Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)

POZIV:
SRĐAN PERIŠIĆ DA HITNO DOĐE U ŠEHIDSKO MEZARJE U POTOČARIMA I DA PRSTOM POKAŽE IMENA "ŽIVIH", KOJA SU UPISANA NA KAMENOJ PLOČI OD SRPSKOG GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA 1995. GODINE PO MILADU

Piše: Dr. Mustafa CERIĆ

Na podsjetnik prijatelja sinoć sam gledao i slušao dijalošku emisiju "Kopča" sa Nikolinom Veljović na TV1. Dijalog je vođen između akademika Suada Kurtčehajića, profesora na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i predsjednika Foruma bošnjačkih intelektualaca (FBI) pri Svjetskom bošnjačkom kongresu (SBK) i Dr Srđanom Perišićem, profesorom međunarodnog prava sa Instituta za azijske studije iz Beograda i savjetnikom predsjedavajućeg Predsjedništva bosanske države Milorada Dodika. Ne treba ni reći da je akadamik Kurtćehajić dominirao, jer je dobro pripremio svoje bosanske neporecive argumente naspram neuvjerljivih i fantomskih srpskih argumenta, koje je Dodikov savjetnik pokušao u grču davljenika nametnuti. Poslije sinoćne emisije nisam siguran da Dodik neće smijeniti dr. Perišića, jer se pokazalo da mu ovaj klon nije ravan. Pogledajte link ispod:

Pogledajte emisiju "Kopča":


Perišić je sinoć iznio mnogo teza, koje su zapravo zamjena teza, teza koje imaju oznaku najvišeg stepena luciferove laži, ali tri su tako otrovne da je nužna upotreba antidota.

Prva laž je Perišićeva teza da među upisanim imenima (8372) na kamenu u Potočarima ima živih ljudi, koji nisu ubjeni. Ovaj mrak u duši i u mozgu nema svjetla, nema te munje, pa ni one Tesline, koja ga može ratsjerati. No, ima samo jedan način da se taj mrak rasvjetli kako se ne bi dalje širio, a to je da Peričić odmah i bezuvjetno dođe u Potočare i pokaže prstom, koje je to ime živog Bošnjaka, koji nije ubijen od srpskog džellata 11. jula, 1995. god. Inače, kao i sve srspke laži, i ovu antidot srebreničke istine briše. Ova slika ispod na linku o srpskim škorpijonima, tim srspkim kukavičkim junacima, je najjači antidot protiv Perišićeve otrovne laži.


Druga Perišićeva teza, kao srpska slatka laž, je da od 2008. god. Amerika nije više Amerika, već da je, očito Rusija - Rusjia te da je, zbog toga, suludo da Bosna ostaje u NATO-u, već treba da okrene malo Rusji, malo Kini, kao što to radi Srbija i malo Europi i sasvim malo NATO-u, jer Srbi neće ratovati protiv Rusije. Ali, Perišić priznaje da je Milorad Dodik zavladao nad Srbima na krilima NATO-a, kao što je i Vladimir Putim zavladao nad Rusima na krilima Zapada, ali od 2008. god. obojica su okrenuli leđa Zapadu, jer im se Zapad ne sviđa. A to što se i Vučić i Dodik gotovo svakodnevno zakljinu na euroski put srpske politike je samo blef, kojeg su naučili od Miloševića. No, Perišić zaboravlja da ako se krene istim putem, istim putem se mora i završiti - kao Milošević. Protiv ove Perišićeve otrovne teze je antidot Dodikova posjeta papi Franji i to baš danas dok ovo pišem. Zašto Dodik nije otišao na ispojest kod ruskog patrijarha i cijele Rusije Kirila, već je otišao kod rimskog pape Franje? Na ovo pitanje Perišić nema odgovor osim da se polije vrućom vodom, a može i studenom bosanskom vodom, koja bolje sapire hotični ili nehotični grijeh.

Treća Perišićeva teza sinoć bila je da sve dok Bošnjaci ne prihvate srpsku politiku u Bosni, Bosna neće biti stabilna država. Ne znam da li je Perišić bio svjestan šta je rekao ili je bio toliko nokautiran od akademika Kurtćehajića pa je za trenutak izgubio svijest ili ti pamet, tako da je to rekao nesvjesno. A rekao je, u stvari, da Bošnjaci treba da prihvate i pomire se sa politikom srpskog Genocida nad Bošnjacima, kao da se ništa nije dogodilo, kao uvjet da se Srbi u Bosni smire. Inače, Srbi će stalno praviti nered i opstruirati sve što Bosnu čini normalnom državom. Na trenutak nisam mogao sam sebi povjerovati da je to Perišić zaista izustio na TV1 u Sarajevu pa sam više puta to pregledao i ostao zaprepaštem tim bezobrazlukom, koji nema ni granica ni ljudskosti.

Ali, to nama u Sarajevu upravo treba. Treba nam takav otrov da bismo se probudili i tražili antidot, kojeg moramo naći u nama samima, a to je da shvatimo kakve nas sve laži okružuju, koje se u zadnje vrijeme snažno šire po Bosni. Neki od nas su na te laži otporni, a neki bogami i nisu. Zato oni koji jesu otporni moraju biti na usluzi onima koji nisu da ih liječe od te opake bolesti, koja može biti prelazna do neizljećivosti, a onda slijedi Genocid, poslije kojeg nema više života. Ne smijemo to sebi dozvoliti. Perišić je sinoć poražen zahvaljujući akademiku Kurćehajući, koji treba da bude uzor drugima, kako se bori protiv opake bolest - srspke laži.

I dok ovo pišem, stiže mi vijest da je Belgijski parlament podržao zakon o kažnjavanju negiranja Genocida u Srebrenici (pace Prišiću). Hvala Berlinskom parlamentu, berlinskom narodu i tom "truhlom zapadu", za kojeg Didikov savjetnik Perišić tvrdi da nakon 2008. god. nema više utjecaja u međunarodnim odnosima - hvala im na tom lijeku, pravom antidotu, protiv otrovnih srpskih laži za negaciju Genocida u Srebrenici, Genocida kojeg su utvrdili mjerodavni međunarodni sudovi bez dlake razumne sumnje, a kojeg srpska pamet i politika nastoje negirati i time pokazati da su Srbi opet spremni počiniti Genocid nad Bošnjacima.

Ovo je velika i značajna vijest za žrtve Genocida u Srebrenici, i uopće srpskog Genocida nad Bošnjacima. Ovo je samo početak. Slijede i druge eurospke i civilizacijske zemlje u svijetu osim Rusije, Kine i drugih zemalja, koje slušaju i prihvataju srpske laži, prihvatajući da bestidno sudjeluju u fantomskoj revizionističkoj komisiji za negaciju srpskog Genocida u Srebrenici i Sarajevu.

Još jednom hvala Belgijancima!
To je civilizacija protiv varvarizma/barbarizma!

Neka je danas Dodik na ispovjesti kod pape Franje u Vatikanu!

Možda se i očisti od grijeha negacije Genocida i prihvati istinu, koju niko ne može poreći!

To je dobro za Bosnu!