Autor: Ajša Čišija

AJŠA ČIŠIJA: Toponimocid nad imenima gradova je bio preteča planiranom genocidu nad nevinim ljudima (jer njihovi goli životi su negacija promjene prisvojnog pridjeva iz bosanskog u srpsko), što je trajna negacija vještačke tvorevine Republika srpska. Zato se nije moglo bez genocida nad Bošnjacima. Dakle, ništa osim genocida i nad džamijama, i nad nesrbima, i nad zemljom bosanskom nije moglo osigurati ovo što danas imamo: RS. Dakle, na genocidu utemeljen.

Mit je neistinita priča. I priča iz grčke mitologije o Ahilu ratniku, kojeg je majka uronila u rijeku da bi postao besmrtan, sama po sebi dokazuje istinu o mitu kao neistinitoj priči, jer, na koncu, Ahil biva pogođen u petu (za koju ga je majka držala "gurajući"ga u rijeku) koja je jedina ostala ranjiva, ali dovoljno ranjiva da dokaže da je čovjek obični smrtnik. Dakle, Ahil pogide od otrovne strijele koja ga pogodi u petu. Džaba što ga je još od rane mladosti obrazovao "mudri pola konj pola čovjek" zvani Hiron, tj. "Metla bez drške". Pošto je to tako, to da je mit neistinita priča, najbolje je razmotriti faktičko stanje i njega se držati. Čak ni to što istoriju pišu i lašci ne može umanjiti činjenicu da istorija piše samu sebe, s protokom vremena, promičući činjenice koje je potvrđuju kao neprikosnovenu istinu o događajima i ljudima koji svojim djelovanjem definišu te događaje. Da ne bih dalje razglabala, najbolje je da se fatim činjenica: zato ću u nastavku ovog teksta za naziv iz naslova "Ahilova peta RS-a" koristiti validan izraz "Ranjivost (čitaj: mjerilo slabosti) RS-a"

Najbolje je da krenem od početka: genocid te toponimocid nad imenima BH-a gradova je morao da se desi prvo, jer kako imati Republiku srpsku, a u tom dijelu BiH sve bosanska imena gradova?! Bosanska Gradiška se preimenova u Gradišku. U Hrvatskoj bitišu Stara i Nova Gradiška. Gradiška nam ostade kao dilema, ili ako do zabune dođe može biti i zajednički naziv za ove druge dvije Gradiške. Bosanska Dubica postade Kozarska Dubica, pa čovjek može pomisliti da su to dvije Dubice, a da stvar još komplikovanija bude ima i u Hrvatskoj Hrvatska Dubica. Dal' je Bosanska Kostajnica prestala postojati preinačenjem u Srpsku Kostajnicu, istorija će svakako zapisati tamo gdje će zapisati. Da apsurd bude veći Bosanski Novi je grad pod tim imenom od 1895., što svjedoči da je star gotovo sto godina, a Srbi mu ukidajući u svim gradovima koje prisvojiše prisvojni pridjev "Bosanski" dodijeliše status novorođenčeta, jer i to što se nekad prije 1895. godine zvao Novi Grad ne učini ga novim 1992. godine.



Toponimocid nad imenima gradova je bio preteča planiranom genocidu nad nevinim ljudima (jer njihovi goli životi su negacija promjene prisvojnog pridjeva iz bosanskog u srpsko), što je trajna negacija vještačke tvorevine Republika srpska. Zato se nije moglo bez genocida nad Bošnjacima. Dakle, ništa osim genocida i nad džamijama, i nad nesrbima, i nad zemljom bosanskom nije moglo osigurati ovo što danas imamo: RS. Dakle, na genocidu utemeljen. Na sramotu i jad svim ljudima, a ponajviše bosanskim Srbima, našim komšijama koje smo voljeli. Pitam se gdje su nestale moje dobre komšije - jesu li postale mrtve duše?! Ne čujem ih, osim ono malo glasova što "na prst jedne ruke mogu stati". Ljudi, lijepo je imati dvije ruke i punoćom živu dušu.

Ja više nikog kuditi neću, jer ... što god ko radi, sebi radi. Radi li čovjek dobro, naći će ga. Radi li zlo, izbjeći ga neće. Ide li za tuđom pameti, opametiti se nikad neće. Učiti i odvagivati "naučeno" je nešto sasvim drugo: pozitivno, i u našu korist. A i za sluh, i za vid, i za pamet ćemo svakako pojedinačno pred Bogom odgovarati. Zato bi dobro bilo ne biti ni slijep kod očiju zdravih, ni gluh kod ušiju koje čuti znaju, a ni glup kod bistre pameti.



Da se razumijemo: U SVAKOM ŽITU IMA KUKOLJA. I nisu rane iskrenog čovjeka samo od ljudi iz drugog naroda. Rane od drugog naroda bole, a od svog peku jače. Ta istina nam je svima poznata. I ne mogu ja sad reći da s manjom čežnjom (nego što iščekujem da Srbi od nas zatraže oprosta) iščekujem da se Bošnjaci ne gložu još i u ovaj lijepi Ramazan, mjesec u kojem jedni drugima trebamo halaliti i prestati stavljati lične ili interese nekih naših pojedinaca iznad interesa zajednice. Postići jedinstvo se ne može bez samoodricanja. Vrijeme je da se razmisli o riječi "Askeza" i vrati istinskim ljudskim vrijednostima. Svima nama, neovisno o naciji. To radi nacionalne sigurnosti (svih nacija) i spasenja od dunjalučke propasti.

Rekli smo šta je "Ahilova peta RS-a", odnosno "Mjerilo slabosti Rs-a", a zaokružićemo s "Mjerilom ljudskosti Bošnjaka-muslimana": Dobar Bošnjak-musliman je onaj od kojeg njegov brat glavobolje nema. Upravo zbog te glavobolje sam se i oglasila, neplanirano, prije isteka mjeseca u kojem muslimani poste i od Allaha traže oprosta za svoje grijehe. Svi mi griješimo, ali evo, imamo šansu u ovoj drugoj trećini Ramazana da se za greške pokajemo i zamolimo Gospodara Svevišnjeg da nam oprosti grijehe. Allah voli one koji se kaju. "... On je uvijek pokajanje primao"(Kur'an: Pomoć - An-nasr, ajet 3).