Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


STOGODIŠNJICA: Sjećanje na žrtve genocida 1919.
PLAV I GUSINJE 1919 - 2019: - GENOCID NAKON GENOCIDA
Procitaj komentar

Autor: Esad Krcić
Objavljeno: 22. February 2019. 14:02:12


Ovim tekstom namjera je samo da se površno uđe u neke ključne historijske detalje i činjenice od Berlinskog kongresa do kraja februara 1919., kada su Plav i Gusinje bili u žiži dešavanja.

Od Berlinskog kongresa 1878.
do genocida u Plavu i Gusinju 1912 – 13.

Plavsko-gusinjska regija i muslimanski narod, Bošnjaci i Albanci, posebno od Berlinskog kongresa (1878), ali i prije toga, postali su meta političkog i vojnog (kao i crkvenog sveštenstva) rukovodstva Crne Gore na čelu sa knjazom / kraljom Nikolom i njegovom huntom i poslušnicima, od unutrašnjosti CG pa do Vasojevića, koji su odano izvršavali, predvodili i provodili zločinačke i pljačkaške zadatke po Sandžaku. Historija bilježi, namjera je bila da se proširenje teritorija CG provede uz pljačku i potpuno istrebljenje dva autohtona naroda ispod Prokletija. Rukovodstvo Crne Gore i njihovi sljedbenici, ono što nisu mogli ostvariti oružanim borbama na terenu sa prijateljskim zemljama vršili su diplomatski uticaj i pritisak na velike sile koje su učestvovale u pregovorima na Berlinskom kongresu, sve s namjerom da prošire teritorij tada minijaturne države CG, koja je priznata 1878. Otimali su se za plavsko-gusinjsku dolinu pod izgovorom da stanovništvo Crne Gore neće moći da preživi u kršovitim djelovima, zahtijevajući da im dodijele plodna polja na sjeveru (Plav i Gusinje), a kasnije i na jugu – more i morsku obalu (Bar, Ulcinj), ...
Tako su tada velike sile igrale pod taktom uticaja Rusije, a Rusija pod pravoslavno-bratskim guslarskim uticajem Srbije i Crne Gore, koji su se udruženo borili protiv ionako tada oslabljene Turske, koja je bila u naglom opadanju kako političkog tako i vojnog uticaja, u ovom slučaju uključujući i balkanski region. Crna Gora u različitim pregovorima, pored Plava i Gusinja, iskazala je zainteresiranost i upornost da joj se između ostalih teritorija dodijele još Peć, Prizren, Podgorica, Spuž, Žabljak, Kolašin, kasnije Hoti, Grude, Ulcinj, Bar, itd.
Nakon što su postigli dobar dio cilja i dogovor na Berlinskom kongresu, da im se između ostalih mjesta dodjele Gusinje i Plav, poznata je reakcija Bošnjaka i Albanaca, (odbijajući i pritisak Turske), uz izričito odbijanje da ove dvije varošice sa bogatom historijom i kulturom, naravno i dolinom -, rijekama, jezerima, planinama, pripadnu Crnoj Gori. To su potvrdili na bojnom polju na obali rijeke Lim u Boju na Nokšiću (4. dec. 1879.), kada je crnogorska vojska doživjela poraz koju je predvodio Marko Miljanov, a pod direktnim naređenjem kralja Nikole. Osvajački i vojni cilj im je bio da ‘doručkuju’ u Plavu, a ‘ručaju’ u Gusinju, smatrajući da će ih vojnički pregaziti, pokoriti i prisiliti da budu u zamišljenim graničnim okvirima CG. Gubitkom ove bitke i kada im plan nije uspio, opet su izvršili diplomatski pritisak na velike zapadne sile i Tursku da im umjesto Plava i Gusinja dodijele druga mjesta: Hote, Grude, kasnije Ulcinj, Bar… I uspjeli su u tome (!), dok su Plav i Gusinje ostali izvan tadašnjih granica CG, odnosno u neutralnom trokutu između granica Albanije, CG i Kosova.
Tako je bilo 34 godine, sve do Balkanskih ratova - oktobar 1912. Turska vojska se povukla (1912), Sandžak je ostao na vjetrometini, a “poturice”, Bošnjaci i Albanci, opet skupo plaćaju ‘tursku krivicu’. Plavsko-gusinjski kraj i narod iscrpljivani su metodama upada, pljački, razoružavanja, izgladnjivanja, siromašenja, silovanja,… I onda je došla krvava 1912. i još krvavija 1913., kada su opet pod naređenjem kralja Nikole,crnogorska vojska i zloglasna vasojevićka jedinica zlikovca Avra Cemovića napali Plav i Gusinje. Rezultati tog genocida su stravični! Preko 12.500 nasilno pokrštenih muslimana ovog kraja (prozelitizam), dok broj strijeljanih, ubijenih prelazi cifru od par hiljada, u zavisnosti od historijskog izvora. Uglavnom se dobro zna da je samo na Previji kod Andrijevice ubijeno oko 850 djece, žena i muškaraca svih starosnih dobi, koje su sa tom namjerom crnogorski zlikovci odveli iz Gusinja i Plava sa bukagijama na nogama, vezane lancima, žicama, konopcima... Kao i svi oni koji su i po cijenu života radije prihvatili smrt nego krst, tako su strijeljani i ubijani po mahalama, ulicama, u kućama, na Kršu Čekića, u Kruševu, na obali Grnčara, Vruje, Ljuče, Lima, Plavskog jezera, Plavske rijeke…, i na koncu na Racini.
U genocidu 1912. i 1913. u Plavu i Gusinju zvjerski je pobijen nevin narod ovog kraja. Na plavskoj Racini, 5. marta 1913. bio je dan nasilnog masovnog pokrštavanja, kada su pored ostalih strijeljani prvaci ovog kraja koji ni pod cijenu života i crnogorske vojne prisile i sveštenika pravoslavne crkve nisu prihvatili krst, crnogorski bajrak i šišak – kapu, čiji je izvorni tvorac genocidni pjesnik Petar Drugi Petrović Njegoš. Što znači, prihvatiti kapu, ustvari je držati Njegoša na glavi! U genocidu u Plavu i Gusinju cijele porodice su ubijane, imovina im pljačkana… Svaki prag u plavsko-gusinjskom kraju je okrvavljen. Namjere su bile jasne: potpuno istrebljenje i zatiranje tragova dva autohtona naroda, Bošnjaka i Albanaca. To je genocid! O svemu se nakon toga godinama šutjelo … Nije se smjelo govoriti, da ih mrak “ne pojede”.


Ilustracija: Susret srpske i crnogorske vojske


Udar Kraljevine i srpske vojske na Plav i Gusinje
Nakon genocida 1913. - 450 žrtava genocida 1919.

Bošnjaci i Albanci u plavsko-gusinjskom kraju nakon stravičnog genocida 1912 – 1913., vidali su teške i neizlječive rane. Živjeli su u tuzi za svojim najmilijim koji su zvjerski pobijeni i koji nikada nisu dostojanstveno pokopani. Bilo im je zabranjeno (!) -, time nisu dobili svoj identitet, mezar i nišan, i ime i prezime na njemu. U oba mjesta nametnuta je vlast koju su isključivo činili poslušnici zločinca kralja Nikole, pripadnici crnogorsko-srpskog naroda. Mnogim bogatim vlasnicima i begovima, konfiskovana i opljačkana je zemlja. Čestim upadima pljačkana je stoka i druga imovina koja je dodjeljivana pravoslavnim porodicama koje su se doselile u Plav i Gusinje, ali i u druga mjesta. Pored nasilnog otimanja imovine, stariji su govorili, da je dovoljno bilo dva svjedoka (često nijedan) da lažno posvjedoče i stvarni vlasnici da ostanu bez imovine (Grnčar, Dosuđe, Dolja, Kolenovići, Martinoviće, Brezojevice, Rudo Polje, Racina i drugi djelovi plavsko-gusinjskog kraja). Mnogi nisu mogli da podnesu teror, nepravdu, upade i napade, posebno udar na čast ženskog dijela porodice, a često i ubistva, pa su odlučili da napuste svoj rodni toprak, svoju djedovinu. Od 1912. i 1913. i u godinama nakon toga, dobar broj porodica kreće na daleki put ka Turskoj, dijelom ka Kosovu, Albaniji, Makedoniji i Bosni; čak je zabilježen slučaj odlaska na sjeverno-američki kontinent. Intezivno iseljavanje je bilo i iz drugih gradova Sandžaka.
U periodu Prvog svjetskog rata i nakon 1915. godine, oni koji su tada odlučili da ostanu na svom topraku, sa plavsko-gusinjskim prvacima tiho su se počeli organizirati, okupljati povjerljivije i sposobnije, sve u cilju da od upada i napada od vasojevićkih zlikovačkih i pljačkaških grupa i jedinica zaštite svoje porodice, naravno i stanovništvo ovog kraja. Od istih tih pljačkaških grupa bio je na udaru i dio pravoslavnog življa koji su gajili dobrosusjedske odnose sa muslimanima ovog kraja. Prema historijskim izvorima, tadašnji plavsko-gusinjski prvaci Šeljko Kurtagić i Smajle ef. Nikočević, predvodili su one koji su se uključili u jedinice odnosno – bataljone za zaštitu stanovništva u Plavu i Gusinju.

*****

‘Krajem Prvog svjetskog rata Srbija grabi novi ratni plijen: Crnu Goru. Već ranije je okupirala u balkanskim ratovima Makedoniju i Kosovo, a nakon Prvog svjetskog rata bacila je oko i na Vojvodinu’.
Istovremeno, nakon Prvog svjetskog rata, širila se ideja osnivanja Kraljevine SHS.
Historijski izvor govori, da je ‘Podgorička skupština – odnosno Velika narodna skupština, koja je ustanovljena suprotno tada važećem Ustavu države Crne Gore, 26. novembra 1918., donijela je odluku kojom je ukinuta država Crna Gora, njena teritorija unitaristički sjedinjena teritoriji države Srbije i njen narod inkorporiran u srpski! Tada je Kraljevini Srbiji Crna Gora de facto bila ratni plijen, dok je nakon toga Vlada CG djelovala u izbjeglištvu’.
Novi udar na Bošnjake u cijelom Sandžaku nastao je upravo formiranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1. decembar 1918). Bosnu su ‘poklopili’ u tim granicama a time ni Bošnjaci kao najbrojniji narod nije imao drugi izlaz već se bez pitanja našao u novim graniciama i pod SHS agresorskom čizmom. Neposredno prije osnivanja Kraljevine, po proboju sa Solunskog fronta, 2. srpska armija prodrla je preko Skopja i Kosovske Mitrovice, te izdvajanjem dijela snaga (21. oktobar 1918), formirala je Jadranske trupe. Dva puka su bila pod komandom Grgura Ristića i jedna brdska divizija, koja se preko Peći i Plava uputila u granicama CG.
Nije slučajno što su nakon proboja Solunskog fronta srpske trupe stigle u Plav i Gusinje krajem oktobra 1918… a njihovim dolaskom samo prividino dva plavsko-gusinjska bataljona (Kurtagićev i Nikočivićev) prihvaćeni su kao navodne savezničke snage. Međutim, kasnija dešavanja pokazuju stvarnu licemjernu namjeru i krvavo lice srpske vojske i Kraljevine na čelu sa dinastijom Karađorđević.
Dolaskom srpske vojske u Plav i Gusinje, istovremeno zlikovac četnički vojvoda Kosta Pećanac, koji je govorio da je raspolagao sa 80 odreda koji su brojili 15.000 četnika, poznati kao “crni četnici” i “vladini četnici”, sa jednim dijelom četničkog odreda činio je ogromne zločine na Kosovu, a drugim dijelom odreda u buhorskim i drugim mjestima Sandžaka. Bošnjaci i Albanci u Sandžaku i Kosovu ponovo su izloženi masovnim ubijanjima, torturama, silovanjima, pljačkama, progonu…

(Samo neka mjesta u kojima je zločinac Kosta Pećanac počinio zločine:
Sandžak (CG): Plav 1919, Bihor, / Vuča 1919, Savin Bor 1918, Korita 1922/;
Sandžak, (Srbija): Stranjani, Doliće, Ugao 1919, Starčeviće 1922, Modstir 1922, Brodarevo 1921, Privoj 1921.
)

Plavsko-gusinjski bataljoni pod komandom Kurtagića i Nikočevića, nakon što su čuli za zločine koji četnici čine nad stanovništvom Kosova, konkretno u Peći, pokušali su da izvrše proboj kako bi zaštitili nevine građane Peći od četničkih hordi Koste Pećanca, ali i da spriječe njihov proboj ka Plavu i Gusinju. Komandant Jadranskih trupa Milutinović tada je izvijestio Vrhovnu komandu o položaju plavsko-gusinjskih jedinica koje su nadomak Peći.
‘Nakon toga, vojvoda Stepa Stepanović, komandant Druge armijske oblasti u Sarajevu, izdao je naredbu da se uspostavi veza sa navodnim “pobunjenicima” i da se nagovore da se povuku. Puniša Račić sa Smailom Ferovićem upućen je kao izaslanik da vodi pregovore. Na vrhu Čakora, u predjelu zvani Dio, vodili su pregovore sa glavarima Plava, koje su predstavljali Bejto Plava i Medo Ferović’.
Govori se, da su u više navrata vođeni naporni pregovori sa crnogorskom upravom oko formiranja lokalne vlasti u Plavu i Gusinju, koja je od genocida bila nametnuta od strane kralja Nikole i njegovih poslušnika. U tome periodu posebno je provedena pljačka zemlje, koja je dodjeljivana pravoslavcima koje su naselili u plavsko-gusinjski kraj. Ništa se nije promijenilo ni u vrijeme Austrougara.
U drugoj polovici februara 1919. (od 15. - 19. februara), delegacija Plava i Gusinja na Čakoru, nastavljajući pregovore sa srpskom delegacijom, izričito su tražili da se srpska vojska i zločinačko-pljačkaške vasojevićke brigade povuku iz naselja i sela Plava i Gusinja, da ne ubijaju, siluju i pljačkaju lokalno stanovinštvo, te da sami građani Plava i Gusinja izaberu sebi rukovodstvo…
Pregovori nisu uspjeli!!!


Ilustracija sa fronta


Nakon toga izvršena je podmukla vojna intervencija kada je srpska vojska artiljerijom napala Plav, dok su beranska i andrijevička brigada, pod komandom M. Saičića i Lakića Vojvodića, koje su bile stacionirane na lijevoj obali Lima, ušle u naseljene djelove i činili zločine, silovanja, pljačku, paljenje kuća. U tome su im pomagli djelovi zloglasnih četničkih jedinica zločinca Koste Pećanca.
Nakon višednevne vojne intervencije, u pismu 24. februara 1919., Stepa Stepanović obavještava Vojnu komandu, da je 'u Plavu savladana pobuna. Plav je opkoljen, dok se manja grupa Plavljana uspjela izvući ka obroncima planina i ka Albaniji…'
Dalje se ističe u pismu da su vasojevićke brigade već u Plavu!
Sa ovim je jasno ukazuje da su krenule pljačke i masakriranja. Zatim se naglašava da su bili stravični prizori svuda po ulicama, kako su svjedočili preživjeli stariji Plavljani.
Stepanović je u pismu naglasio, da 'ima puno ubijenih, jer civili nisu imali iskustva da se zaštite od djelovanja artiljerije'.
Kako piše dr. Mustafa Memić u knjizi “Gusinjsko-plavska Krajina u vrtlogu historije”, “srpska vojska je potrošla 17.000 artiljerijskih granata, puščanih i mitraljeskih metaka i cijelu šaržu brdske baterije”.
Ove cifre same po sebi govore o karakteru izvršene okupacije i masovnih zločina nad civilima, koji su u grupama, porodično, krenuli u zbjegove, dok su ih pripadnici srpskih formacija neprestano zasipali iz raspoloživog oružja, što je jasna namjera potpunog uništenja naroda ovog kraja.
Naglašeno je u istom pismu: “leševi su se nalazili po ulicama, baščama, grebljima”.
U tradiciji Plavljana je prepričavano i sačuvano saznanje da je u tih par dana, samo na ulicama Plava bilo preko 450 izmasakriranih tijela neboračkog stanovništva, tj. djece, žena, staraca…
Jasno je, prilikom srpske vojne intervencije namjere su bile, potpuno uništenje ‘nacionalne, etničke, rasne ili religiozne grupe”, a to je genocid nad Bošnjacima i Albancima!
Kako također piše dr. Memić: “O (plavsko-gusinjskoj) ‘pobuni’ ne postoji pisani dokument, niti program i ciljevi pokreta”, time se može smatrati da je više nego očigledno, da je Stepanović sa srpsko-vasojevićkim i četničkim komandirima izmislio pobunjenike kako bi napali Plav i Gusinje, i ponovo, samo šest - sedam godina nakon 1912 – 1913. izvršili genocid nad plavsko-gusinjskim civilima, (19-23. februara 1919.).
Događaje u Plavu i Gusinju 1912-13. i 1919, histričari su zabilježeni da je nad Bošnjacima i Albacima počinjen genocid.
Kako za zločin genocida 1912 – 1913., tako i 1919., niko nije odgovarao niti su se ikada zvaničnici Crne Gore i Srbije (time i Kraljevine SHS), izvinili i poklonili žrtvama genocida.
Potomci žrtava genocida apeluju i očekuju da će opštinski ali i državni zvaničnici moderne i europske Crne Gore uputiti javno izvinjenje žrtvama genocida 1912 – 13. i 1919. godine, te da podizanjem Memorijalnog obilježja u Plavu i Gusinju iskažu pijetet prema nevinim civilnim žrtvama jednog tamnog vakta. Za nadati se da će tako postupiti. Tako im Bog pomogao!!!
Neka je vječni rahmet svim žrtvama genocida. Amin!

"Cvijet bočnjačke sudbine" ...unatoč svemu OPSTALI SMO! (Ilusracija: Šukrija Meholjić)



P.S.
Potrebno još iskazati do sada prešućena zapažanja iz 2012 / 13. godine: potomci žrtava genocida koji žive u New Yorku, djelujući u Odboru za obilježavanje 100-godišnjice genocida u Plavu i Gusinju, zbog sjećanja na žrtve genocida, te preduzetih aktivnosti, posebno od oktobra 2012., našli su se na udaru nekih političara, diplomata, interesnih grupica i pojedinaca koji su pokušali da odano i prodano izvrše zadatke njihovih pretpostavljenih od državnog vrha CG u Podgorici do opštinskih plavsko-gusinjskih pišman Bošnjaka. Svjedoci smo naručenih saopćenja, ograđivanjima, istupima u medijima, osnivanjima paralelnih odbora koji su se gasili prije nego bi se proglasili da su osnovani, potvorenju, laganjima, potplaćivanju, sakupljanju novca, sramnoj jurnjavi od New Yorka do Sarajeva, a nakon toga i do Plava, kada su na Racini, 5. odnosno 9. marta 2013. godine, nedaleko od mjesta zločina na kojem su nasilno kršteni muslimani i strijeljani 12 plavskih prvaka, i sve to su za šaku crnogorskih groša, sramno su izdali svoje pretke i sunarodnike - žrtve genocida!!!
U tome činu, pojedinci iz vrha IZ u CG i poslušnici iz zajednice u New Yorku, trebali su biti jasni i glasni: U Plavu i Gusinju nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima, je počinjen genocid!!! To je istina koja se javno trebala saopćiti o žrtvama genocida!
Pitali se iko šta se sada dogodi sa srankom i "jedinim autentičnim" predstavnicima Bošnjaka?
Također, ljigomir među akademicima, koji nije slijedio istinu i nauku već da se dodvori poslodavcima, sve to da zaokruži na njegovom privatnom naučnom skupu na plavskoj Racini, 9. marta 2013.. On, kada prije toga nije uspio da unovči sakupljenu dokumentaciju (koja mu je prije, ali i na koncu debelo plaćena), pokušao je negiranjem genocida u Plavu i Gusinju da uzdigne sebe a ponizi žrtve, kao i sve one potomke koji su nakon punog stoljeća prekinuli šutnju i digli glas za svoje pretke koji su nevino ubijeni. Nameće se pitanje, zašto ga je toliko na 100. godišnjici od genocida u Plavu i Gusinju uznemirilo sjećanje njihovih potomaka? Zdravi razum razloge ne može dokučiti!
I eto do danas na još jednu 100. godišnjicu, naravno, niko od ovih usput pomenutih nije se sjetio da je prije 100 godina, najmanje 450 žrtava genocida - građana Plava i Gusinja - zvjerski pobijeno od 19. do 23. februara 1919. godine.
Neka ovaj tekst svjedoči, da za čestite nema cijene da zaborave svoje pretke - žrtve genocida!!!

VRH



Ostali prilozi:
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
Sead Zubanović | 09. March 2024 20:20
» PLAVLJANKE, NJEGOŠ I OSMI MART
Šemso Agović | 09. March 2024 15:35
» GENOCID POČINJE RIJEČIMA, A ONDA SE PRETVORI U DJELO
Mehmed Meša Delić | 06. March 2024 20:50
» NEODGOVORNA POLITIKA BOŠNJAKA U DOMENU INDIREKTNIH POREZA
Prof. dr. Husein Muratović | 06. March 2024 15:10
» GEOPOLITIČKE IGRE MOĆI KAKO RAT U UKRAJINI REDIFINIŠE SVJETSKI POREDAK
Božidar Proročić, književnik i publicista | 06. March 2024 14:03
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
Mehmed Meša Delić | 03. March 2024 15:35
» ZBOG DIRANJA U IVU I NJEGOŠA – NIKOLAIDISA NA LOMAČU!
Šemso Agović | 03. March 2024 12:56
» OD PRIZNANJA DO PLAMENA - PARADOKS SPALJIVANJA ANDREJA NIKOLAIDISA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 03. March 2024 12:47
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJAK, BOSANSKI JEZIK I ISLAM
16. October 2023 16:58
» ŠUPLJA MANTRA EDINA RAMULIĆA
05. June 2023 15:26
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif