Sutra je 2. juni 1992.!

Pišem danas jer neću moći sutra. Sutra će mi se duša sjećati!
Sutra u 13:10, zvat ću se ja Vlasenica!
Sutra ću biti ja sa mojim heroinama vlaseničkim što ih više nema, ubijene, tortirane, vlaseničke žene!
Salaharević Zumra, teta Zumra, tako sam je ja oslovljavala, najljepše mi je haljine šila.
Ubijena na kućnom pragu!
Dautović Hajra, moja radna kolegica i iskrena prijateljica!
Ubijena ...!
Alihodžić Sabira, moja komšinica i draga prijateljica tješila je mene u najtežim trenutcima života moga, pozdravila se i halalila u Logor otišla!
Ubijena ...!
Kreštalica Zlata, školska drugarica i komšinica!
Ubijena ...!
Krestalica Azema, komšinica i drugarica!
Ubijena ...!
Žepčanin Hasija, istu ćeliju samnom djelila i bol nam našu
Ubijena ...!
Zubović Munevera, u istoj ćeliji samnom bila i tugu dijelila!
Ubijena ...!
Hasanbegović Džemila, moja draga daidžinca životu me učila za mene se bogu molila!
Ubijena …!
Ambeškovic Zejna, teta Šerifovica najljepše mi minđuše dala na dan mog vjenčanja, u ratu se za mene Bogu molila!
Ubijena u kući …!
Dautović Almasa radna kolegica!
Ubijena u kući ...!
Šahinpašić Fehima, teta Fehma mati mojih dragih prijatelja!
Ubijena …!
Mehanović Minka, komšinica i draga prijateljica!
Ubijena …!
I mnoge druge moje vlaseničke heroine čiji se životi ugasiše na najbrutalniji način!
2. juna 1992., 13:10 , pokušali su da ubiju čovjeka u meni, ali nisu znali!
Zaboravili su me ubiti ne zato što su me voljeli.
Kukavice su bili nisu se usudili.
Ja kukavice ne volim!
Danas, sutra i sve dok ne dođem na put do vječnosti što ruši život i pamćenje, mojih heroja ću se sjećati.
Tamo cu ih ponovo sresti!

2. juni 1992., 13:10.