisano stanje i stalno vrenje u Bosni.

Ako nije tako, zašto onda gospodin Incko ne sankcioniše tog baju koji iz dana u dan pipa tamo gdje su Bosna i Bošnjaci jako muhanati. I, koji izjavljuje da Bosna nije njegova država. Koji stalno prijeti odcjepljenjem i referendumom, Kako se taj isti baja mogao kandidovati za predsjednišvo države koja „nije njegova“ i uz to - još zabilježen na američkoj crnoj listi - proći na Izborima. Kako i sa kojim pravom „gl. baja“ izjavljuje da će unijeti u Predsjedništvo Bosne zastavu eresa. Za kakvu to se on Bosnu zalaže ako smatra da je EU okrenuta protiv njega i srpskog naroda. Ima li on to namjeru Bosnu uputiti širokim ruskim kolosijekom prema Moskvi. Kako dotični baja stalno ponavlja da Bosna - koja postoji hiljadu godina - ne može opstati a, na suprot toga eres koji je plitkih temelja i koji leži na krvi i bošnjačkim kostima može da funkcioniše.

Njemu, baji, ide u prilog svako političko, međunacionalno, i međudržavno trenje i netrpeljivost. Njemu odgovara svaki nesporazum i sukob na tlu Bosne a tako i u regiji i u Evropi jer se samo na taj način održava na kormilu nacionalizmom zatrovanih svojih istomišljenika. To je osnovna karakteristika svih ne sposobnih političara koji u tuđem neuspjehu vide svoju sreću. I sve ono što i sami rade i spletkare prebacuju to drugima da bi imali opravdanje za svoje postupke i istupke.

Bošnjaci su od svih mogućih varijanti izabrali najbolju. I baš ta opcija za Dodika je najnepovoljnija. U svakom slučaju on se nadao da će paktirati u Sarajevu sa Draganom i Šćepom ali mu se želje nisu ispunile. Istina je da on sa njima ne bi morao ukrstiti mačeve jer bi mu išli na ruku u ostvarivanju njegovih snova.



Na drugoj strani – pošto se Bošnjaci nalaze u sredini - imamo jednog gubitnika koji je i pored ne ograničene finansijske moči – jer su u njegovim rukama finansije i kockarsko-kladioničarski sistem FBiH koji samo on zna kako funkcioniše. On uporno, već godinama želi da skrene politiku države BiH u pravcu koji odgovara njemu, gospođi „Mezarović“ (na bosanskom) i Plenkoviću. Kao da je bosanska politika i strategija rijeka Radobolja.

U tom bivšem trojnom paktu vjerujemo da je izgubljena utrka najteže pala gospodinu s tornja koji je mislio da gledajući sa onolike visine vidi najdalje i da bošnjačku dušu dovoljno poznaje. Taj isti se kandidovao za bošnjačkog člana predsjedništva a istovremeno paktirao sa najveća dva rušitelja Bosne.

Prevarili ste se vi svi. I to vam nije prvi put. U Bosni najčešće bude onako kako se najmanje očekuje. Bosanski insan je vremenom i čemerom koji je preživio, postao kao i bosansko vrijeme i bosanske rijeke. Ne predvidljiv, olujan i mračan, ljut i blag, nasmijan i vedar, plitak i dubok, brz i spor, topao i hladan, ......... I, najviše voli kad ga niko ne dira. Pa čak i bosanski katolici i pravoslavcu bi rahatnije živjeli kada bi ih njihovi tobože dušebrižnici iz Beograda i Zagreba ostavili na miru. Zato, nemojte ih dirati i ne kvartajte se puno. Lakše će se oni dogovoriti sa Bošnjacima bez vas nego da im vi sugerišete kako da se drže naspram Bošnjaka.