Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Ako istinski želimo, domovinu, ravnopravnih građana i naroda, civilizovanu, demokratsku, sekularnu i socijalnu, dostojnu ljudskoj egzistenciji, ne dozvolimo svim našim mešetarima „čistokrvne orijentacije" sa nacionalističkim porivima i primjesama, da nam kroje lošu sudbinu i da ponajmanje odlučuju o njoj.

„Hvala ti majko, što me nisi rodila Srbinom“ u zlokobnom vremenu 1992 / 93. godine, bilo je ispisano crnim grafitom, u centru grada Mostara!
Ponavljam, po ko zna koji puta, dok su sa padina podveležja iznad Mostara i sa Čobanovog polja od Nevesinja, padale ubitačne granate, po nevinom stanovništvu ovoga grada, od strane horde agresora sa istoka, srpskih korijena.
Da bi se od 09. maja 1993. godine, sa praskozorjem, izmijenile i nastavile još razornije i ubitačnije agresorske aktivnosti i naših susjeda sa zapada, hrvatskih korijena.
Da li im je osnovni cilj i zadatak, prema scenariju njihovih bezumnih Vožda i Poglavnika, Slobodana i Franje, upravo i bio stvaranje genocidnih tvorevina Republike Srpske i Herceg Bosne!?



Tako nastale „de facto“ i „de jure“ RS i „de facto“ fantazirajuća HB, na temeljima, ubijanih i genocidnim istrebljenjem, nevinih žrtava, prevashodno naših komšija Bošnjaka, scenarij i film, ove naše realnosti, sigurno se odvija u današnjem periodu, našeg mirnodopskog, post dejtonsko0g suživota.
Određene i konkretne, veoma perfidne metode, pod agresorskim plaštom, ovoga puta, njihovih zajedničkih nakana, nacionalističkih i profašističkih stranaka, SNSD-a i HDZ-a i svih njihovih učesnika i predstavnika u vlasti, na svim nivoima.

Ništa neobično i ništa slučajno, u ove praznične dane, između Uskrsa i Vasakrsa, dva vaskrsnuća, istoga Isusa Hrista, na krstu / križu njihovih protagonista u Hagu i UZP, kao i domaćih, trenutnih vlastodržaca, guslara iz Laktaša i orguljaša iz Mostarskih Bara, sa saradnicima, uz blagoslov Sv. Oca Pape Franje i patrijarha Irineja, traži se novi izborni zakon, po njihovim aršinima.
Koja li je ovo sprega, ravnogorskog – blajburškog, odnosno ustaško- četničkog, nacionalističkog nasljedstva, koja poput „ribarske niti“ treba da se provuče, mimo svih ostalih patriotskih snaga, ove nam, naše lijepe i jedine domovine, Bosne i Hercegovine.

Da li će, zaista, uspjeti i upecati ovakve ribice, ili će nam se i konačno pojaviti, naša spasiteljska „zlatna ribica“ zvana NATO i Evropska unija, sa našom Bosnom i Hercegovinom?
Ostaje nam, ne da gledamo, već da se izborimo, u ovim našim željama i nastojanjima, u zajedništvu i jedinstvu svih probosansko-hercegovačkih i patriotskih snaga.

Možemo i hoćemo, ostaje nam i takvo djelovanje, samo i isključivo, na takvom putnom pravcu i nikako drugačije?

Ako istinski želimo, domovinu, ravnopravnih građana i naroda, civilizovanu, demokratsku, sekularnu i socijalnu, dostojnu ljudskoj egzistenciji, ne dozvolimo svim našim mešetarima „čistokrvne orijentacije" sa nacionalističkim porivima i primjesama, da nam kroje lošu sudbinu i da ponajmanje odlučuju o njoj.

U ove praznične dane, Uskrsa i Vaskrsa, naslušali smo se bezbroj raznih nebuloza, demagoških tirada i njihovih želja, od kojih se i neće ili ne mogu osloboditi, lažno se deklarišući kao mirotvorci, za mir i ljubav, za toleranciju i suživot, pozivajući se lažno i na osnovne poruke i postulate i svih svetih knjigai najveći crkveni vjerodostojnici, sa patrijrhom Irinejom i Sv. Ocem Papom Franjom, kao i njihovim saradnicima.

Tako nam, guslar i dokazani rušitelj naših državnih vrijednosti, Milorad iz Laktaša, odlazi kod Pape i razgovara o našem izbornom zakonu i tako brižno, brigu brine o svojim protjeranim Hrvatima.



Kako to piše novinar Nebojša Vukanović:

„Uprkos najavama, na sastanku nije bilo pomena niti riječi o ustaškim zločinima, Jasenovcu, stradanju Srba i ulozi katoličkog klera, ali je zato Dodik izrazio posebnu zabrinutost položajem Hrvata i katolika u Bosni i Hercegovine, potrebom za izmjenama Izbornog zakona, i tako još jednom pokazao čiji je čovjek i na kojem zadatku. Dodik je to potvrdio svojim izjavama za ATV i RTRS, a isto piše i vatikanska štampa“ / završen citat /.

Za to vrijeme, u Mostaru „čistokrvni“ Hrvat, orguljaš Dragan Čović i njegov HDZ, htio bi svoju „Srpkinju“ Zoru u vlast HNK-a, umjesto prave srpkinje Vesne, koja je, eto i nažalost, u stranci SDP-a.
Kakve li ironije i cinizma „čistokrvnog“ i „ugroženog“ Hrvata, koji ne želi da mu drugi građani biraju hrvatske predstavnike u vlasti, po ovome i drugim brojnim primjerima, isti iskazuju sopstvena nastojanja, uzurpirajući i vlast, gdje su u većini, da nature i svoje „srpske kadrove“, vjerujući u dogovor sa jaranom i despotom, Miloradom Dodikom iz Laktaša.

Dok, Dodik i Vladika Grigorije, vrše podjelu mostarskih Srba, na „dodikovce" i nas, tzv. rezervne Srbe, dotle bi, isti njihov „mirotvorac" i visoki crkveni vjerodostjnik, iguman manastira Žitomislići, Danilo Pavlović, kako to veli u svome intervju „Dnevnom listu“, riješio srpsko pitanje, sljedećim izborom:

„Sve srpske predstavnike u vlasti, nužno je birati isključivo sa srpske liste, misleći na „dodikovce“, ali ne i sa drugih stranačkih lista“. Isto tako, iguman Pavlović u intervju „Dnevnom listu“ saopštava, da postoji samo jedan Bog, nikakvi drugi Bogovi, što bi mu bio veoma uspješan iskorak u njegovom razmišljanju, te bi se približio tzv. „bratstvu i jedinstvu“, dok se njegovi mentori, od patrijarha Irineja, vladika i ostalih vjerodostojnika, sasvim drugačije razmišljaju i ponašaju.

Ukoliko, zaista, postoje, nikako nam nije podoban i taj jedan i jedini Bog, jer sa „dodikovcima“ i „čovićevcima“ tom nacionalističkom, uzurpatorskom i rušilačkom bagrom, nije moguće stvarati normalni zajednički suživot, sa već viđenim metodama stvaranja i njihovih genocidnih tvorevina.