Piše: Džebrail BAJRAMOVIĆ: Naziv manjeg bh. entiteta je osporiv – i pred domaćim i pred međunarodnim pravnim institucijama ali očito da ne postoji niti volje, niti interesa da se zadire u to pitanje – jer bi, eventualno, samom promjenom tog naziva, a koji diskriminira druga dva konstitutivna naroda u tom entitetu, totalno promjenila ambijent u tom entitetu, cijeloj BiH – a zatim u susjedstvu, Evropi i svijetu. Usljed tako kompleksnog prepletanja interesa od lokanog, preko regionalnog, do globalnog nivoa, zaista je, u najmanju ruku, nerealno očekivati da se nekakvom verbalnom prijetnjom, iza koje ne stoji ništa konkretno, moglo očekivati išta ozbiljno i dobro za državu BiH.

Poigravanje sa historijom
Itekako da ima smisla da se šira bh. javnost zapita – zašto Dodik prijeti da će se , ukoliko se ospori ime „RS“, održati referendum i otcjepiti od BiH?
Očito da je i on sam svjestan da je ime manjeg bh.entiteta, gdje se forsira samo jedan narod, neodrživo – sa domaćeg, evropskog i međunarodnog pravnog aspekta.
Stvarni je problem što je to pitanje artikulisano u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu i od pogrešnog političkog subjekta jer je očigledno da je posrnuta SDA dugo u ladici držala tu inicijativu da bi je objelodanila – ne u formalnom već u neformalnom obliku – a što može biti samo jedan motiv: da se ta inicijativa iskoristi u politikantske i populističke svrhe i njome manipuliše do beskraja i bescjenja. Da je postojala ozbiljna spremnost da se ospori naziv manjeg bh. entiteta, dakako da bi to bilo adresirano na adekvatnu adresu i razgovalo bi se o argumentima u vezi tog predmeta, a ne bi se od tad, do danas i ubuduće licitiralo sa tezama „šta bi bilo kad bi bilo“, čime se ostrašćeno i brutalno narušava „ovo malo države“ što imamo.
U samom startu ozbiljnji analitičari su odmah uvidjeli, čim je SDA izašla sa verbalnom prijetnjom – koju su odmah u narednoj rečenici devalvirali – da je ona u funkciji održavanja SDA na vlasti, da ide u prilog jačanja separatizma u manjem bh. entitetu i da direktno ojačava poziciju aktuelne diktatorske politike u tom entitetu. Dakle, u potpunom raskolu sa patriotskim interesima države Bosne i Hercegovine. Šta se krije iza tako „velike medijske igre“ – nije lahko odgonetnuti, ali bez daljnjeg ukazuje da je stranka koja se predstavlja kao zaštitnik Bošnjaka i države BiH i broji naša patriotska krvna zrnca, došla do ruba ambisa – i na njemu se klacka; stoga im je očito zatrebao „krupan adut“ da bi promjenilo nepovoljno stanje na vagi pobjede i poraza, tj. opstanka i nestanka sa političke scene u BiH. Može se zaključiti da u SDA vlada panika i gubljenje orijentacije u realnosti – jer svakome je jasno da u Bosni i Hercegovine ne prolaze jeftini blefovi – kojim se prijeti da se sa jednim potezom sve sruši! Toliko je to puta pokušavano i pumpano da se radi o historijskim momentima – međutim, najčešće se ispostavlja da su to situacije u kojima se pojedinci ili ideje nezadrživo razilaze sa historijom, pa u tom individulanom ili partikularnom kontekstu, postoje veze sa historijom – jer se u nju odlazi nepovratno.
Dakle, poigravanje sa historijom u BiH je neoprostivo – jer se nepobitno, s vremena na vrijeme, ovdje odvijaju događaji i djeluju ličnosti koje ostavljaju trajan trag na međunarodnoj i globalnoj sceni.

Pravna borba – kao izraz racionalizma
Oni koji su upućeni u društveno-političku situaciju u Bosni i Hercegovini odavno su spoznali da u njoj egzistiraju kontradiktornosti – kao, možda, rijetko gdje u svijetu – kao izraz duhovnih energija koje izlaze iz okvira globalno prihvatljivih formi i normi političkog organizovanja. Bosna i Hercegovina polaže prava na mnogo štošta kao međunarodno priznata država, ali isto tako je očigledno da su joj ta prava osporena, na očigled cijelog svijeta. Međutim, BiH nije jedina država na svijetu koja ima niz otvorenih pitanja što je čini nefunkcionalnom zemljom, te vidno zaostaje za naprednim društvima i modernim državama. Očito je da mi volimo da se snebivamo nad svojom nevoljom i nesrećom a pri toj kuknjavi nam izmiče da istovremeno uživamo mnogo sreće i blagodati koji nam omogućavaju opstanak, mir, i relativnu sigurnost, kao i kvalitet života – na koji se mnogi u BiH ne žale. Sigurno da je BiH raj na zemlji za mnoge koji su se brzo obogatili na neprimjeren i neetičan način, i to ne bi mogli ostvariti nigdje na svijetu – da opljačkaju neku državu, totalno je opustoše, zaviju u crno milione ljudi – a da uz to uživaju status elite i zaslužnog građanina. To nigdje nema na svijetu – pa stoga se BiH može smatrati eldoradom na kojima su staze kretanja prostor korupcije, kriminala i sive ekonomije: a toga je BiH puna, jer sudovi oslobađaju krupne kriminalce i zločince, poneki zatvori se i grade, a i kad se naprave veliki je problem staviti ih u funkciju – naročito onaj namjenjen za „krupne zvjerke“ jer su oni nedodirljivi za ruku pravde jer je ta „ruka“ pod njihovom kontrolom. To i vrapci i golubovi znaju u BiH, a i novopridošle divlje patke na Miljacki.



Naziv manjeg bh. entiteta je osporiv – i pred domaćim i pred međunarodnim pravnim institucijama ali očito da ne postoji niti volje, niti interesa da se zadire u to pitanje – jer bi, eventualno, samom promjenom tog naziva, a koji diskriminira druga dva konstitutivna naroda u tom entitetu, totalno promjenila ambijent u tom entitetu, cijeloj BiH – a zatim u susjedstvu, Evropi i svijetu. Usljed tako kompleksnog prepletanja interesa od lokanog, preko regionalnog, do globalnog nivoa, zaista je, u najmanju ruku, nerealno očekivati da se nekakvom verbalnom prijetnjom, iza koje ne stoji ništa konkretno, moglo očekivati išta ozbiljno i dobro za državu BiH.
Ako je cilj usložnjavanje prilika u BiH – onda se može reći da u tom nekonstruktivnom kontekstu postoji značajan učinak jer se šire sfere haosa.
Zaista je postalo tragi-komično kada oni koji se ne razumiju u pravo počnu da drže lekcije onima kojima je to struka. Oni koji su javno prezentirali „verbalnu inicijativu“ da se ospori naziv manjeg bh. entiteta nisu, čak, ni prešli prag sopstvene kancelarije i raspitali se šta znači to što već godinama drže u latici – pridajući mu moći i značaj neviđeni.
Zaista je vrijeme da političke stranke prestaju da se šire kao amebe na kvantitativnoj osnovi – zbog personalnih nesuglasica sa liderima i arogantnim elitama – već je vrijeme da se formiraju stranke koje će djelovati na temeljima kvaliteta i uvesti osnovne elemente racionalnog ustrojstva političke organizacije. Odsustvo etičnosti u političkom organizovanju i djelovanju doveo je do toga da su isključivo bitni odabrani ljudi – dok je sve ostalo nevažno u politici u BiH. Očito da smo kao kolektiv zasljepljeni snažnim i djelotvornim političkim negativnim faktorima pa nam je društvo totalno kontaminirano iracionalizmima – pa nam iz zemlje bježe mladi i stručni ostavljajući državu BiH bez perspektive.
Svakako da treba promijeniti nepravedan naziv manjeg bh. entiteta – ali da bi građani za to bili sposobni moraju prvo promijeniti sebe da bi bili sposobni da to i realiziraju u praksi. Kad promjenimo sebe i usaglasimo se sa istinom i pravdom, dakle, racionalizmom i humanizmom, lahko ćemo pomjerati granice slobode. Dakle, vrijeme je da počnemo primjenjivati iskustvo civilizacije da bi se odbranili od divljaštva.
Ono što ja primjećujem, a sa pravnog aspekta je vrlo iritantno i osporivo, je nedosljednost ”slova Daytona” u koje se Dodik kune a vrlo je interesantno kad je u pitanju naziv manjeg bh.entiteta. Naime u svim zvaničnim dokumentima u rs-u pa i u Federaciji BiH (rodni list, uvjerenje o državljanstvu itd.), namjerno je izostavljen predznak “Entitet”, a vrlo eksplicitno se u mirovnom sporazumu kaže da je Bosna i Hercegovina sačinjena od dva entiteta, entitet republika srpska i entitet federacija! Zašto je to tako??? Dobro bi bilo, da nam oni koji se kunu u BiH i broje etnička, vjerska i patriotska krvna zrnca objasne i pojasne “entitetska DRŽAVLJANSTVA”.

Građanima i patriotama Bosne i Hercegovine, ma gdje bili ČESTITAM 1. MART, DAN NEZAVISNOSTI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE.

Getegorg, 01.mart 2019. g.