Autor: Said Šteta

SAID ŠTETA: Kao pripadnik islama, neću i ne prihvatam crtanje mete na mojim leđima. Jer ono što živim tokom životnog vijeka koliko sam potrošio, učen sam i naučen u islamu da je vjernik, mumin, onaj čovjek od kojeg su mirni svi ostali ljudi. Ponavljam, mirni svi ostali ljudi, bez obzira na vjeru i naciju, boju kože, ili bilo koju drugu razliku. Ovu definiciju sam živio i u ratu, kada su moji najbliži, otac, majka, brat, sestra, mučeni u logoru samo zato što su Bošnjaci muslimani. Ja niti jednog trenutka nisam krenuo u osvetu, čak ni u mislima. Danas je to moje najveće bogatstvo. Stoga mi Bošnjaci muslimani, mi koji još uvijek nosimo gorak okus počinjenog zla nad nama, moramo govoriti istinu i samo istinu.

Reagujući na strašni zločin koji se desio u dvije džamije u gradu Christchurchu na Novom Zelandu, neki nam hature što su se nama Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, vratile slike zločina iz ranih devedesetih. Dok nam iz susjedne Hrvatske na isti način iz svojih obavještajnih jazbina filuju terorizam i pogane nam ovo malo lijepe zemlje, samo sa drugim akterima, sa druge strane pak, iz Srbije i trabanta manjeg entiteta BiH, koji samo ponavlja ono što Beograd pljune, stiže demant, da jučerašnji zločin nema nikakve veze sa Srbima. Australac Brenton Tarrant, zločinac koji je pobio 50 muslimana i mnoge ranio dok su Uzvišenom Gospodaru padali na sedždu, nije slušao pjesmu na engleskom što je za očekivati, koja bi u njegovoj glavi probudila proljećne strasti ljubavi, već onu zločinačku naricaljku “Karadžiću vodi Srbe svoje”. Fašisiodna pjesma, ako se pjesmom uopće može zvati, bila je motivaciona podloga, dok se vozio do mjesta gdje će počiniti zločin.

Čija je pjesma zločina?

Pitam sad ja šupljoglave, zlom zadojene Srbe u vlasti Srbije i entiteta Republika Srpska, koji već dvadeset i više godina negiraju genocid opjevanog predvodnika zločina, kome su dali ordenje. Znam, ovo će prešutiti mnogi koji kaleme kosmopolitizam na pogrešnu voćku, jer su im korijeni zli, ne bi li nas ubijedili, kako su oni odmakli od te krvave ideje. Prešutit će i oni u Sarajevu, koji se deklarišu kao multi, samo jebi ga, nisu baš praktični osuditi tamo nekog. Oni su verzirani osuditi jedino Bošnjake i iz Sarajeva lajati na zvijezde.

Iluzija je čekati novog Vilia Branta, kada više ni svijet posrnuo u zlu, nema takvog nekog. Jer da ima, ne bi Izrael činio šta čini nad Palestincima u Gazi evo pola stoljeća, ali i muslimanima Iraka, Sirije, Jemena. Ne bi Amerika donoseći mir ostavljala pustu arapsku zemlju i milione migranata koji hrle Evropi. Ne bi njihovi saveznici među muslimanskim zemljama, jeli kavijar i pili džin, dok im braća po vjeri nedaleko ginu. Ne bi taj isti svijet utemeljio takozvanu “Islamsku državu”, koja se islamom nema ama baš ništa zajedničko, a onda ih bajagi uništavao, uzimajući neprocjenjivo blago koje su ti, takozvani “islamisti” opljačkali, proklet bio tvorac njihova imena. Proklet bio, ovog i onog svijeta!

Samo koji sat nakon zločina, senator australske savezne države Kvislend, Fraser Aning, za pokolj optužuje muslimane, i kaže: “Širom svijeta muslimani ubijaju ljude u ime svoje vjere. Sljedbenici te divljačke religije nisu ubice u ovom slučaju, to ih ne čini bezgrešnima”. Porazno je, da je ovo stav većine predstavnika velikih zemalja, takozvanih uspostavljača mira na planeti. Ustvari oni uspostavljaju zlo!

Terorista Brenton Tarrant inspirisan srpsko-crnogorskim zločincima

Zbog ove izjave i svega onog što sam naveo ispred, iluzija je čekati Vilia Branta. Svako nasilje mora se javno identifikovati do u tančine, od počinitelja do nalogodavca i zemlje porijekla. Mora se kazati, ko je kriv za milione i milione ubijenih i protjeranih muslimana širom svijeta. Mora se reći, da integracijom tih muslimana u zemljama koje još uvijek imaju dozu dostojanstva i empatije, kakva je na primjer Njemačka, oni postaju uzorni građani, korisni društvu. Njihova vjera islam, samo je moralno ojačanje tog društva, nikako njegova prijetnja kakvom se uporno nameće od namicatelja mira u svijetu, čitaj bjelosvjetskih kurvi.

UČITELJ I UČENICI Karadžić – Breivik – Tarrant (Karikatura: Šukrija Meholjić)

Kao pripadnik islama, neću i ne prihvatam crtanje mete na mojim leđima. Jer ono što živim tokom životnog vijeka koliko sam potrošio, učen sam i naučen u islamu da je vjernik, mumin, onaj čovjek od kojeg su mirni svi ostali ljudi. Ponavljam, mirni svi ostali ljudi, bez obzira na vjeru i naciju, boju kože, ili bilo koju drugu razliku. Ovu definiciju sam živio i u ratu, kada su moji najbliži, otac, majka, brat, sestra, mučeni u logoru samo zato što su Bošnjaci muslimani. Ja niti jednog trenutka nisam krenuo u osvetu, čak ni u mislima. Danas je to moje najveće bogatstvo. Stoga mi Bošnjaci muslimani, mi koji još uvijek nosimo gorak okus počinjenog zla nad nama, moramo govoriti istinu i samo istinu. Moramo vjerom i djelom pokazivati svijetu zamagljenih očiju, da zlo nije u vjeri. Ono je uvijek izvan vjere i zdravog razuma čovjeka. To najbolje pokazuje primjer zla u Bosni i Hercegovini, čije je veličanje dozvoljeno, i ponavlja se u postrojavanju bradatih koljača u Višegradu, te podmetanje i kurvaluci “lijepe naše” kroz aktivizam obavještajca konzula i jednog potrošenog novinara. Ono kad se kurva da to bude sa diplomatskim tablama. Jer to je cool!

To je svakodnevnica politike guzica na dvije stolice, tih samoljuba koji vlastiti narod žrtvuju sa svoj ćar. Zato je jako važno biti svjestan kidisanja okruženja koje više od stoljeća mijenja samo dresove, nikako obilježja, uz pomoć međunarodnih hohštaplera, da naude državi Bosni i Hercegovini i njenom narodu, prije svega Bošnjacima. Inače, poštenje svijeta u poimanju zla i njegovom sprečavanju, svodit će se na onaj vic, kojeg nam ispriča Mirso brico uz kahvu.



Oženio momak djevojku, koja je prošla i Bunu i Bunicu, pa joj svašta moglo u obraz stati, i ne samo u obraz. Helem, namjestio se mladoženja prvu bračnu noć i čeka u postelji, a mlade nikad. Čekao on čekao, i zaspao. Kad je ujutro ustao, na drugom dijelu kreveta nema mlade. Izađe on iz sobe i ugleda je.

-Bona što ne dođe sinoć? Prva bračna noć, pa ovo pa ono, znaš već, da to pamtimo.
-Eee, ja sam se pošteno udala, a to što mi nudiš meni ga je već do vrata. Evo dovde, rukom pokaza mlada ispod vrata i ostavi mladoženju u iluziji sna.

Kontam, pun mi je kufer bjelosvjetskog poštenja. Pošteno!