Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)

Mnogo je srpskih i crnogorskih pjesnika, pisaca i političara koji su naslijedili Njegoševe "meme" i mutirali svoj glas uza agresiju i genocid, ali srpski pjesnik Branko Radičević (1824-1853) je najbolja kopija Njegoševih "memâ", koje su najjasnije i najsnažnije izraženi u stihovima njegove memitsko-njegoševske pjesme: "Ajduk"

DR. MUSTAFA CERIĆ Njegoševi kao i Radičević "memi" njeguju su u srpskim i crnogorskim akademskim inkubatorima, koji kad se prošire do ušiju srpskih i crnogorskih političara mutiraju ili mijenjaju glas, kao izraz njihove političke zrelosti (puberteta) za novi genocid, jer onaj koji negira prethodni dokazani i pravosnažni genocid, spreman je počiniti novi genocid, na isti način.

I
Otkad je Čarls Darvin (Charles Darwin 1809 - 1882) izašao u svijet s idejom o biološkoj eveluciji, gotovo svi naučnici su bili opsjednuti potrebom da za svoju naučnu dsciplinu ustanove metodu evolucijskog razvoja i genetskog naslijeđa iz jednog u drugu generaciju. Tako je britanski evolucijski biolog Ričard Dovkins (Richard Dawkins 1941 ...) došao na ideju o "memu" (engl. "meme"), ideju koja označava ponašanje, oponašanje ili stil, koji se propagira i širi od osobe do osobe unutar jedne kulture. U stvari, "mem" djeluje kao jedinica za prijenos političkih i kulturnih ideja, simbola ili tradicija, koje se mogu prenositi od jednog do drugog uma poezijom, prozom, guslama, ritualima ili drugim načinima koji su prenosivi i umno usvojivi. Naime, Dovkins smatra da su "memi" jedna vrsta kulturnih "genâ", koji se samorepliciraju i mutiraju. Ovu teoriju o kulturnim "memima" kao biloškim "genima", Dovkins je objasnio u svojoj knjizi "Sebični geni" ("The Selfish Genes"). Slijedom toga 1990. god. ustanovljeno je polje istraživanja o toj temi, polje koje je nazvano "memetika", a tiče se prijenosa i naslijeđa "memâ" (kao "genâ") u pojmovima kulture, politike i tradiciji uopće.

II
Iako neki misle da je Dokinsova teorija zastarila i potrošena, ona nama ovdje i sada u Bosni uveliko rješava zagonetku uzroka srpskog genocida u Bosni nad Bošnjacima u periodu od 1992. do 1995. god. Naime, Petar II Petrović Njegoš (1813-1851) se pobrinuo da u svom "Gorskom vijencu" posije klice "memâ", kao "genâ", koji su prenosivi i srpsko-crnogorskom umu usvojivi:

"Po Crnici Turke isjekosmo
i grad Besac s zemljom izravnasmo"
"Da čistimo zemlju od nekrsta"
"Borbi našoj kraja biti neće"
"Do istrage Turske ili naše"
"Nekršću se gore usmrdiše"
"Odža riče na ravno Cetinje"
"Udri za krst, za obraz junački"
"Da krstimo vodom ali krvlju!"
"Trijebimo gubu iz torina"
"Nego udri dokle mahat možeš"
"A ne žali ništa na svijetu"
"Sve je pošlo đavoljijem tragom"
"Zaudara zemlja Muhamedom".

(O ovim Njegoševim "memima" Mihael Sels (Michael Sells) je napisao odličan rad u zborniku kojeg je uredio Skot Dajvis (Scott Davis) "Religion and Justice in the War over Bosnia, Routledge, New York 1997, pp. 23-43).

III
Mnogo je srpskih i crnogorskih pjesnika, pisaca i političara koji su naslijedili Njegoševe "meme" i mutirali svoj glas uza agresiju i genocid, ali srpski pjesnik Branko Radičević (1824-1853) je najbolja kopija Njegoševih "memâ", koje su najjasnije i najsnažnije izraženi u stihovima njegove memitsko-njegoševske pjesme: "Ajduk":

Kuća moja čarna gora,
a postelja kamenovi,
moja braća sve od skora,
ali sami sokolovi, s njima s' vinem s
ove gore kao munja na zlotvore.
Strašno li se zlotvor sili,
sve krvavi pokri krili,
ljube ljubi, đecu gazi,
časnome se krstu plazi,
na kolju nam ječe braća —
al' mu ajduk zajam vraća.
Zaman silno Ture gledi
da dosadi kaurinu,
turske krvce on ne štedi,
već se diže u planinu,
silna četa amo gazi,
no malo se kogođ slazi.
Oh ala mi raste kika
kad pušaka stane cika,
kad zagledam turska skota,
pa kad mi se s konja smota,
kad mu glavu pseću zbrijem
pa na kolac kad nabijem.
Turskim glavam' goru kitim,
o ajdučke divne sreće!
Turskim šaram ponositim
kitim srpsko svoje pleće:
Turska puška Ture bila,
tursko blago zadobila.
Čekaj, ago, koji danak
da t' bijele bijem kule,
da boravim laki sanak
pored tvoje vjerne bule,
da ti, ago, lulu pijem,
a kuranom kavu grijem.
Da ti konja tvoga jašem,
da bos tapkaš pored mene,
da ti britki ja mač pašem,
baka prelu da t' priđene,
da t' osedlam kô paripa:
Da viš kako aga đipa.
Pa da t' onda dočnem sreću:
Da ti glavu srubim pseću,
da ti kulu njom okitim,
ispod kule meso itim,
nek ti vrane glavu kljuju,
psi se psine nablaguju.
Niko tebe ne ćede pomoći,
rode mili, u preteškoj noći,
al' s' u goru diže sinak pusti,
pa dovati rukom mrak taj gusti,
ajduk kliknu, šara puška planu,
a Srbiji bijel dan osvanu.

IV
Pretpostavljam da vam se, kao i meni, krv sledila u žilima čitajući ove srpske "meme", kao srpske kulturne "gene", koji se i dan danas samorepliciraju u srpskim školama i na srpskim fakultetima i mutiraju u glavama srpskih političara, poput Milorada Dodika, koji negira genocid i ruši bosansku državu. No, za utjehu mogu vam samo reći da škola na Ilidži, koja je prije agresije na Bosnu i genocida nad Bošnjacima nosila Radičevićevo ime, više to ime ne nosi, kao i to da Radičevićeve pjesme bosanska djeca više ne uče napamet, kao što smo mi učili za predmet srpskog romantizma. Ali, zato jedna škola u Banjoj Luci nosi ime ovog srpskog pjesnika, a srpska djeca u školi uče njegove pjesme napamet kao primjer srpskog romantizma.

Dakle, Njegoševi kao i Radičević "memi" njeguju su u srpskim i crnogorskim akademskim inkubatorima, koji kad se prošire do ušiju srpskih i crnogorskih političara mutiraju ili mijenjaju glas, kao izraz njihove političke zrelosti (puberteta) za novi genocid, jer onaj koji negira prethodni dokazani i pravosnažni genocid, spreman je počiniti novi genocid, na isti način.

Odamah da kažem onima, koji bi radi pjesničko-umjetničkog dojma u Njegoševom "Gorskom vijencu" i Radičevićevom "Ajduku" zanemarili njihove zarazno prelazne i "meme", koje su Bošnjake / Bosance koštale genocida - da im kažem da je samo još bošnjačka / bosanska naivnost opsnija od ovih srpskih i crnogorskih "memâ". Ovo je najbitnaj pouka i poruka koju sam vam htio kazati. Ali, odluka je vaša. (The Choice is Yours").
Allahu Sveznajući, pouči nas da vidimo odakle nam dolazi opasnost!

Allahu Svemoćni, osnaži nas u namjeri da čitamo i učimo znakove vremena!

Allahu Milostivi, omili nam istinu, pravdu mir, ljubav i pomirenjem s onima, koji nisu zaraženi mržnjom prema nama! Amin!