Senad je precijenio sebe a podcijenio ovaj narod koji je sa Islamskom zajednicom kičma države BiH. Senad je sa javnim blaćenjem sam sebe bacio u jamu. A on i oni koji ga huškaju shvatit će da bošnjački narod zna šta je imati instituciju i šta za vjernika znači jaka IZ.

ELMEDINA MUFTIĆ: Slučajnost ne postoji. Tako da ni ovaj napad na instituciju Reisu-l-uleme nije slučajan, sve ima svoju svrhu. Razvući pamet Bošnjacima je krajnji cilj. Skrenuti pažnju sa suštine, baciti koprenu na oči, da se ne vide stvari kakve jesu. Navesti narod da raspravlja o jasnom propisu vjere, kako ne bi sagledao opasnost u koju je dovedena država. Da treba narod pričati i transparentnosti Bejtul mala, a ne treba se baviti korupcijom Tegeltije, ne treba se baviti jasnim pokušajem izjednačavanja svih strana u vremenu agresije, ne treba se baviti procesima pred sudom BiH za ratne zločine za pripadnike Armije R BiH...

Još od vremena "Alijanse za potjere" nismo bili izloženi ovakvoj antibošnjačkoj kampanji, u kojoj se ne biraju ni sredstva ni mete, kako bi se došlo do cilja, a cilj je jasan, razvuči pamet Bošnjacima. Ono što je u vremenu agresije na R BiH nije uspjelo ratnom zločincu Ratku Mladiću, da razvuče pamet ovom narodu, u miru pospeteno uspjeva pojedincima koji su umislili da su kapa svemu, da su mjerna jedinica za vrijednost, karta za Džennet...

Ne želim da zatvaram oči pred jasnim znakovima, koji mi pokazuju pravi smjer i upozoravaju me na stramputicu. Ne mogu da šutim da javnu uvredu kojoj smo kao vjernici izloženi u najsvetijem mjesecu ramazanu. Ne mogu da šutim kad se bestijalno vrijeđa čast i dostojanstvo čovjeka koji je na čelu institucije koja znači žilu kucavicu Bošnjaka vjernika, reisu-l-ulemu IZ u BiH dr. Huseina ef. Kavazovića.

Praviti paradu linča, prvog u duhovnoj hijerarhiji vjernika muslimana Bošnjaka, nedopustivo je, a posebno je teško i uvrjedljivo to činiti u najsvetijim danima. Ne želim da se osvrćem na trivijalnost, koja je Senadu Hadžifejzoviću poslužila kao izgovor za napad na čast i obraz vjernika, napadom na čast i obraz institucije Islamske zajednice i Reisu-l-uleme. Smatram da je propis o zekatu jasan, i da samo oni koji ne slijede islamske propise – farz, o tome raspravljaju kako bi za sebe našli opravdanje zato što im je draže uvećavanje kapitala stečenog na razne (i sumnjive) načine, a ne i njegovo “čišćenje”.

Svjesna sam da je zekat bio samo povod, a povod nikad ne može niti smije biti bitniji od uzroka. Naime, šta je uzrok, napada? Zašto je Senad u najturbulentnijem momentu od agresije na ovamo, kad se biju bitke za državu, kad se postavljaju pitanja o korupciji u VSTV-u, kad se svim silama od strane Dodika i Čovića BiH želi skrenuti s NATO puta, kad se pred Sudom BiH vode montirani politički procesi za navodne ratne zločine za oko 30 - 40 čestitih komandanata i boraca Armije R BiH, a niti jedan proces protiv agresora. Kada se vodi najagresivnija antipatriotska kampanja, koja za cilj ima ubiti svaki oblik ljubavi za državu, uliti osjećaj beznađa i pokrenuti val iseljavanja iz zemlje, izabrao da napadne na institucije koje su na braniku države BiH i bošnjačkog naroda – Islamsku zajednicu i Reisu-l-ulemu?!

BOSANSKI SLUČAJ (Ilustrcija: Šukrija Meholjić)

Čudno za prvog u esnafu, da posefi ovoliko. Još čudnije da jednom takvom patrioti, za kakvog se Senad predstavlja, kome je država iznad svega, ne smeta sve gore navedeno, ne vrijeđa ga što se sudi generalima, komadantima, vojnicima Armije R BiH, a vrijeđa ga jasan propis davanja zekata. Nije Senad čitao bukvicu patrijarhu Pavlu koji je huškao svoje stado na genocid, niti je to isto uradio patrijarhu Irneju što negira genocid! Nije čitao ni bukvicu kardinalu Puljiću koji je širio islamofobiju a njegovo sveštenstvo podržavaju ratne zločince, to vjernika i patriotu Senada nije uvrijedilo, na to je šutio, to valjda nije njegov rat. Njegov rat je zekat. Njegov džihad je učiti reisa propisima islama, davti mu lekcije iz morala, a to što država ode u helać, to je za neke druge gazije boj koji će da biju. Propustio je Senad uzeti pušku u ruku, onda kad je gorilo, i tad je iz studija najavio rat, koji jeste gledao uživo ali sa tv ekrana, a ne iz rova što je bilo daleko časnije i hrabrije. Možda on i spada u sto hiljada onih koji vole ovu zemlju iznad svega, ali zasigurno ne spada u red onih sto hiljada koji su ovu zemlju branili s puškom u ruci, u ovu skupinu spada reisu-l-ulema Husein ef, Kavazović. I tu počiva golema razlika između njih. Taj rat hrabrosti Senad je u najavi izgubio.

Slučajnost ne postoji. Tako da ni ovaj napad na instituciju Reisu-l-uleme nije slučajan, sve ima svoju svrhu. Razvući pamet Bošnjacima je krajnji cilj. Skrenuti pažnju sa suštine, baciti koprenu na oči, da se ne vide stvari kakve jesu. Navesti narod da raspravlja o jasnom propisu vjere, kako ne bi sagledao opasnost u koju je dovedena država. Da treba narod pričati i transparentnosti Bejtul mala, a ne treba se baviti korupcijom Tegeltije, ne treba se baviti jasnim pokušajem izjednačavanja svih strana u vremenu agresije, ne treba se baviti procesima pred sudom BiH za ratne zločine za pripadnike Armije R BiH...

Senad je precijenio sebe a podcijenio ovaj narod koji je sa Islamskom zajednicom kičma države BiH. Senad je sa javnim blaćenjem sam sebe bacio u jamu. A on i oni koji ga huškaju shvatit će da bošnjački narod zna šta je imati instituciju i šta za vjernika znači jaka IZ. Posebno ovaj narod zna uočiti razliku između onoga koji ga je s puškom u ruci branio i onoga koji je rat najavio, ali ga nije s puškom branio.

Udariti na instituciju Reisu-l-uleme, znači udariti na obraz vjernicima. Ko će tebi halalit’, Senade?