Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

ZAŠTO JE U OSNOVNOM SUDU U BANJA LUCI PAO SUDSKI PROCES O ZASTAVI SA LJILJANIMA?
Autor: Emir Ramić
Objavljeno: 06. November 2018. 13:11:23

Tikić i Bajrić



Akademik Emir Ramić

Ljiljani su tokom četverogodišnjeg rata postali simbolom nadljudskog otpora, patnji, stradanja i herojskih pobjeda golorukog narada. Pod ljiljanima je na kraju izvojevana krvava, ali zaslužena pobjeda što je spasilo Bosnu i Hercegovinu od nestanka. I to je razlog što su oni ušli duboko u srca svih kojima je Bosna i Hercegovina jedina domovina, i što se prema njima odnose s toliko ljubavi i emocija.
Zašto isticanje zastave sa ljiljanima koja je bila državna zastava Bosne i Hercegovine sve do 1998. godine ne izaziva kazneno djelo rasne, vjerske i nacionalne mržnje, zašto ista zastava ne istiće dominaciju jednog naroda? Zato što je to bila i treba biti zastava Bosne i Hercegovine.

Osnovni sud u Banjoj Luci oslobodio je Sejfudina Tokića i Adnana Bajrića optužbe za izazivanje nacionalne mržnje zbog isticanja zatave sa ljiljanima.

Pod zastavom sa ljiljanima su odbranjeni suverenitet, nezavisnost, samostalnost, sloboda države i građana Bosne i Hercegovine. Pod ovom zastavom su Ideja Bosne i Bosanski duh, taj posebni multidimenzionalni put egzistencije drugog i drugačijeg, put koga je ujedinjena Evropa prihvatla za sebe od ponosne Bosne i Hercegovine, pobjedili fašizam u Drugom svijetskom ratu i agresije 1992 - 1995. godine. Pod ovom zastavom hiljade bosanskohercegovačkih patriota je dalo svoje živote za slobodu svoje domovine u kojoj će drugo i drugačije, pod uslovom da prihvataju slobodu, nezavisnost, suverenost i jedinstvenu teritoriju unutar međunarodno utvrđenih granica države Bosne i Hercegovine, biti priznato, poštovano, prihvačeno. Zastava koja je usvojena 4. maja 1992. godine za zastavu Republike Bosne i Hercegovine, zasnivala se na zastavi srednjovjekovne Bosne i bosanske dinastije Kotromanić. Ovu zastavu danas prihvata više od više od tri četvrtine građana Bosne i Hercegovine, ovu zastavu je na referendumu za nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine 1. marta 1992. godine prihvatilo više od dvije trećine građana Bosne i Hercegovine, ovo je bila državna zastava Bosne i Hercegovine.

Prvi put je zvanično predstavljena 22. maja 1992. godine ispred zgrade UN-a u New Yorku. Ova zastava, grb i himna “Jedna si jedina” bila je aktuelna sve do 1998. godine kada je odlukom Visokog predstavnika zamjenjena današnjom zastavom i himnom. Zastava je zamjenjena “jer se smatrala previše” bosanski orjentisana.

A, zar bosanska zastava ne treba biti potpuno bosanski orjentisana? Zar ljiljani koji svjedoče hiljadugodišnju bosanskohercegovačku tradiciju, kulturu, historiju, jezik, duhovnost koji svjedoće multidimenzionalnost bosanskog čovjeka, bosanske žene, bosanske mladosti na čemu se zasniva savremena civilizacija ne trebaju biti na zastavi i grbu, slobodne države Bosne i Hercegovine? Zar o zastavi i grbu slobodne, suverene, međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine ne trebaju odlučivati njeni građani? Zar se uopšte može pomisliti suditi zastavi slavne narodno oslobodilačke Armije Republike Bosne i Hercegovine čiji najbolji sinovi su dali svoje živote za slobodu svoje jedine domovinu. Istina, pravda i sloboda su največe žrtve agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima.

Da li će krikovi preživjelih žrtava i svjedoka genocida u Bosni i Hercegovini, kojih je sve manje i manje, konačno biti poslušani od strane svakim danom kvantitetom i kvalitetom sve malobrojnih istinskih političkih predstavnika žrtava i svjedoka genocida? Da li će krikovi biti poslušani i od strane onih koji su Dejtonskim sporazumom ponizili žrtve, humanost, ljudskost, međunarodno pravo, ponizili hiljadugodišnju tradiciju bosanskohercegovačke države? Da li će krikovi žrtava probuditi uspavanu savjest pravnih auatoriteta i konačno presuditi genocid ne samo u Srebrenici, već i u cijeloj Bosni i Hercegovini? Da li će krikovi žrtava genocida konačno biti dovoljni da politički vlasnici istine i pravde u i van Bosne i Hercegovine konačno započnu ukidanje legalizovanih rezultata agresije i genocida u državi bez čije istinske slobode nema ni slobode Evrope i svijeta? Da li je moguće da ovi krikovi tuge, više dvadeset godina poslije, postanu krikovi nade za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, ali i ćovjeka i civilizacije uopšte?

Bosanskohercegovačka nada u bolje sutra leži u stećku i ljiljanu, simbolima bosanskoherceovačkog historijskog i kontinuiranog uzdizanja.

U Bosni i Hercegovini, gdje su se vijekovima sudarale egoistične namjere različitih kultura i civilizacija, grčko-helenističke i rimskoetrurske, gdje je bila granica Istočnog i Zapadnog rimskog carstva, gdje su u zagrljaju zauvijek ostali izmiješani islam, jevrejstvo i hrišćanstvo, tu je ostalo rasuto na desetine hiljada stećaka. To su nadgrobni spomenici koji nijednom carstvu ni uticaju nisu priklonili, već su ostali vjerni sebi i onome što su samo u sebi u Bosni i Hercegovini mogli naći. Na toj prostornoj vododjelnici civilizacija, kultova i religija oni su našli svoj put u mirenju nepomirljivog, u preplitanju i prožimanju onoga što je težilo potiranju svega što nije istovjetno. Nakon agresivno genocidnog iskustva u Bosni i Hercegovini vjerujem da oni koji su znali tako vjerovati, klesati, voljeti, pisati i umirati ne treba da se plaše nijedne budućnosti, ni oni ni one generacije koje su ih naslijedile.

Ljiljani su tokom četverogodišnjeg rata postali simbolom nadljudskog otpora, patnji, stradanja i herojskih pobjeda golorukog narada. Pod ljiljanima je na kraju izvojevana krvava, ali zaslužena pobjeda što je spasilo Bosnu i Hercegovinu od nestanka. I to je razlog što su oni ušli duboko u srca svih kojima je Bosna i Hercegovina jedina domovina, i što se prema njima odnose s toliko ljubavi i emocija. Zato zastava sa ljiljanima ostaje trajni, nezamjenjivi simbol bosanskohercegovačke nade, simbol koga ni jedan sud, ni jedna politika, ideologija ili antobosansko isustvo mogu presuditi, uništiti.



Ostali prilozi:
» DIJALOG NA SANDŽAČKOM PUTU
Hazbija Kalač | 19. November 2018 02:18
» ŠTA ZA BIH ZNAČI OKRETANJE OD PROŠLOSTI KA BUDUĆNOSTI?
Zijad Bećirević | 19. November 2018 00:48
» EGZISTENCIJALNA PITANJA I PROBLEMI
Ajša Čišija | 19. November 2018 00:31
» MIRSINE BOMBONE
Said Šteta | 18. November 2018 18:17
» ONA, ANA BRNABIĆ, PINK PANTER
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 16. November 2018 15:19
» ALUMINIJ, LAHKI METAL, ALI TEŠKO STANJE!
Mr. Milan Jovičić | 16. November 2018 15:00
» BOŠNJACI / BOSANCI, OVO SU NAŠI PROBLEMI KOJI TRAŽE NAŠA RJEŠENJA!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 13. November 2018 19:34
» ISTOČNO SARAJEVSKO, BLAJBURŠKO-RAVNOGORSKO SIJELO
Mr. Milan Jovičić | 13. November 2018 15:54
» IMA JEDAN ČOVJEK
Said Šteta | 13. November 2018 15:15
» LOGOR SMRTI - MANJAČA, 1991-2018
Mirsad Duratović | 13. November 2018 01:20
» POSTIZBORNE DILEME
Džebrail Bajramović | 11. November 2018 16:17
» NEEMANCIPOVANA PREDSJEDNICA
Armin Čusto, dipl.iur. | 11. November 2018 02:26
» KRSMANOVIĆEV PUT BEZ POVRATKA
Ajša Čišija | 11. November 2018 02:18
» NJEGOŠEVSKA I NACISTIČKA ETIKA
Šemso Agović | 06. November 2018 14:00
» NOVA DRUŠTVENA SVIJEST JE VAŽNIJA OD IZBORNOG REZULTATA
Ibrahim Osmanbašić | 06. November 2018 13:44
» NJEGOŠ, JUGOSLOVENSTVO, KRV
Husein Tokić | 05. November 2018 14:36
» POLITIČKI UDAR
Džebrail Bajramović | 04. November 2018 00:04
» SPOSOBNOST I POUZDANOST
Hfz. Abdurrahman ef. Kujević | 03. November 2018 23:37
Ostali prilozi istog autora:
» PRIJEDORSKE BIJELE TRAKE
31. May 2017 13:35