Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Komentari


CRNO-ZELENI PELIKAN, SA ZELENIM MASTILOM!
Procitaj komentar

Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 19. February 2019. 15:02:07
Piše, Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Obrazovanje nam nudi ne samo znanje iz različitih oblasti i nauka, nego i priliku da steknemo iskustvo u onome što nas interesuje i da se na taj način izgradimo kao ličnosti. Osim toga, obrazovanjem stičemo potrebne vještine kako bi mogli da obavljamo različite poslove, da istražujemo i činimo svijet boljim mjestom za život.


Ovih dana, u „slučajnom“ gradu Mostaru i šire, u HNK, pratim, slušam i čitam, mnoge neugodne informacije.
Učitelji štrajkuju, radi minimalnih plata.
Pojavljuju se falsifikovane diplome, uz izvjesne sume novčanica.
Dvije škole, „pod jednim krovom“ već je zastarjela i otrcana priča.
Sve me ovo i mnogo toga drugoga, vezano za odgoj, vaspitanje i obrazovanje, naših mladih naraštaja, kao i sopstvene djece, iniciralo, trezvenom razmišljanju, da uz neka prisjećanja i napišem, ovaj sadržaj teksta.
Generacije i generacije, imale su svoje vrijeme, različitosti i spoznaje, svoje sudbine, mnogo lijepih sjećanja i događaja, kao i neprijatnih prisjećanja.
Moja generacija, post ratnoga perioda, poslije oslobođenja od fašizma, godina 45–te i neke, krenula je u osnovnu školu. Bilo je to vrijeme i neimaštine, oskudice svega i svačega, ali se, kao osnovac, veoma rado prisjećam i ljepote, početaka i takvog osnovnog školovanja.
Šta li je to, takvog lijepoga bivalo, što se nije moglo lako izbrisati iz moga pamćenja ?
Naš poznati pjesnik, Branko Radičević (stariji) izrekao je divnu i životno prihvatljivu poruku; „Od kolijevke, pa do groba, najljepše je đačko doba“.
Zato, možemo i pomisliti; “Kakav je život kada je od kolijevke pa do groba najljepše đačko doba.”
Prisjećam se i moje učiteljice, u četverogodišnjem pohađanju osnovne škole na Vratniku, opština Stari grad u Sarajevu, Ljeposave ili Lepe, od milja nazvane.
„ Ako učitelj voli samo posao, on je dobar učitelj. Ako učitelj voli učenika kao otac ili majka, on je bolji od onog učitelja koji je pročitao sve knjige ali ne voli ni svoj posao, ni đake. Kad učitelj sjedini ljubav prema poslu i prema učenicima – on je savršen učitelj. /citat – Lav Tolstoj/
Takva je, upravo, bila i moja učiteljica, stroga, pravedna i radna, savršena.
Prve godine, koristili smo male školske table, po kojoj smo pisali pisaljkom, brisali spužvicom i tako redovno pisali i brisali. Međutim, u takvom pisanju, koje se sastojalo u ispisivanju svih slova, abecede, ispisivali smo i vježbali, redovno tanke i debele linije slova, čime smo, istinski, gradili i čvrste, prave temelje, dobroga rukopisa.
Dakle, tanka i debela linija, mogla se zadržati, još neko vrijeme, u korištenju perceta sa držaljem, te umakanjem u mastilo, a već pojavom hemijskih olovki, gubilo se i vrijeme, lijepoga rukopisa.
Svakako je odgoj temelj svakog djeteta, koji se ostvaruje u porodičnom, roditeljskom domu, što ne može ostvariti, niti škola, niti društvo u cjelini, a ponajmanje ulica.
Citarujući, pisca, pjesnika i novinara, Dušana- Duška Radovića, sa porukama
“Ne postoje dobra i loša već samo različita djeca. A različitom djecom moramo se baviti na mnogo raznih i delikatnih načina.”
“Djeca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi imati nešto više sreće sa školom. Škola bi morala da zna i hoće ono što roditelji ne znaju ili neće.”
“Zdrava, vedra, očuvana i neozlijeđena djeca – po svaku cijenu, pa i po cijenu znanja! – to bi bio plemeniti zadatak vaspitanja.” /završen citat/
Prisjećam se školskih dana, u četvrtom razredu osnovne škole, vraćajući se sa jedno dnevnog školskog izleta u prirodu, sa dječijim ponašanjem, uzviknuo sam; „Gdje smo bili, nigdje i šta smo radili, ništa“, moja učiteljica je prišla meni, povukla me za „soluf kose“ i zviznula mi jednu šamarčinu, tako da mi u današnjim poznim godinama, odzvanja u mojim ušima. Nisam se, nikada naljutio na učiteljicu, naprotiv, dan danas se rado prisjećam i iskreno volim, kao savršenu osobu, koja me učila i naučila, mnogo lijepom i pametnom.
Da se vratim na početak, moje informacije, gdje mi je danas i nerazumno, takav odnos i ponašanje, naših struktura vlasti u ministarstvu obrazovanja i kulture, konkretno u Mostaru i HNK, prema ovoj populaciji, učiteljskoj.
Da informacija, bude još cjelovitija i nakaradnija, za našu javnost, godinama su se mnogi učitelji u ovim školama angažovali na određeno vrijeme, pod ugovorima. To bi značilo, od septembra dokraja juna, školske godine, kada im prestaju i sva prava, bez plata i osiguranja, u periodu od juna do septembra, naredne godine. Ovo je , zaista, bilo i neprihvatljivo i nehumano, dok su naši vlastodršci „dirlikali“, ubirali dobra primanja i ponašali se, krajnje drsko.
„Sitni su oni ljudi koji učiteljev rad za sitno smatraju“. /citat – Dositej Obradović/
U ovome gradu i HNK, sve je moguće, da se učenici obrazuju u tzv. školama po dvije, pod jednim krovom, sa različitim programima, da ulaze na različite ulaze, da se po smjenama mimoilaze, na kraju krajeva i da se ne vole i ne druže, u krajnjoj liniji i da se nacionalno distanciraju.
Moguće je i da ministar obrazovanja, u vladi Kantona „hadžija“ iz Stoca /Nomina sunt odiosa/, iznosi svoj stav, da u školama direktor, nikako ne može biti srpske nacionalnosti, dok je on ministar. To je činjenica, a primjeri su veoma znani, našim građanima, ovoga grada?
Ružne su ovo i ogavne informacije, ali istinite činjenice, koje su u našoj svakodnevnici, obrazovnoga sistema.
Nastavljam priču, o lijepim stvarima i prisjećanjima iz mojih gimnazijskih dana, kao i studentskih dana'.
Zeleno, volim te zeleno, svakako je moje crno- zeleno Penkalo, koje sam koristio, sa zelenim mastilom, u gimnaziji i na studijama.
Istina je, da sam i kao profesor u Elektrotehničkoj školi, na zapadnoj strani Mostara, kod Hrvata, kao i na istočnoj strani Mostara, kod Bošnjaka, u školski dnevnik redovno ispisivao sadržaj nastavne jedinke, isključivo, mojim Penkalom sa zelenim mastilom. Isto sam radio i upisujući ocjene učenicima, u dnevnik, kao jedan od rijetkih, možda i jedini profesor, stručnih predmeta, mnogim generacijama.



Moj osjećaj i ljepota Bosanskog pisma, sa tehničkim rukopisom, prethodnih temelja sa tablom i pisaljkom, tankih i debelih linija, iz osnovne škole, kod moje učiteljice, dolazio je do pravog izraza.
Čovjek se uči dok je živ. Zahvaljujući obrazovanju, u mogućnosti smo da razumijemo stvari koje nas okružuju, da objasnimo različite pojave, da iskažemo svoje interesvanje i pokažemo svoje mogućnosti.
Obrazovanje nam nudi ne samo znanje iz različitih oblasti i nauka, nego i priliku da steknemo iskustvo u onome što nas interesuje i da se na taj način izgradimo kao ličnosti. Osim toga, obrazovanjem stičemo potrebne vještine kako bi mogli da obavljamo različite poslove, da istražujemo i činimo svijet boljim mjestom za život.
Nerazumno je i krajnje drsko, da se danas, u sistemu vlasti i drugih javnih djelatnosti, mogu pojaviti ljudi, koji su u mogućnosti, za novce, kupiti svoje lažne diplome, obrazovanja i konkretnoga zvanja.
Kod svakoga čovjeka, posebno tzv. intelektualca, veoma se raspoznaje i osjeća diskontinuitet u školovanju i obrazovanju, nedostatak nepročitanih knjiga beletristike, a posebno stručne literature, tako mu ta papirna diploma, čini samo otežavajuću okolnost za trenutnu, poziciju „foteljaša“ ukoliko se negdje i udomio.
Što bi naši stari rekli; „U laži su kratke noge“ i veoma brzo, sve ispliva na površinu realnih i istinskih saznanja.
Svakako je, ova pojava, bolest našeg bolesnog društva, koje traži radikalne mjere dijagnosticiranja i primjene, nužne terapije.
Moje, crno-zeleno nalivpero Pelikan, otišlo je, mojim penzionisanjem u trajnu mirovinu.
Vrijeme i mogućnosti informacione tehnologije, omogućilo mi je, totalnu zamjenu, mog Pelikana, jer sa kompjuterom i pišem, ispisujem sadržaje mojih tekstova, iste printam i objavljujem na našim mnogim portalima, kao što su ; Bošnjaci.net, Tacno.net, kod gospodina Bedrudina Gušića, ili pak rijeđe u nekim „nezavisnim“ dnevnim novinama.
Moja učiteljica i crno-zeleno Penkalo, ostaje trajno pohranjeno u mojim memorijskim, moždanim vijugama, sa neizbrisivim poštovanjem i zahvalnošću.

VRH



Ostali prilozi:
» KAPIJE SVJETLOSTI UMJETNIČKI I NAUČNI UNIVERZIM DR PUPOVIĆA (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 18. March 2024 14:46
» ŠTO NE STIGOŠE KAMOM, POSTIŽU GUMICOM!
Esad Krcić | 22. February 2024 01:24
» NE TREBA ODUSTAJATI OD ČINJENJA DOBRIH DIJELA
Mensud Alićušić | 19. February 2024 16:47
» ISMET HADŽIĆ PETODECENIJSKI TRAG U LIKOVNOJ UMJETNOSTI CRNE GORE (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 15. February 2024 15:40
» DEMOKRATE RUŠE DEMOKRATIJU U NJEMAČKOJ
Nihat Bećirović | 09. February 2024 22:48
» ULOGA I ZNAČAJ DR. NAKE NIKŠIĆ U PROMOCIJI MUZIČKE KULTURE SANDŽAKA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 07. February 2024 14:51
» UMRLI PRIJE SMRTI?
Midhat Hajrović | 04. February 2024 14:47
» POLITIČKI INFLUENSERI U SANDŽAKU
Dino Bašović | 02. February 2024 17:24
» KO „PEVA“ ZLO MISLI
Dino Bašović | 29. January 2024 15:47
» OD BAHA DO SEVDAHA
Mensud Alićušić | 29. January 2024 13:38
Ostali prilozi istog autora:
» OJ, SAFETE – SAJO, SARAJLIJO!
22. January 2024 17:43
» ISTINA JE BOLNA
14. January 2024 15:28
» DOSTA NAM JE SRBOVANJA!
05. January 2024 16:27
» ZAŠTO ĆUTI NERMIN NIKŠIĆ?
29. December 2023 17:04
» O BLISKOSTI ŠAHA I ŽIVOTA
21. December 2023 00:41
» O BLISKOSTI ŠAHA I ŽIVOTA
21. December 2023 00:41
» GENS UNA SUMUS / JEDAN SMO ROD!
18. December 2023 21:56
» ŠTA SE TO VALJA IZA GRMA U MOSTARU?
01. November 2023 19:36
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif