Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

Ukrajina je imala bolnu istoriju
RUSIFIKACIJA UKRAJINE KULTURNI I IDENTITETSKI GENOCID
Autor: Božidar Proročić
Objavljeno: 04. February 2019. 16:02:55

Božidar Proročić, rođen 1979. godine. Osnovnu i srednju školu završio na Cetinju. Saobraćajni fakultet dva smjera završio u Nišu. Sa 18 godina bio najmlađi kolumnista u Crnoj Gori u listu ”Onogošt”, sa 150 autorskih tekstova iz oblasti kulture, književnosti, jezika i crkve, kao i urednik kulturne rubrike istog lista do gašenja. Nakon gašenja lista ”Onogošt” ima redovnu kolumnu u podgoričkom dnevniku ”Vijesti” sa različitim temama iz društveno-političkog života.
Često u svojim tekstovima populariše kulturu muslimana i islama.
Dvije zbirke su u pripremi ”Cetinjske boje noći” i ”Ukrajini sa ljubavlju”.
Govori italijanski, ruski i engleski jezik. Živi, stvara i piše na ponosnom Cetinju


Rusija je najveća država na svijetu uvjek je kroz procese svog nastanka, razvoja, svoje velike imperije težila ka asimilaciji drugih bliskih joj država koje su bile u njenom najbližem okruženju. Rusifikacija je proces asimilacije, kulturne, identitetske, nacionalne posebnosti jednog naroda. Politika Ruskog Carstva u periodu od 1654 – 1917. godine a nakon toga u periodu 1920 - 1991. godine pod vođstvom „ jedinstvenog” Sovjetskog Saveza pod čijom je nasilnom aneksijom, vojnom čizmom, kulturnom, i identitetskom asimilacijom, bila Ukrajina, predstavlja mnoge bolne rane, i izvor su čestih sukoba i neslaganja između ove dvije države. Izazivanje sukoba na istoku Ukrajine i nasilne aneksije Krima od strane Rusije, samo su dio propagande koja se vodi prema Ukrajini. Politika tih odnosa se manifestuje i danas u savremenoj Evropi i izaziva mnogobrojne nedoumice i pitanja. Ako želim da jedan narod nasilno asimilujemo poznato je da kulturni identitet, jezik, književnost, i crkva predstavljaju i prve i najznačajnije posebnosti jedne države i jednog naroda. Da bi što bolje razumjeli odnose Ukrajine i Rusije moramo hronološki da sagledamo proces istorijskih činjenica, koje se ne mogu osporiti a koje predstavljaju jake argumente i dokaze. Specifičnost rusifikacije Ukrajine gotovo da nema primjera među slovenskim narodima, sa toliko dugim periodima nepriznavanja jedne nacije. Ukrajini je kroz dugi period istorije silom bila nametnuta rusifikacija a sve je rađeno da se oduzme, kulturna baština, jezik, etnonim, crkve a to predstavlja osnovne elemente postojanja jednog naroda.

Ukidanje autonomije i formiranje Ruskog Carstva: • 1686. – likvidacija autonomije Ukrajinske crkve; nasilno pripajanje Kijevske mitropolije Moskovskoj patrijaršiji; uvođenje kontrole nad duhovnim i svjetovnim životom Ukrajine;
• 1689. – zabrana štampanja knjiga u Kijevo-pečerskoj lavri bez dozvole Moskovske patrijaršije;
• 1690. – proglašenje anateme Moskovskog crkvenog sabora na knjige pisaca ukrajinskog baroka pisane tadašnjim ukrajinskim književnim jezikom;
• 1693. – Moskovska patrijaršija zabranjuje unošenje ukrajinskih knjiga u Moskvu;
• 1709. – ruski car Petar I. uvodi cenzuru nad ukrajinskim knjigama štampanim u Moskvi;
• 1720. – izlazi Ukaz cara Petra I. o zabrani štampanja novih knjiga na ukrajinskom jeziku u štamparijama Ukrajine; istim Ukazom ispravljaju se jezične razlike u svim novim izdanjima starih ukrajinskih knjiga kako se ne bi razlikovale od ruskog jezika;
• 1721. – izlazi novi Ukaz cara Petra I. o cenzuriranju ukrajinskih knjiga;
• 1729. – izlazi Ukaz ruskog cara Petra II. o obveznom prepisivanju svih državnih naredbi sa ukrajinskog na ruski jezik (ovaj akt spada u jedan od onih koji se smatraju aktivnom europeizacijom Ruskog Carstva);
• 1755. – prva Zabrana crkvenog sinoda za štampanje ukrajinskih knjiga u Peterburgu;
• 1769. – izlazi Ukaz Sinoda o oduzimanju ukrajinskih bukvara od stanovništva i ukrajinskih tekstova iz crkvenih knjiga;
• 1775. – Manifest ruske carice Katarine II.: Uništenje Zaporoške Siči i pripajanje središta Maloruskoj oblasti ; zatvaranje ukrajinskih škola pri kozačkim vojnim odredima;
• 1784. – državno propagiranje rusificiranja prosvjete u Ukrajini;
• 1786. – zabrana crkvenih liturgđija na ukrajinskome i uvođenje ruskog govora u • crkvenoslovenskim tekstovima; izdana je naredba o uvođenju obaveznog »čistog ruskog jezika« u Kijevsku akademiju.



Ukrajinske zemlje u Zlatnom vijeku Ruskog Carstva:
• 1817. – zatvaranje proukrajinske Kijevo-mogiljanske akademije; uvođenje nastave na poljskom jeziku u svim ukrajinskim prosvjetnim ustanovama (školama) na prostoru Galicije u Austro-Ugarskoj;
• 1834. – osnivanje Kijevskog imperatorskog univerziteta sa ciljem rusifikacije ukrajinogovornog prostora jugozapadne Ukrajine (Nova Rusija);
• 1847. – pogrom ukrajinskog Društva Sv. Ćirila i Metoda u Kijevu, hapšenja i progoni intelektualaca koji se u privatnim sferama života služe ukrajinskim jezikom;hapšenje ukrajinskog pjesnika Tarasa Ševčenka;
• 1862. – zatvaranje ukrajinskih nedjeljnih besplatnih škola u manjim sredinama;
•1863. – izlazi Valujev cirkular (Valujev; ministar unutrašnji poslova Ruskog Carstva) o zabrani štampanja knjiga na ukrajinskom jeziku u cijelom Imperiju;
• 1869. – izlazi prvi Ukaz ruske carske administracije o povećanju plata činovnika ruskog porijekla na svim južnim oblastima (gotovo isključivo prostor Ukrajine), uz izuzimanje ruskih domorodaca, kao nagrada za uspjehe u rusifikaciji kolonizacije prostora;
• 1876. – izlazi tajni Emski ukaz ruskog cara Aleksandra II. o zabrani uvoza svih ukrajinskih knjiga u Rusko Carstvo (posebno iz Austro-Ugarske); zabranjuje se ukrajinsko pozorište i štampanje originalnih djela književnosti na ukrajinskom jeziku (očuvanje ukrajinskog jezika i kulture kroz dramu); zabranjuje se publikacija tekstova brojnih ukrajinskih pjesma sa notama (očuvanje ukrajinskog jezika i kulture kroz muziku);
• 1881. – zabranjuje se crkvena liturđija na ukrajinskom jeziku;
• 1883. – Kijevskom generalnom guvernatoru zabranjuje se održavanje pozorišnih predstava na njemu podređenim teritorijima;
• 1888. – izlazi Ukaz ruskog cara Aleksandra III. o zabrani upotrebe ukrajinskog jezika u službenim ustanovama; zabranjuju se krštenja djece s ukrajinskim imenima;
• 1895. – zabranjuje se štampanje ukrajinskih knjiga za đecu;
• 1899. – zabrana upotrebe ukrajinskog jezika na Arheološkom kongresu u Kijevu;
• 1903. – zabrana upotrebe ukrajinskog jezika prilikom otvaranja spomenika ukrajinskom književniku Ivanu Kotljarevskom u Poltavi.

Ukrajinske zemlje u Srebrnom dobu ruske kulture:
• 1907. - državna zabrana rada ukrajinskih medijskih novina uz izuzetak ukrajinske književnosti štampane u razdoblju između 1905. i 1907.; represije protiv predstavnika ukrajinske kulture;
• 1908. - izlazi Ukaz senata Ruskog Carstva o »štetnosti« kulturne i prosvjetnog rada u Ukrajini koja može izazvati »posljedice opasne po mir i sigurnost«;
• 1910. - izlazi Cirkular ministra Stolypina o zabrani stvaranja »inorodnih društava, uključujući ukrajinska i jevrejska, nezavisno o njihovim ciljevima«;
• 1914. - zabranjuje se obilježavanje 100. godišnjice rođenja priznatog pjesnika Tarasa Ševčenka; iste godine izlazi Ukaz ruskog cara Nikole II. o potpunom gašenju ukrajinskog štampanja u novookupiranim prostorima Zapadne Ukrajine; pogrom Društva Prosvjeta, uništenje knjižare Naučno-prosvjetnog društva Taras Ševčenko; deportacija brojnih Ukrajinaca u Sibir gdje ih se doživotno zatvaraju ili ubijaju;
• 1920. - likvidacija Galičke samouprave od strane Poljaka; zabrana ukrajinskog štamparstva; podređivanje ukrajinskog školstva novim uvjetima Poljskog ministarstva prosvjete;
• 1921./22. – Holodomor-Gladomor 1921./1922.; prva organiziovana pojava masovne gladi na Ukrajini;
• 1924. - u Rumuniji se usvaja zakon koji sve Ukrajince proglašava »Rumunima koji su zaboravili svoj jezik«, rumunjizacija ukrajinskih prosvjetnih ustanova u sjevernoj Rumunijij.


Neka od razaranja u Donbasu nakon Putinove vojne agresije na mirnu Ukrajinu.
(Photo: By Slavyansk Delovoy)


Period Strijeljanog preporoda:
• 1929. - početak represije u boljševičkoj Ukrajini protiv predstavnika kulture i crkve; izlazi falsifikovana javna optužba o pripadnosti vodećih ukrajinskih intelektualaca Savezu oslobođenja Ukrajine;
• 1930. - likvidacija Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve; »pacifikacija« u Galiciji đe se prema naredbi poljskog službenika Pilsudskog provodi represija nad predstavnicima ukrajinske kulture;
• 1931. - deportacija vodećeg ukrajinskog istoričara Mihajla Gruševskog u Moskvu;
• 1932. - izlazi naredba Centralnog komiteta o zatvaranju književnih organizacija; osniva se centralizirani Savez pisaca SSSR-a nad čijim radom se provodi snažna cenzura;
• 1933. - samoubistvo istaknutog ukrajinskog avangardnog pisca Mykole Hvyljovog u znak protesta protiv boljševičkog pogroma u ukrajinskoj kulturi; samoubistvo istaknutog proukrajinskog političara i boljševika Mykole Skrypnyka;
• 1932./33. – Holodomor-Gladomor; sovjetsko-komunistička vlast prozrokovaja je veliku masovnu glad na Ukrajini (strada uglavnom ukrajinsko seljaci ); višemilijonske žrtve su sahranjene u masovnim jamama širom Sovjetskog Saveza; na jugoistok Ukrajine organizovano pristižu novi |ruski doseljenici; u jeku je snažna rusifikacija jugoistočne Ukrajine bogate rudnim i drugim bogatstvima; pogrom Ukrajinaca (Kubanskih kozaka) na ruskom Kubanu; službeno se zaustavlja politika Ukrajinizacije; uništava se brojna kulturna baština srednjovjekovne, barokne i secesijske Ukrajine; privodi se oko 80% ukrajinskih intelektualaca;
• 1934. - strijeljanje ukrajinskih pisaca radi ubistva boljševika Sergeja Kirova u Petrogradu;
• 1937. - masovno strijeljanje zatvorenih ukrajinskih pisaca te drugih predstavnika ukrajinske kulture u Soloveckom logoru (povodom 20. prosleve jubileja Oktobarske revolucije); početak novog talasa organiziovanog naseljavanja Ukrajine Rusima u sklopu sovjetske politike (jedan od nekoliko između 1937. i 1939. godine)
• 1938. - izlazi Staljinova naredba »o obaveznom učenju ruskog jezika u svim sovjetskim republikama«; izlazi niz partijskih naredbi u kojima se pojačava rusifikacija Ukrajine; nakon 10 godina Staljinove represije Ukrajina se nalazi u socijalnoj i psihološkoj traumi;
• 1939. - Zapadna Ukrajina priključena je SSSR-u, masovne represije prema istaknutim Ukrajincima i svima osuminjčenim za učestovovanje u pokretu otpora prema sovjetskoj politici; masovne deportacije Ukrajinaca u Sibiru;
• 1941. - boljševičke represije prema svim grupama ukrajinskih političkih zatvorenika, predstavnicima kulture, piscima i prosvjetnim radnicima koji pružaju otpor sovjetskoj politici i postupcima Crvene armije; masovne deportacije u Sibir;
• 1941. - razdoblje između dva totalitarna režima; Ukrajinci su strijeljani, privođeni i deportovani od njemačkih i sovjetskih okupatora; uslijedila su hapšenja svih ukrajinskih nacionalista i pisaca koji organizovano ili spontano ratuju za nezavisnost Ukrajine.

Posljeratno razdoblje sovjetskog režima:
• 1945. - sovjetski režim pritvara sve ukrajinske grkčkokatoličke vladike te ih odvodi u sibirsko zarobljeništvo; uporđivanjem službenih popisa stanovništva iz 1941. i 1945. godine može se uvidjeti da je u ratnoj i posljeratnoj Ukrajini zbog neprirodnih smrti, migracija i prisilnih deportacija, broj stanovnika smanjen sa 41,9 na 27,4 milijona; prema detaljnim istraživanjima istoričara Volodimira Kosika (1992., Kijev-Pariz-New York) od ukupnog broja ratnih i posljeratnih žrtava u Sovjetskom Savezu, Ukrajinci su činili između 40 i 44 posto (ovi tragični podaci ukazuju da se protiv ukrajinskog stanovništva vodio »unutrašnji rat« s ciljem ukorijenjivanja sovjetske politike na ukrajinskim prostorima);
• 1946. - likvidacija Ukrajinske grčkokatoličke crkve i njezino podređivanje Ruskoj pravoslavnoj crkvi, oduzimanje hramova i ostalih crkvenih prostorija Ukrajinskoj grkokatoličkoj crkvi; izlazi odluka CK KPSS-a o iskorijenjivanju nacionalno-rodoljubnih ideja u ukrajinskoj književnosti, književnoj kritici i u medijima;
• 1946. - pojava treće masovne gladi u Ukrajini; Holodomor-Gladomor 1946./1947.; u isto vrijeme prema naređenju Staljina izvozi se hrana iz Ukrajine u teško pogođene zapadnoevropske države poput Austrije; broj ukrajinskih žrtava ove gladi kreće se između 750 hiljada i 1 milijon ljudi;
• 1947. - sovjetski političar Lazar Kaganovič vrši »čistke« ukrajinskih intelektualaca optuženih za »ukrajinski buržoaski nacionalizam« širom Ukrajine;
• 1951. - izlaze publikacije u moskovskoj »Pravdi« usmjerene protiv ukrajinskih pisaca i umjetnika optuženih za izražavanje patriotizma prema Ukrajini, između ostalog i u godinama otpora njemačkoj okupaciji;
• 1958. - izlazi odredba CK KPSS- o neobveznom (»prema želji roditelja«) učenju ukrajinskog jezika, uz obavezni ruski, u svim školama Ukrajine; ciljana marginalizacija ukrajinskog jezika;
• 1961. - KPSS proglašava politiku »slijevanja nacija«; u praksi se provodi daljnja rusifikacija svih sovjetskih republika;
• 1963. - podređivanje nacionalnih akademija nauka u saveznim republikama onoj u Akademiji nauka SSSR-a u Moskvi; centralizacija kulture i prosvjete;
• 1964. - podmetanje požara u Državnoj javnoj biblioteci Akademije znanosti USSR-a u Kijevu s ciljem uništenja staroukrajinskih raritetnih knjiga i degradacije sve uticajnijeg kulturnog i istorijskog središta u Ukrajini;
•1965. - nakon Hruščovljeva »otopljenja « politike i unutrašnjih odnosa, uslijedili su veći talasi hapšenja ukrajinskih kulturnih radnika uglavnom optuženih za podsticanje separatizma u svojem radu;
• 1968. - podmetanje više požara u kijevskim samostanima sa bibliotekama gdje se čuvaju rijetke staroukrajinske knjige; indirektna borba se nezavisnom ukrajinskom ideologijom u kojoj se istorija Ukrajine posmatra drugačije nego među naučnicima u Moskvi; uništava se istorijska faktografija;
•1970. - dalje represije protiv ukrajinskih pisaca, kulturnih i crkvenih skužbenika koji kroz svoj rad previše ističu pripadnost ukrajinskoj a ne sovjetskoj kulturi; izlazi akt državne naredbe o obrani disertacija isključivo na ruskom jeziku;
• 1977. - uslijedila su hapšenja ukrajinskih disidenata; posebno se progone pripadnici Ukrajinske helsinške grupe (UHG); 24 od 39 članova UHG-a je uhapšeno te im je dosuđena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 170 godina, njih 6, uključujući i predvodnika Mikolu Rudenka, bili su prisiljeni emigrirati, a 4 ih je umrlo u Gulagu;
• 1978. - izlazi direktiva Ministarstva prosvjete SSSR-a o pojačanom učenju i predavanju ruskog jezika u svim školama Ukrajine;
• 1979. - usvojene su nove rusifikacijske politike prema svim ne ruskim narodima u sklopu Taškentske konferencije; pod sumnjivim okolnostima umro je istaknuti proukrajinski muzičar Volodimir Mihajlovič Ivasjuk;
• 1983. - izlazi odluka CK KPSS-a o pojačanom učenju ruskog jezika u svim školama; podjela razreda prema ukrajinskom i ruskom odjeljenju te povećanje plate svim profesorima koji se služe ruskim jezikom; potpuno omalovažavanje i degradacija ukrajinskog jezika u sovjetskim javnim ustanovama pred internacionalnim ruskim jezikom; sovjetskom rusifikacijskom politikom u 1980.-tim odgajana je cijela nova generacija mladih rusofonih Ukrajinaca (posebno u jugoistočnoj Ukrajini) koji će nakon nezavisnosti bitno promijeniti broj pripadnika koji govore ukrajinskim jezikom kao materinjim sa 89 na 67 posto;
• 1984. - umiru poznati ukrajinskih pisci u sovjetskim zatvorima;
• 1986. - dvodnevno prećutivanje Černobilske nuklearne nesreće; prema pojedinim ukrajinskim stručnjacima izvršen je etnocid u regijama Polissja (istorijsko najstarije ukrajinske regije); prećutivanje posljedica povezanih sa nuklearnom nesrećom;
• 1989. - izlazi odluka CK KPSS- o jedinstvenom opštedržavnom ruskom jeziku u SSSR-u; provodi se smišljena politika rusifikacije ukrajinskih i drugih neruskih prostora;
• 1990. - Vrhovni Savjet SSSR-a usvojio je »Zakon o jezicima SSSR-a« kojim je ruskom jeziku pružen status jedinstvenog službenog jezika u SSSR-u;
Ako pažljivo pogledamo hronološke podatke uvidjećemo da je rusifikacija Ukrajine bila stalni proces koji je Rusija nasilnim metodama sprovodila kroz dugo istorijsko razdoblje da uništiti nacionalni i kulturni identitetet jedne od najstarijih država Evrope, Ukrajinu i Ukrajince. Kultura i književnost predstavljaju osnov svakog društva i svake države, na tom putu ne smije biti kompromisa, kada je u pitanju očuvanje vlastitog identiteta. Ukrajina je imala bolnu istoriju danas je jedna od država sa najbogatijom kulturnom tradicijom, značajnim piscima i umjetnicima čija djela dopiru daleko van njenih granica.



Zahvaljujemo se autoru na prilogu.
Redakcija




Ostali prilozi:
» MORALNI SUNOVRAT NOBELOVOG KOMITETA
Emir Ramić | 15. October 2019 17:34
» “MOSTARSKA DEPONIJA SMRTI”
Prof. dr. Ahmed Džubur | 11. October 2019 21:35
» PETER HANDKE NOBELOVAC
Šemso Agović | 11. October 2019 15:17
» “NOBELOVA”, AL’ SRAMOTNA NAGRADA ZA BESTIDNOG HANDKEA – NEGATORA GENOCIDA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 11. October 2019 14:39
» KOSOVO: IZBORI ZA PROMIJENU SISTEMA VRIJEDNOSTI
Albinot Maloku | 10. October 2019 17:30
» DRAGA MOJA BOSNO I HERCEGOVINO, EVO JA TI HALALIM
Said Šteta | 03. October 2019 14:02
» ARAPI SA „ALUMINIJAŠIMA“ U KRIMINALNOM KOLU
Mr. Milan Jovičić | 03. October 2019 14:01
» MOSTARIZACIJA FEDERACIJE I BLOKADA DRŽAVE
Džebrail Bajramović | 27. September 2019 20:45
» DVADESET GODINA VOJNOG MUFTIJSTVA: ČAST I PONOS JEDNOG IDENTITETA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 26. September 2019 13:16
» OSTAVKA JE HRABAR POTEZ ZA ONE KOJI VOLE BOSNU I HERCEGOVINU
Eset Muračević | 25. September 2019 15:19
» PARLAMETARCI, POLITIČARI I POLITIKANTI
Avdo Metjahić | 24. September 2019 01:55
» DODIK SA SVOJIM PAPCIMA U BEOGRADU
Mr. Milan Jovičić | 22. September 2019 20:50
» KO SU GARANTI A KO SVJEDOCI DEJTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA???
Zijad Bećirević | 22. September 2019 20:38
» KAKO JE NIJE STID?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 20. September 2019 12:57