Autor: Sead Zubanović

SEAD ZUBANOVIĆ: Zašto ovu pjesmu ne pjevaju djeca, u Hagu i po domaćim sudovima, osuđenih ratnih zločinaca iz Srbije i genocidnog entiteta? Pa njene stihove je u Novom Sadu njima i napisao Đorđe Balašević. Kakva je ovo zamjena teza da poraženi i poniženi ponovo afirmišu zlo, a heroji, pobjednici mole za mir strepeći od mogućeg rata Sjetimo se sada kolektivne budalaštine i naše želje da istovremenim gašenjem svjetala po kućama i stanovima, u Sarajevu devedesetih godina, pokažemo svijetu da je glavni grad Bosne i Hercegovine za mir!? Pa jesmo li uspjeli!? Jesmo, ali u tome da sami sebe još više uspavamo. Ova toliko javno aktuelizirana pjesma ima isti cilj. Pasivizirati bošnjačku svijest do granice otupljenosti.

U posljednje vrijeme na agresorskoj strani je veoma aktuelna i popularna pjesma bez koje nema svadbe, slave, rođendana ili pijanke, a čiji krvoločni stihovi glase: “Oj Sjenice nova Srebrenice, oj Pazaru novi Vukovaru.“ Ona se horski pjeva uz obavezno kolektivno nazdravljanje, oduševljenje, vrisku i ciku svih prisutnih. Srbi četnici, zakrvavljenih očiju, njome najavljuju i geografski određuju mjesta gdje će se desiti nova stradanja i pogromi Bošnjaka. Na redu je Sandžak, ali po običaju ratni požar, kao i uvijek do sada, za očekivati je da neće mimoići ni Bosnu!

Svi koji kažu da na ovim prostorima neće opet biti rata, lažu. Hajde što oni koji tako govore lažu sebe, bolno je što tako lažu i generacije koje dolaze, a u čijim školskim udžbenicima nema napisane ni riječi o našoj bolnoj, tragičnoj, ali prije svega hrabroj i junačkoj bližoj i daljoj prošlosti. Bošnjačka djeca o onome što se dešavalo na ovim prostorima, za vrijeme trajanja agresije na državu Bosnu i Hercegovinu, generalno znaju veoma malo ili skoro ništa. I nije najveći problem što se negira izvjesnost mogućeg rata, tačnije nove agresije i genocida, nego to što se bošnjačka djeca prepadaju, plaše i prave kukavicama uz pomoć pjesama tipa: „Samo da rata ne bude, ludila među ljudima . . .“ Nije bilo poslijeratne dječije manifestacije, a da se na njoj nisu horili ovi stihovi. To je bio slučaj čak i na otvaranju spomen obilježja ubijenoj djeci Sarajeva! Pjevana je ta pjesma bezbroj puta pa i prilikom performansa sa 1601 praznom stolicom, koje su poredane na glavnoj gradskoj saobraćajnici, simbolizovale isto toliko granatama i snajperima u okruženju ubijene sarajevske djece. O kakvom je ludilu u pjesmi riječ? Nema tu nikakvog ludila među ljudima! U pitanju je realizacija osmišljenog plana Ilije Garašanina o stvaranju „Velike Srbije“ kroz dosadašnjih jedanaest genocida! To je plan od koga „naše“ komšije nikada neće odustati! I nije baš slučajno da se djeca bosanskih šehida i gazija uče strahu i kukavičluku. Njih, čiji su roditelji, doslovno goloruki, zaustavili četvrtu evropsku vojnu silu, treba sada podmuklo i sistematski, psihički pripremiti za novu Srebrenicu, novi Višegrad, novi Prijedor. Zašto ovu pjesmu ne pjevaju djeca, u Hagu i po domaćim sudovima, osuđenih ratnih zločinaca iz Srbije i genocidnog entiteta? Pa njene stihove je u Novom Sadu njima i napisao Đorđe Balašević. Kakva je ovo zamjena teza da poraženi i poniženi ponovo afirmišu zlo, a heroji, pobjednici mole za mir strepeći od mogućeg rata Sjetimo se sada kolektivne budalaštine i naše želje da istovremenim gašenjem svjetala po kućama i stanovima, u Sarajevu devedesetih godina, pokažemo svijetu da je glavni grad Bosne i Hercegovine za mir!? Pa jesmo li uspjeli!? Jesmo, ali u tome da sami sebe još više uspavamo. Ova toliko javno aktuelizirana pjesma ima isti cilj. Pasivizirati bošnjačku svijest do granice otupljenosti.

Ovih dana u sandžačkom gradu imena Pljevlja, održana je svečanosti povodom otvaranja novog doma kulture. Jako je interesantno da je uz paljenje i gašenje reflektora, horski otpjevana pjesma „Samo da rata ne bude“ i to od strane djece iz Sarajeva! Publika je oduševljena, aplaudirajući, njen kraj dočekala na nogama! Ovdje je zaista mjesto za kur'ansku upitnu rečenicu: „Pa ima li iko ko bi poruku primio?“

Uspješno su započeti pripremni radovi na paralisanju instikta za prepoznavanje opasnosti i sistematsko omamljivanje Bošnjaka Sandžaka, koji su javno najavljeni kao buduća četnička žrtva!