Autor: Zijad Bećirević

Ukazivanje počasti potvrđenim neprijateljima Bosne i Hercegovine, Dodiku, Čoviću i drugima od strane crkvenih dostojanstvenika, uključujući i papu Franju, izaziva negodovanje i ozbiljnio zabrinjava, jer umjesto osude njihovih stavova sa njima se zdravi, tapšu se po ramenima, sa njima se konsultuje i dogovara.

ZIJAD BEĆIREVIĆ: Papi Franji nije bilo nepoznato da je njegov miljenik Dragan Čović, kojeg ugošćava više puta, prisustvovao zabranjenom Danu Rs, na kojem su najveći ratni zločinci Ratko Mladić i Slavko Lisica odlikovani za počinjene zločine, ali i za progon Hrvata s teritorije Rs, kojih je prije rata na tom području bilo 220.000 a sada ih je samo 15.000. Uz to, neposredno pred Dodikov posjet Vatikanu, Sveta stolica je primila pisma sa više strana, u kojima se argumentovano upozorava i izražava nezadovoljstvo zbog takvog posjeta, ali je do njega ipak došlo. Ostaje nam da se nadamao da će i papa Franjo makar kasnije shvatiti da Čović nije dobročinitelj i da Dodik nije izgubljena ovca, već zlo štetno i opasno za svako stado.

Papi Franji i patrijarhu Irineju u pohode
Da Dodikov posjet papi Franji u Vatikanu i učešće na Saboru Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, nagrađeni blagoslovom pape Franje i patrijarha Irineja, nisu bili samo dnevni događaji, iako ih mnogi već zaboravljaju, pokazuju njegovi novi provokativni antidržavni koraci, koji izazivaju opštu napetost i uznemirenost ne samo građana BiH već svih političkih faktora, uključujući MZ i njenog predstavnika Inzka, koji je nakon 10 godina razmišljanja odlučio razmisliti, valjda da u narednih pet do deset godina ipak nešto preduzme, kako bi teritorijalne pretenzije okupatora BiH opale i zemlja konačno mogla prodisati i krenuti makar korak naprijed.

Iako sam čin Dodikova prijema kod pape Franje i razgovor s njim nisu dokaz podrške Svete stolice osvjedočenom neprijatelju BiH, Sveta stolica se sve do danas nije distancirala niti ogradila od njegovih poznatih stavova, koji su nakon posjeta pojačali naboj i dobili na širini i intenzitetu.

Sa ovim događajima, uključujući i nedavne posjete pape Franje Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji, potvrđuje se već stečeni dojam da sa ovim upravo započinje nova faza u odnosima Svete stolice sa zemljama Balkana i najavljuje aktivnija uloga SPC, što već sada postaje prepoznatljivo u društvenim odnosima i na političkoj sceni Bosne i Hercegovine.

Podsjećamo da je prilikom svog uskršnjeg posjeta Vatikanu obavljenog 26.4. 2019.godine Dodik s papom Franjom razgovarao o odnosima dvaju država, iako nije bio u funkciji Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, jer nije imao suglasnost druga dva člana Predsjedništva. Tom prigodom Papa je Dodiku poklonio kopiju izjave o pomirenju, poštovanju, razumijevanju između kršćana i muslimana, koju je papa Franjo nedavno potpisao sa imamom džamije Al Aksa Al Taibom.

Zanimljivo je znati šta se s papom razgovaralo i kakvi su stavovi zauzeti o pitanju osnovnih ljudskih prava, kad se zna da neSrbi - Bošnjaci i Hrvati u Rs nemaju nikakvih prava i žive u uslovima apartheida. Ne može biti da to papa ne zna. Ne može biti da ne zna da su tokom 1991-1995 teški zločini počinjeni nad Hrvatima i zločini genocida nad Bošnjacima, koji njegov gost ne samo negira već nagrađuje njegove izvršioce i proglašava ih herojima. Kako shvatiti spregu Dodika i Čovića, kada se zna da u Republici srpskoj, sa kojom neprikosnoveno manipuliše i vlada Dodik, sada živi 95% Hrvata manje nego ih je živjelo prije agresije na BiH?!

Blagoslov za politički brak Dodika i Čovića
Uoči i nakon Dodikovog posjeta papi Franji ne mali broj Bosanaca i Hercegovaca, ali i mnogih drugih koji prate politička zbivanja u BiH, pitao se da li je to samo komšijski razgovor ili je to papa Franjo prihvatio poziv da ozakoni nezakonitu, štetnu, opasnu vezu i bude vjenčani kum političkom braku Dragana Čovića i Milorada Dodika.
I papa Franjo je mogao znati, kao što znaju svi koji prate igru na žici Milorada Dodika i Dragana Čovića, otvorenih neprijatelja jedinstvene Bosne i Hercegovine, omrznutog dvojca koji muti i truje, potkopava i ruši hiljadugodišnje temelje BiH, da oni i dalje sa svojih feuda neometano udaraju na historijske granice države od koje žive i torpediraju sve ono što je kroz hiljadugodišnju tradiciju u Bosni i Hercegovini stvoreno.

Ne može biti da je Papi Franji nepoznato šta radi i čemu teži Dodikov bračni drug Čović, pa ga već prima kod sebe kao da je ukućan. S pravom se vjeruje da je upravo Čović, iz nimalo drugačijih razloga, ugovorio Dodiku audiciju kod pape i to u vrijeme uskršnjih blagdana.

Podrška pape Franje Čoviću



Papa Franjo je već duži niz godina zaštita i uzdanica Draganu Čoviću, što njegovim postupcima daje kredibilitet. Kao član Predsjedništva BiH Čović je 6.6. 2015. sa kardinalom Vinkom Puljićem dočekao papu Franju prilikom posjete BiH. S njim se 1.juna 2017.g. sastao u Vatikanu i razovarao o aktuelnoj situaciji u BiH, s akcentom na položaj hrvatskohg naroda u BiH, te ponovno 24.2. 2018.g. u svojstvu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH bio primljen kod pape zajedno sa Izetbegovićem i Ivanićem.

Naravno, i Dodikov posjet papi ima više razloga, a jedan od bitnih je podrška Čovićevom zahtjevu za izmjenu Izbornog zakona BiH, po modelu koji već duže vrijeme nagovještavaju HDZ BiH i njegov lider Dragan Čović.

Od kada je nastao savez Dodika i Čovića, vlast u BiH je na stramputici i ne funkcionira, a Bošnjaci su izloženi tendencioznim otužbama, provokacijama i izazovima.

Mada ovaj mješoviti brak hrvatskog jastreba, nacionaliste i ekstremiste Dragana Čovića, sa najvećim neprijateljom Bosne i Hercegovine i aktuelnim predsjedavajućim Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, nije skrojen po modelu mješovitih brakova iz vremena Titove Jugoslavije, već je nastavak i produkt secesionističke agresije na BiH, pokušaj njegovog ozakonjenja i legalizacije u Vatikanu uz blagoslov pape Franje je najpodlija stvar i najniži udarac suverenitetu i integritetu BiH, i ne služi na čast i ponos ni papi Franji ni Svetoj Stolici.

Papi Franji nije bilo nepoznato da je njegov miljenik Dragan Čović, kojeg ugošćava više puta, prisustvovao zabranjenom Danu Rs, na kojem su najveći ratni zločinci Ratko Mladić i Slavko Lisica odlikovani za počinjene zločine, ali i za progon Hrvata s teritorije Rs, kojih je prije rata na tom području bilo 220.000 a sada ih je samo 15.000. Uz to, neposredno pred Dodikov posjet Vatikanu, Sveta stolica je primila pisma sa više strana, u kojima se argumentovano upozorava i izražava nezadovoljstvo zbog takvog posjeta, ali je do njega ipak došlo. Ostaje nam da se nadamao da će i papa Franjo makar kasnije shvatiti da Čović nije dobročinitelj i da Dodik nije izgubljena ovca, već zlo štetno i opasno za svako stado.

Iako je od Dodikovog posjeta Papi već prošlo neko vrijeme, i dalje će mnoga pitanje vezana za posjet ostati predmet interesovanja i tražiti odgovor. Da li je papa, primajući u audenciju Čovića i Dodika, znao šta žele i ko su njihovi idoli? Morao je čuti i znati da su Dodikovi najveći idoli najveći osuđeni ratni zločinci današnjice - Radovan Karadžić i Ratko Mladić, da Dodik po njima naziva i promoviše novoizgrađene objekte, da negira Srebrenički genocid i počinioce genocida promoviše u srpske heroje, da njegovi sljedbenici na Banjalučkom maratonu trče u dresovima sa slikom zločinca Ratka Mladića. Zar sve ovo nije negiranje zločina i uvod u novi zločin, zar nosilac ove ideologije zaslužuje prijem kod časnog oca?!

Nažalost, do sada su na Dodikove provokacije ozbiljno odgovorili samo član Predsjedništva BiH Željko Komšić i Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK). Komšić je protiv Dodika pokrenuo tužbu, a IGK zatražio da se Dodiku zabrani političko djelovanje, dok su se svi drugi zadovoljili gunđanjem sebi u njedra, ili su, kako više puta ranije, samo povili šiju.

Dodik i Čović ohrabreni za nove korake
I nakon svih opasnih izazova, otvorenih prijetnji, svega što je ovom prethodilo i što slijedi, loši momci Dodik i Čović će sa blagim ukorom ili i bez opomene moći slobodno nastaviti zajedno i odvojeno pripremati sljedeći korak za otcjepljenje “njihovih” feuda. Sud će odložiti i zaboraviti ili se proglasiti nenadležnim za Komšićevu tužbu, a međunarodni predstavnik neće naći dovoljno jake razloge da bilo kojem od opasnih jastrebova zabrani let nad bosanskim nebom, jer po njemu neće preći crvenu liniju, sve dok ne padne krv. A za koga i da se zalaže, za sve nas koji ništa ne činimo i samo se kako neko napisa na FB “gađamo velikim riječima”. Jer arbiteri MZ će opet reći samo se zveckalo oružjem, a nije upotrebljeno. A zašto bi neko zabranio političko djelovanje miljenicima i jedne i druge crkve, i pape Franje i patrijarha Irineja? A tri glave troglave bosanske aždaje i dalje će jedna na drugu frktiti plamen, koji će pržiti bosansku zemlju, voditi je u sunovrat i iza sebe ostavljati pustoš i golet, na kojoj ni trava neće moći da raste, a kamoli da pase bilo čije stado, žive Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali, rađaju se nove generacije i odrastaju mladi.

Secesionističke težnje za izdvajanje Rs i sjedinjenje sa Srbijom Dodik je primakao na svega nekoliko koraka, jer je katastarski obilježio granice Rs, uspostavio sve vrse veza sa Srbijom, odvojio organe i institucije, formirao i ojačao vlastite oružane snage kojima treba još iz Oružanih snaga BiH izdvojiti i prisajediniti Treći pješadijski puk Rs, čime bi se oružane snage BiH, kao ključni element BiH rasturile. Svako ko ih dovodi u pitanje je neprijatelj BiH. Ali koga za to briga?! Po istoj matrici, samo o perfidnije i srpljivije, Dodika prati i priprema se Čović, da u datom vremenu, kada to međunarodne okolnosti dozvole, promovišu čin secesije i razdijele državu BiH na tri feuda, a svoje priključe Srbiji odnosno Hrvatskoj.

Miješanje crkve u politička zbivanja BiH
Ukazivanje počasti potvrđenim neprijateljima Bosne i Hercegovine, Dodiku, Čoviću i drugima od strane crkvenih dostojanstvenika, uključujući i papu Franju, izaziva negodovanje i ozbiljnio zabrinjava, jer umjesto osude njihovih stavova sa njima se zdravi, tapšu se po ramenima, sa njima se konsultuje i dogovara. Dobro bi bilo kada bi se sve veći uticaj crkve mogao shvatiti kao dobronamjeran, ali nam iskustvo iz nedavne prošlosti govori drugačije.

Miješanje crkve u politička pitanja BiH je sve prisutnije, iako ga crkveni dostojanstvenici i političari uvijek osporavaju i negiraju. Na to jasno ukazuje i nedavno prisustvo Aleksandra Vučića, predsjednika R Srbije i Milorada Dodika, Predsjednika Predsjedništva BiH na Saboru srpske pravoslavne crkve u Beogradu.

Patriotima BiH, narodu i građanima koji BiH osjećaju kao svoju jedinu domovinu, ako se ne trgnu iz polusna i ne probude, ostaje samo gola nada da se to zlo ipak neće nikad dogoditi i da će država BiH, kao uvijek do sada, odoliti svim iskušenjima i izazovima i iz smrtne agonije izići jača i mnogoljudnija.