AJŠA ČIŠIJA: Dodik je čovjek prepreden u svojoj namjeri. On ni svojoj etničkoj grupi ne čini dobro, Bošnjacima-muslimanima želi zlo, a njihovu vjeru mrzi. Ali, Dodik je čovjek koji ima znanja, i to najveću količinu štetnog znanja. Njegovo takvo znanje "pomelo je" znanje i Dragana Čavića, i Zdravka Krsmanovića, i kompletnog SDS-a.

"Što je babi milo, to joj se i snilo", izreka je stara. I tačna. Bar u mom, i u slučaju Zdravka Krsmanovića. Meni je bilo milo da sanjam da tamo, u svim dosadašnjim zloglasnim ratovima u Foči, živi bosanski Srbin koji svim ljudima želi isto - dakle, dobro. U tom mom snu je bilo događanja koja su moje snove ispunjavala, ali... bijahu to pusti snovi. Kad se probudih ugledah Krsmanovića kako glaba kosti s Dodikovog tanjira, i meni se zgadi. Pohlepno glaba vlažne koščuhare koje je Dodik prethodno dobro ožvalio.

Za razliku od mene Krsmanoviću je, dakle, bilo milije od pravde da sanja fine komade mesa, te on izdade i moja ljudska očekivanja od njega, i slavu Bogu i Božijoj Pravdi, i svoju slavu koju je naočigled stekao među poštenim ljudima. Tako pošteni ljudi ostadoše postiđeni i razočarani zbog svojih pustih snova, dok će Krsmanović među tim ljudima ostati greška; a na greškama se uči.

Dodik je čovjek prepreden u svojoj namjeri. On ni svojoj etničkoj grupi ne čini dobro, Bošnjacima-muslimanima želi zlo, a njihovu vjeru mrzi. Ali, Dodik je čovjek koji ima znanja, i to najveću količinu štetnog znanja. Njegovo takvo znanje "pomelo je" znanje i Dragana Čavića, i Zdravka Krsmanovića, i kompletnog SDS-a.

Znao je Dodik da mu je jedina konkurencija SDS pa ga je zato i razbio, a bitan faktor njegovog nemirnog sna Savez za Promjene (SzP); zato ga je kupujući duše pojedinaca onemogućio u djelovanju. To je Dodikov totalitarni sistem - jednoumlje, i to njegovo. Što ne može silom može parama ili mandatima koji pare donose. Partitokratija.

Krsmanović kaže da je "SzP samo predizborna koalicija i ništa više" (Vijesti.ba/SB). Po njemu SzP ne postoji. U pravu je! Ne postoji jer SzP (čitaj: nijedna politička partija iz njegovog sastava) i nije imao novi politički temelj. U politička pitanja ne ulazi samo socijalna zaštita vlastite etničke grupe, pogotovo ako je ona ovisna o novcima drugih etničkih grupa. A i da nije, nema sreće i zadovoljstva ako oko sebe imaš unesrećene i nezadovoljne, posebno ako si im ti oduzeo njihovo pravo. Oni će uvijek i iznova tražiti nazad ono što si im bespravno oduzeo. Tu nema sreće nikome. Nema sreće u Bosni i Hercegovini bez političke stabilnosti, pravde i mira, jer to su preduslovi za povoljan društveni rast, pozitivan razvoj i pokretanje napretka u društvu.

Dakle, Zdravko Krsmanović (onaj što izda naša nadanja u njegovu pravednost) i njegov NDP su krenuli na put bez povratka. Kad poslije četiri godine Dodik nestane sa političke scene (što zbog odlaska mladih, što zbog smrti starih) nestaće i NDP-a, jer privjesak na lancu Dodikovog ključa nikome ne znači ništa. Pravi ljudi traže ključ koji otvara vrata koja ih vode tamo gdje žele - u sretniju budućnost. Ne pronađu li ga promijeniće bravu na vratima.

Allah ljude suzbija jedne drugima. Tako jedni padaju u komu (poput Zdravka Krsmanovića), a drugi se, opomenuti mogućom komom, osvješćuju. Jedno je sigurno - sve ovo što mi Bošnjaci-muslimani danas proživljavamo bilo je prijeko potrebno i jeste put do potpunog oslobađanja od ropstva tuđim idealima.