Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

NIJE SRAMNO PASTI, SRAMOTA JE NE DIĆI SE
Autor: Avdo Metjahić
Objavljeno: 13. December 2018. 18:12:25

AVDO METJAHIĆ: Od Dejtona do danas, takozvanog mira, Bošnjo nije krenuo ni korak unaprijed, nego ostao na nultoj tački, jer takva je RBiH jedino potrebna Evropi i susjedstvu. Da li sve to i takve namjere Bošnjo osjeća, nisam siguran, ali napredka nema i evropska noga je stisla Bošnje na vrat, pa se pitamo, kako udiše i ovaj zrak.


Čovjeka iz dubokog sna nekada probudi mali šum a ponekad i pucanj. Samnom je drugačije, ne skačem iz sna ni iz kreveta, nego polahko otvorim oči i pogledam gdje sam, pa iako znam da sam u svom krevetu. Čudan je ovaj dunjaluk, zar ne, pa svemu prilazim sa sigurnošću. Eto da nebi povrijedio nekog pravog, nekog bez krivice, što nas u današnji vakat ima malo. Kad budem natjeran da moram ispustit strijelu istine, nikad njenu oštricu ne umačem u med, nego neka ide onakva kakva je. Ne mislim na zamjerke, jer onaj i oni koji su uradili neljudsko dijelo, prema čovjeku, mora da su znani, mada čovjek voli da baci kamen i sakrije ruku, što nije slučaj kod mene. Znajući čovjekovu narav i da tri stvari nose čovjeka u propast, a to je lakoumnost, požuda i samoljublje, pa sve tri mane koje posjeduju mnogi insani, treba objelodanit i na vrijeme zaustaviti, jer će one nanijet štetu okolini, i svim poštenim ljudima. Ja nisam od onih, koji prihvataju ovakvu „mudrost“, koja kaže: „Ko hoće da živi u miru, neka ne govori ono što zna i neka ne vjeruje ono što čuje”. Ali ja jesam od onih, koji ne vole nepravdu, ne vole obmanjivanje i laž, da bih se nekom udobrio. Jedno jedino koje volim to je, dobra i pravedna čovjeka, koji govori ono što misli, osjeća i cijeni dobrotu, također volim i poštujem svakog koji poštuje i cijeni svoj narod.
Za moje poduže ne javljanje na ovom portalu, krivim samog sebi, jer imam adet, kad jedno radim, ne prihvatam se drugog posla, mada sam ja uvijek u nekom poslu, koji želim privest kraju, onako kako dolikuje dobrom radniku. Bar ja tako mislim da sam - ponekad. Ove prilike nijjet sam učinio nastavit sa mojim načinom pisanja, iako mi je dojadila kritika i najviše bih volio, da sad počnem pisat i hvalit dobre osobine Bošnjaka uopšte, no nisam siguran da ih ima mnogo. Svakako držat ću se starog mog adeta, i napisat ovu kolumnu, onako kako ja stvari vidim, pa ako se nekom ne sviđa, unaprijed tražim halaluk, odnosno oprost, jer takav sam, ne promjenjiv. Nikad nisam prihvatao, da “između zala postoji izbor” nego vjerujem da suprotno zla postoji i dobro, uvijek prilazim i prihvatam dobro, a zlo ostavljam onom koji ga stvara i želim ga uvijek prikazat u njegovom svijetlu i nazvati ga “poganom”.
Bih i ovog puta počeo moje pisanje sa mislima nekog od visoko umnih Bošnjaka iz prošlosti, jer u njihovim pisanim mislima nalazimo i današnju sudbinu našeg insana, kojem lijepo stoji ona narodna: “Ko zaboravi prošlost, ona mu se ponavlja”. Jedan veliki naš mislilac, o kojem smo malo, znali, odnosno i nimalo, jer su takve velike imove zasjenili genocidni pjesnici poput Njegoši i njemu slični Servi i Karadačani, pa se čak nije smio ni pomenut Sulejman Tabaković, koji ispisa mnogo istinitih i civilizaciskih stihova, kao ni jedan rođen na tim našim prostorima. Njegov vakat bio je taj, koji je najavljivao loše dane za njegov narod, pa evo samo jedan jedini stih, koji opisuje današnji vakat, vakat koji se ponavlja, jer se prošlost zaboravlja. Od mnoštvo stihova koje ispisa rahmetli Sulejman Tabaković, ja samo odabrah ovaj, koji odgovara i ovom vaktu, što mislim da će ga svi svjesni razumjet i iz njega izvući pouku. Pa evo iz “Divana” Sulejmana Tabakovića ovaj stih:

“Sve jesmo pokratili
A grehote podužili
Ovaj zeman zaslužili”


Stihovi su napisani skoro prije jednog vijeka, a pisani su lijepim i bogatim bosanskim jezikom iz toga vakta a dobro ga razumijemo i danas. Jednom riječju on nam ovim stihovima dočarava, kao i našim pedhodnicima, da smo se ogriješili, jedan prema drugom i sve što nas snalazi, da smo zaslužili.
Krenimo od devedesetih godina prošlog vijeka, gdje se ponovo na tim prostorima rodi fašizam, koji se može uporedit sa temlarima, križarima ili pak krstašima srednjeg vijeka. Bošnjaci od srednjeg vijeka, nisu prihvaćeni kao takvi, jer su bili pripadnici Bogumilstva, odnosno kao jeretici. Dolaskom Osmanlija, masovno dobrovoljno prihvataju na islam, što postaju još uočniji pred krišćanskom Evropom, koja preko svojih satelita, nastavlja sa naporima da ih uništi, kako bi nestali sa lica zemlje, do današnjih dana. Zna Bošnjo oduprijet se svakoj nesreći, koja mu je namijenjena, ali brzo te nesreće zaboravlja pa iz nijedne dosad nije izvukao nikakvu pouku, a bilo ih je bukadar. Dobro poznata i dokumentovana historija Bošnjaka devedesetih godina prošlog vijeka, iz koje Bošnjo opet nije izvukao, am baš ni malo pouke, nego odmah poslije zaustavljanja barbarstva od Serva, Kardačana i Rvata, Bošnjo nastavlja po starom. Od Dejtona do danas, takozvanog mira, Bošnjo nije krenuo ni korak unaprijed, nego ostao na nultoj tački, jer takva je RBiH jedino potrebna Evropi i susjedstvu. Da li sve to i takve namjere Bošnjo osjeća, nisam siguran, ali napredka nema i evropska noga je stisla Bošnje na vrat, pa se pitamo, kako udiše i ovaj zrak.
Sve u svemu, ne postoje nikavi Evropejci, Servi i Rvati koji bi imali toliko snage držat Bošnju u ovom stanju, da postoji bratstva i sloge, da postoji međusobnog poštovanja, koje je potrebno jednom narodu, da bi opstao. Bošnjo sa njegovim tobožnjim merhametom, samo sebi nanosi štetu, a kako izgleda da to nije merhamet, već kukavičluk, kojeg nikad nije imalo u Bošnjaka.
Servi se i dan danas svećaju za “Kosovo”, a Bošnjo zaboravlja od jučer ubijenog brata, roditelja amidžu i rođaka, koji je likvidiran na svom pragu, zato što je druge vjere i zato što je bolji od krvoloka, Bošnjo zaboravlja za čast, silovane sestre, majke i snaje, zaboravlja da mu je dužnost i u amanet osveta, jer onaj koji ubije nevina čovjeka, zaslužije istu pa i goru smrt. Onaj koji siluje žensko čeljade, ne zaslužije osvetu silovanjem, jer to je najniže što fukara može uradit, nego metak među obrve, jer to je bio i mora ostat zakon čovjeka na tim prostorima. Zbog zasluge našeg insana, o kojim govori u svojim stihovima rahmetli Sulejman Tabaković, mi jesmo našli dno dna, jer zaboravismo jedan na drugog i obaveze koje imamo prema jedan dugom i prema svojoj domovini.
Ova naša sudbina nije baš razumljiva, ali jest stvarna i ostali smo bez cilja što znači da smo mnogo udaljeni od normlnog stanja pa zbog tog međusobnog odvajanja, uništavamo svoje vlastite životne temelje. A što je motiv raskola u našem narodu, samo mi moramo naći. Sve nam govori, da živimo u nekom dobu tame, gdje su sile mraka zavladale i gdje čovjek nezna i nije ustanju razlikovat tamu od svjetlosti. Istina je, da jedno krivo drvo čitav tovar raspe, ali zašto dozvoljavamo da se to krivo drvo nađe u tovaru, kod toliko pravih i valjanih ćepanica.
Pogledajmo oko sebe, i obratimo pažnju na današnjeg čovjeka, koji je zaokupljen sobom, te da se osmjeh na njegovom licu rijetko dešava, jer je zaokupljen nečime što ga odvaja od pravog čovjeka i ljepote ovog dunjaluka, koju malo ljudi ovog vakta osjeća i vidi. Često se čuje i ovaj odgovor, na pitanje, gdje mi to idemo, kažu; drugi vakat došao. Ne nije vakat, nego se rodili drugi ljudi i drugačije naravi, koje nemaju ništa sa ljudskim rodom, nemaju ništa sa stvarnošću, izgubljeni su u nekom drugom svijetu. Kad si na ulici, pogledaj prolaznike, pogledaj im čehru pa i ruho, pogledaj mu ponašanje. Izgleda kao da je iz nekog drugog svijeta, a ruho mu je rasparano, kao nekad oni najveći siromasi, ma da siromah nema načina kupit bolje, ali ovaj današnji insan to izdrcano ruho plaća više nego smo mi stariji plaćali ruho najboljih štofova. Kao ruho današnje omladine, izdrcana im je i pamet, pa kako da se od njih traži neki patriotizam i sloga, on ne zna šta je to i čemu služi, jer sve mu je razdrcano kao njegove pantalone, on nema osjećanja, pa je lako našem dušmanu rovarit, i činit ono što čiji Milorad Dodik sa Bošnjacima.
Naša sudbina je muhadžerluk, dijaspora, koju nam je dodijelila Evropa najviše, ali ta naša dijaspora ipak je do nekle ujedinjena, pa i ako u par blokova ipak nešto radi za sebe i svoje potomstvo, stvarajući bolji život, i zbližavanje, eto da ne bih se tako brzo pretopio.
Nas u dijaspori duša boli za sudbinu našeg čovjeka u domovini, koji je izgubljeniji danas nego je bio jučer, koji je razjedinjen kao nikad ranije, ali kako mu pomoći, jer pomoć ne prihvata.
Čekajući da zora zarudi i početka razdvajanja tame i svetlosti, te da bi se pojavila svetlost dana i nestalo noćne tame, moramo se odlučiti, kome da vjerujemo, te kojim putem da idemo, jer smo dugo lutali. Također moramo znat šta je za nas važno, a što je nevažno, te krenut pema cilju, jer tamo je jedini spas.
Eh kad bi čovječanstvo bilo nekako izgrađeno na harmoničnom odnosu, lepše bi svakom bilo, pa bi i Božja milost bila vidljiva, a ovako ne znam kud nas sve ovo vodi, jer i Svemogući nam okreće leđa.



Ostali prilozi:
» MORALNI SUNOVRAT NOBELOVOG KOMITETA
Emir Ramić | 15. October 2019 17:34
» “MOSTARSKA DEPONIJA SMRTI”
Prof. dr. Ahmed Džubur | 11. October 2019 21:35
» PETER HANDKE NOBELOVAC
Šemso Agović | 11. October 2019 15:17
» “NOBELOVA”, AL’ SRAMOTNA NAGRADA ZA BESTIDNOG HANDKEA – NEGATORA GENOCIDA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 11. October 2019 14:39
» KOSOVO: IZBORI ZA PROMIJENU SISTEMA VRIJEDNOSTI
Albinot Maloku | 10. October 2019 17:30
» DRAGA MOJA BOSNO I HERCEGOVINO, EVO JA TI HALALIM
Said Šteta | 03. October 2019 14:02
» ARAPI SA „ALUMINIJAŠIMA“ U KRIMINALNOM KOLU
Mr. Milan Jovičić | 03. October 2019 14:01
» MOSTARIZACIJA FEDERACIJE I BLOKADA DRŽAVE
Džebrail Bajramović | 27. September 2019 20:45
» DVADESET GODINA VOJNOG MUFTIJSTVA: ČAST I PONOS JEDNOG IDENTITETA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 26. September 2019 13:16
» OSTAVKA JE HRABAR POTEZ ZA ONE KOJI VOLE BOSNU I HERCEGOVINU
Eset Muračević | 25. September 2019 15:19
» PARLAMETARCI, POLITIČARI I POLITIKANTI
Avdo Metjahić | 24. September 2019 01:55
» DODIK SA SVOJIM PAPCIMA U BEOGRADU
Mr. Milan Jovičić | 22. September 2019 20:50
» KO SU GARANTI A KO SVJEDOCI DEJTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA???
Zijad Bećirević | 22. September 2019 20:38
» KAKO JE NIJE STID?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 20. September 2019 12:57
Ostali prilozi istog autora:
» ALI-PAŠA VJEČNO ŽIVI!
20. January 2019 14:52
» GENOCIDOM ZADOJENE ZVIJERI
05. July 2018 21:51
» POSLUŠAJ SVOJU SAVJEST
12. January 2018 22:23
» AMA NIKO DA KVRKNE!
30. October 2017 01:27
» PRAZNINA U LJUDSKOM DUHU
16. September 2017 23:46
» NIJE NAROD OSTAO BEZ SVIJESTI
11. October 2016 02:25
» MILO(RADO)V REFERENDUM I IZBORI
28. September 2016 02:55
» ZLO GOREMU KONJA VODI
17. May 2016 17:19
» DOSTA JE POSRNUĆA
28. January 2016 02:02