Autor: Mina Valjevac; format: A5; br. str. 301; povez tvrdi. Izdavač: Dobra knjiga, Sarajevo 2019

Poslanikova, a.s., porodica u našoj domaćoj islamistici nije naročito tretirana. Spominjana je tek uzgredno i sporadično, s tim da je ljubav prema Poslanikovoj porodici općenito uvijek bila neupitna, brižno njegovana i uvažavana. Međutim, otvaranjem naše zemlje prema spoljnjem svijetu, naši muslimani su se suočili s brojnim izazovima i iskušenjima koji opterećuju muslimanski svijet. Među tim izazovima svakako je i pitanje Ehli-bejta, tj. Poslanikovih bioloških potomaka, koje u šiijskom islamu zauzima izrazito visoko mjesto. Kako je poznato, Poslanik, a.s., potomke ima samo od svoje kćerke Fatime i zeta hzr. Alije. Danas ima velik broj onih koji vuku porijeklo iz časne Poslanikove, a.s., kuće. Ti ljudi su, razasuti svuda po svijetu, kod muslimanskog puka uvijek uživali velik ugled i bili visoko poštivani.

Ehli-bejt se na više mjesta spominje i u Kur'anu, a naročito u hadisu. Muhammed, a.s., je muslimanima ostavio u amanaet da se lijepo odnose prema članovima njegove porodice, za koje je rekao da će se poslije njega suočavati s velikim iskušenjima.

Koliko nam je poznato, ovo je prva knjiga nekog našeg autora o ovom pitanju. Autorica Mina Valjevac je, očigledno, uložila velik trud da prikupi potrebnu građu, da je pretrese i provjeri i potom je, na jedan pregledan način izloži čitateljstvu.

Knjiga je prvobitno objavljena 2014. u Novom Pazaru pod naslovom „Ehli-bejt – Poslanikova časna porodica“. Ovo je, dakle, njeno drugo, dopunjeno izdanje.

Knjiga je podijeljena u šest tematskih cjelina. Prvo poglavlje nosi naslov: „Odabranost, vrijednost i uloga Ehli-bejta“; drugo: „Ljubav prema Ehli-bejtu“; treće: „Međusobno uvažavanje ashaba i Ehli-bejta“; četvrto: „Kerbela“; peto: „Ko ulazi u Ehli-bejt“ i šesto: „Ehli-bejt danas“.

Četvrto poglavlje u kome se govori o stravičnom napadu na Poslanikove, a.s., potomke 61. hidžretske godine od tadašnjeg vladara Jezida u iračkom mjestu Kerbela - gdje je izmasakrirano najmanje 17 bližih rođaka i potomaka Poslanikovih, među njima i njegov unuk hzr. Husejn - ostavlja poseban dojam. Ovaj dramatični događaj, koji će ostaviti nesagledive posljedice u kolektivnom muslimanskom biću, prikazan je u historijskom kontekstu i iz perspektive tradicijskih izvora.

Autorica je konsultirala relevantnu literaturu, koja je i naznačena, i ovom knjigom našem čitateljstvu ponudila jednu zaokruženu sliku o Poslanikovim, a.s., potomcima, te će knjiga biti nezaobilazna u svakom daljnjem istraživanju ovog pitanja kod nas. Ujedno, otvorit će i neke uvide u šiijsko shvatanje Ehli-bejta i njihov odnos prema njegovim članovima, te doprinijeti boljem međusobnom razumijevanju. Činjenica da je u podnaslovu knjige data i naznaka „Most koji nas spaja“ sugerira da je autorica i taj cilj imala pred očima.

Za naše čitateljstvo je zanimljiva i autoričina napomena o članovima Ehli-bejta u našim krajevima (234. str.). Naime, ona navodi „da je 16 takvih familija doselilo sa dolaskom Osmanlija: To su porodice Resulovića i Resulbegovića iz Trebinja, Hadžizukića iz Konjica, Zildžića, Ćesrija, Šerifovića (kasnije Fadilpašića) iz Sarajeva i još nekih.“ Osim toga, navodi i podatak da su se u drugoj polovini XX stoljeća pojedinci vezani za Ehli-bejt doselili u Bosnu. Jedan od njih danas ima četvero djece koja su, kako kaže, 36. generacija potomaka Allahovog Poslanika, a.s.
Na kraju knjige dati su i prilozi, njih sedam, među kojima je i grafikon s prikazom imena prvih četiri generacije potomaka (Prilog 4.) i grafički prikaz imena ashaba koja su se nadijevala unutar Ehli-bejta (Prilog 6.), što je nepobitan dokaz njihovog obostranog uvažavanja i poštivanja.

Iako se Ehli-bejt (Poslanikova porodica) kod nas uvijek visoko cijenio, proširivanje znanja o njemu je korisno, potrebno i funkcionalno. Knjiga Mine Valjevac Kućna porodica (Ehli-bejt) Allahova Poslanika (s) omogućava stjecanje tog znanja.