Hakija ĐOZIĆ, umirovljeni profesor EFSA UNSA

Nakon što se desila Velika šizma (1054), istočna strana Bosne je bila povijesni graničnik između podijeljene dva velika rimska carstva: Istočnog (pravoslavnog), sa sjedištem u Carigradu, te Zapadnog (katoličkog) carstva sa sjedištem u Rimu. U Bosni su tad, sticajem povijenih okolnosti, patareni bili većinsko stanovništvo (Dominik Mandić: Etnička povijest Bosne...). Tražili su crkvenu reformu. Sebe su nazivali Bosanska crkva (piše Ć. Truhelka: Povijest ... Napredak, 1992). Podsjetimo se još da je Bosna u početku nastanka bila vazal kraljevine Austrije i banovine Hrvatske. Zatim slijede naizmjenični protektorati od strane četiri diktator-ska režima. Osmotrim-o, sasvim kratko, svu rečen-u tematiku.

Konsternacije
Gledano generalno, što smo već rekli, Bosna je od nastanka bila zlobno ometana, smetena (lat. consternatio) u svom razvoju. Tu hipotezu vjerno pokazuje i izbor njenih čelnika. Ona se spominje prvo u pod vodstvom austrijskog princa Borića (1154-1163).
* Znači, prvo je bila prinčevat. Zatim, nakon kraćeg gubitka samostalnosti od Vizatije, njenu upravu preuzimaju banovi. Ali, i oni su vazali ugarskog kralja. Povijest pominje ove naše banove: Kulin, 1180-1204; Stjepan Kulinić, 1204-1232; Matej Ninoslav 1232-1253; Prijezda Kotromanić 1254-1287; Prijezda II Kotromanić 1287-1290; Stjepan I Kotromanić (1287-1299); Mladen Šubić 1299-1304); Mladen II Šubić 1304-1320); Stjepan II Kotromanić 1314-1353); Tvrtko I Kotromanić 1353-1366; Stjepan Vuk 1366-1367.
* Titule kralja Bosne (i protukraljeva iz istog roda) su nosili: Stjepan Tvrtko I Kotromanić 1377-1391; Stjepan Dabiša 1391-1395; Jelena Gruba 1395-1398; Stjepan Ostoja 1398 - 1404 - 1409 - 1418; Stjepan Ostojić (sin Ostoje) 1418 - 1421; Stjepan Tvrtko II (sin Tvrtka i) 1404 - 1409 - 1421 - 1443; Radivoj Ostojić - Kotromanić 1433 - 1435; Stjepan Tomašević 1461 - 1463; Nikola Iločki 1471 - 1477; Matija Rdivojević - Kotromanić 1465 - 1471; Matija Vojsalić (Hrvatinić) 1472 - 1476. Tad je u svom razvoju Bosna najviše napredovala, pa stoga spomenute ličnosti možemo nazvati slavnim.
* Zatim dolazi vakat protektorata (1463. - i danas), kad su agresori slali u Bosnu/BiH svoje paše, generale i druge uglednike. Mogli su da donose zakone i vrše sudske ovlasti, što su u monarhijama mogli da čine samo kraljevi. Znaći, oni su bili vice kraljevi (a i poltroni protektora). Radi interesa protektora, rušili (što i sad čine) vlast kraljeva (pravih kreatora Bosne).

Kontinuitet opstrukcija
Podsjetimo se, radi kontinuiteta daljeg izlaganja, da je Bosna zemlja staro-bosanske (Ilirske) civilizacije. Osnovana je Poveljom Kulina Bana, 1189. godine. Cijeni se da je to bio, moguće, prvi pravni akt srednjovjekovne Evrope. Sad u Evropi postoji 12 monarhija, koje su materijalno najbogatije, a i uzornu demokratiju među države Evrope. No, a da li Bosna sa revitalizacijom svog izvornog uređenoj može nekome da škodu? Ne! Evo i pokusnog dokaza. Na Filozofskom fakultetu Sarajevo je osnovano Društvo "Stanak", Sarajevo. Oni su iz faze prirodnog raspadanja sakupili mnoga dokumenta izborne monarhije Bosne. Bili su i osnov da se uradi Konotacijski Riječnik. Tiskan je od strane Institut-a za jezik, Sarajevo.
* Uspostavljena je i agencija za očuvanje nacionalnih spomenika kulture BiH. Po tom su osnovu utvrđena i sistematična pravna pravila. Već su donesene odluke o proglašenju oko 700 objekata nacionalnih spomenika kulture. Vrijedno je spomenuti da su i na amater-skoj osnovi pokrenuta mnoga arheološka istraživanja. Posebno veliki publicitet je dobio Arheološki park Visoko (sa čuvenim piramidama Sunca).
* Međutim, Direkcija za evropske integracije (Dei), koja ima više od 100 zaposlenika, radi na vlastitoj varijanti prijevoda normi propisa aktuelnog sistema vlasti, bez organizovanog oslonca na djela spomenutog Instituta. Sami za svoj rad kažu da nema "normativni karakter", što znači da rade protivno aktuelno-m vokabularu (riječi koje pripadaju standardnom jeziku, dakako, otvorenom i za inovacije). Eto dokaza kako sami krvarimo vlastiti, bosanski jezik. Znači, još dosta plutamo po raznim rječnicima, što govore i neke presude Evropskog suda u Strassburg-u.
* O Dejtonskom mirovinom sporazumu (1995) su napisana, simbolično kazano, prava brda tekstova. Ali nitko ne posvećuje dovoljno pažnje i zlim postupcima pojedinih državnika velikih sila. Spomenimo, samo primjera radi, da je Džon Mejdžor, ex-premijer Velike Braitanije, pisao (2. maja 1993. godine) Hejgu, svom ministru inostranih djela: "nastaviti s prevarom sve dok BiH ne prestane postojati, a muslimani se ne rasele (objavio Dnevni avaz, 10. 03. 2010). Za ovu zlu poruku svaki komentar je suvišan.
* Ni, muslimanske organizacije svijeta nisu bitno ništa uradile da se suprotstave uništenju njihovih sunarodnika iz BiH. Čak nisu ispunili ni obaveze sa svog ondašnjeg skupa, što su trebali ostvariti do 15.1.1993. godine. Jer, u tom se vremenu odvijala, uz pomoć nekih velikih sila, snažna agresija S&CG na BiH. Stoga je Međunarodni sud pravde iz Haga, 2007. godine presudio da se u Srebrenici (1995) desio genocid, što agresori još nisu priznali. Ni naš režim vlasti još nije uradio propise o implementaciji navedene presude.
*Albert, Andraši (ministar Monarhije A - U) je još 1874. godine izjavio: "Monarhiji potrebna zaštita za dalmatinsku obalu... koje se nalazi na zapadu od Neretve i Bosne; druge delove mogla bi uporabiti kao naknade Srbiji i Crnoj Gori..." (G. Jakšić, BOSNA I HERCEGOVINA NA BERLINSKOM KONGRESU, Beograd, SANU, 1955, 7). Spomenuti stav je nagovijestio nastanak tzv. republike srpske, što sad imamo i u praksi.

Dejtonski ustav nije legitiman
Dejtonski mirovni sporazum, o čijem su sadržaju i mnogi naši uglednici napisali brojne radove (Omer Ibrahimagić, Faris Vehabović i drugi), podsjećaju da nakon što je BiH postala članica Vijeća Evrope, ona je preuzela obavezu da svoje zakonodavstvo prilagodi međunarodnim obavezama. To nije učinjeno. Stoga Dejtonski ustav nije legitiman, smatra Faris Vehabović (NISU SPORNI DIJELOVI, SPORAN JE CIJELI DEJTONSKI USTAV, SLOBODNA BOSNA, 31.12.2009), sad sudija iz Strassburg-a, što ovako obrazlaže:
1. zbog činjenice što je Ustav urađen bez učešća građana BiH, kao nosilaca suvereniteta, kako ih je označio Ustav SRBIH – posljednji ustav koji je bio izraz volje građana;
2. u postupku njegove izrade i potpisivanja nije primijenjena procedura koja bi mu dala međunarodni legitimitet;
3. Aneks 4., koji sadrži Ustav BiH, nije nikad zvanično objavljen na jezicima naroda BiH, pa da je tako postao dostupan svim građanima BiH. Aktuelna vlast BiH se služe ne službeno prevedenim tekstom (formalno tiskan od Službenog lista BiH), čija tačnost, dakle, nije utvrđena na pravno valjan način;
4. nastao je na ne demokratski način i kroz povredu Ustava SRBiH, odakle bi, radi kontinuiteta, trebao da vuće svoj osnov;
5. sadrži diskrimininirajuće odredbe prema građanima BiH, što ga čini suprotnim samom sebi po osnovu ljudskih prava;
6. teritorijalna podjela je legitimizirala „etnička čišćenja“, koja su sprovedena tokom rata;
7. u proteklom vremenu se pokazao nedjelotvornim, jer nije ostvario stabilizaciju BiH, što je bila svrha njegova potpisivanja;
8. Dejton je potpisan od strane susjednih država BiH, a sam Aneks 4. od strne nelegitimnih predstavnika, realno, pobunjeničkih etničkih grupa.
Podsjetimo se da je Evropski sud za ljudska prava iz Strassburg-a utvrdio da u slučaju tužbe „Sejdić – Finci“ itd., osnovni krivac je diskriminacija koja proizilazi kroz normu „konstitutivni narodi“. Na taj je način demokratski pluralizam zamijenjen etničkim, pa tako homogenizira-o etničke grupe. Stoga je uslijedila i etničko odlučivanja u organima vlasti BiH, bez prisustva „ostalih“, što nikad u svojoj povijesti nismo imali.

Kako možemo prevazići političku krizu naše države
Legitimitet kvaliteta aktuelne vlasti se očituje u podatku da BiH, kad su u pitanju ekonomski pokazatelji, drži začelje na rang listi država Evrope! Srama činjenica! Presude najviših sudskih instanci domaće vlasti i EU govore da elementarno kršimo ljudska prava. Čak sa više i presuda Evropskog suda iz Strassburg-a je naloženo da se hitno isprave te materijalne greške. Jer, stoga veliki broj građana naše države živi na ekonomskoj margini života. To je razlog da kontinuirano traju protesti raznih slojeva društva! Radi toga se sad postavlja i pitanje kako da se prevaziđu bitni elementi kriza naše države, koje traju od kako je u primjeni Dejtonski sistem vlasti? Te se greške mogu otkloniti samo u centru njihova nastanka, protektor-skom modelu vlasti. Zatim, ostvariti i prigodan kontinuitet izborne monarhije, kakav građanski sistem demokratske vlasti, imaju najbogatije države Evrope. Tu je bila i Bosna još u vrijeme vlasti Kulina Bana, kad je po činu nastanka držala čak i čelnu poziciju. Znači, našoj državi je nužna inverzija sistema vice kraljeva i kraljeva, pa da se tako vratimo na svoj izvorni put društveno-ekonomskog razvoja.