Autor: Mr. Milan Jovičić

Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija / Bosanski Srbin: Dok se ovaj „dresirani hajvan“ sa početka Bakirove priče, istrgnut sa lanca svih mogući državnih, zakonskih i Ustavnih normi ponašanja i djelovanja, lijepo šepuri, poput koloritnog pauna, po Moskvi, Instanbulu, Beogradu, Tirani, Vatikanu i gdje ne sve, trošeći i državne novce, dotle se moji sugrađani u Mostaru guše u silnome zatrovanom otpadu, a naši Krajišnjici su i dalje izabrani pokusni kunići migrantske krize i međunarodne brige, sa svojim izabranim predsjednikom, koji ih podržava i pozdravlja uz votku i kavijar, da li crni ili crveni.

Koja li je to „srpska gnjida“ tzv. guslar iz Laktaša, odbila da primi ambasadora Njemačke, u oproštajnu posjetu.
U funkciji predsjednika Predsjedništva, poštovani sugrađani, vaš izabrani srpski kandidat na izborima, po sili zakona, obnaša tu funkciju, nažalost!

Moja malenkost, kao normalni bosanski Srbin, niti u snu ne bih dao svoj glas, niti podržavam, ovu osobu, kako je skromno i bojažljivo u svojoj redovnoj kolumni „Dnevnog avaza“ opisa, novinar Bakir Hadžiomerović:

„Kada se nestručno dresirani hajvan jednom otrgne s lanca, kasno je za popravke. Dodikovi aktuelni kritičari na budžetske baterije, uglavnom bi šutjeli k'o zadnje pizdurine. Svi ovi sa budžetskih jasli i mnogi drugi, iskazuju svoje nezadovoljstvo recentnim izjavama i kretenskim postupcima Milorada Dodika. Koliko jučer, esdeaovci su Dodiku pivu iz ruke pili. Osigurali mu pride neprevaziđeni bošnjački zaštitnici i administrativni katanac u državnom Domu naroda. Gladila je, kažem, ta interesna adžijska škvadra, Dodikove bubrege bijele do gadljive vulgarnosti....“ /dio citata B.H./

Kako stvari trenutno stoje, stanje je i pišljivo i usrano, mučno i gadljivo, sramotno i za naše normalne građane neshvatljivo i neprimjereno.

Dio je istine u ovoj novinarskoj Bakirovoj kvalifikaciji, imajući u vidu da je hajvan i blago izrečena usporedba, jer ima i korisnih životinja iz redova hajvana, ali je ova „srpska gnjida“ i svinjogojac i ovčar i opančar, koji svoje smrdljive opanke, pred ulazak u, moje Sarajevo, treba da ostavlja negdje u istočnom dijelu grada, jer mu nije hodati takvom, po persijanerima „teheranske“ čaršije.

Gdje god krene i što god ispriča prisutnim medijama, jednostavno „sere“ po sopstvenoj državi i njenim vrijednostima, a kao patološki tip, nunan u krilu patoloških elemenata, đenerala Rate i durmitorca, psihijatra Raše, nipta drugo lijepo i nije znao i umio naučiti.

Poštovani sugrađani, ove nam lijepe, naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, svima vama, čiji i nije predsjednik, ovaj ovčar i guslar, primitivac najvećega ranga, stoji nam obaveza, prije svega iskrenog izvinjenja, njenoj Ekselenciji, ambasadorici Njemačke u BiH Christiane Hohmann, na odgovor, kako ovaj drznik, ne može udovoljiti njenom zahtjevu za oproštajnim susretom s obzirom da je nije primio ni u nastupnu posjetu. Kada se pročita i razlog takvoga ponašanja:

"Kao ambasador Savezne Republike Njemačke u BiH u protekle više od tri godine radili ste na štetu srpskog naroda i Republike Srpske, a time i protiv same BiH i njenog Ustavom predviđenog uređenja. Međutim, Vaši javni nastupi i diplomatske aktivnosti tokom boravka u Sarajevu bili su politički obojeni, subjektivni i diplomatski neprimjerni o čemu ću obavijestiti i najviše predstavnike Savezne Republike Njemačke", istakao je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

U ime koga ili čega, može da iskazuje takve negativne ocjene, kad i neposredno protiv zakona i Ustavnoga uređenja, tako često i na najvulgarniji način, ignoriše i omalovažava i opstojnost Bosne i Hercegoviene, kada je ne prizna kao sopstvenu domovinu i niz sličnih ogavnih kvalifikacija, koje godinama ističe u medijima.



Poštovani sugrađani, ovaj vaš predsjednik, ako ga se i ne stidite, ali morate znati njegove lične kvalifikacije, običnoga alfabete, koji abecedu ni bontona a ni lijepog bosanskoga jezika ne poznaje, da po azbuci i ne razlikuje neka slova, a da ne govorimo o poznavanju i nekog svjetskog jezika. Istina je, da redovno, uz sebe vodi i svoje „papke“ od Željane, Staše, Nebojše i ine druge bezveznjakoviće, koji će kao papagaji, svakodnevno nastavljati njegovu retoriku, mržnje, ubleha i laži.

Može to, ovaj naučeni guslar da svirucka, svima vama bezumnima i neupućenim, u njegove kriminalno kockarske rabote, sa prodajom „Ronhill“ cigareta, transferom nekretnina, bankarskim mahinacijama sa Bobar i Pavlovića bankom i sa svojom, na lopovski način stečenom vilom na Dedinju, a koju u ime „srpskoga roda“ za dobre dolare, izdaje Izraelcima ili nekim trećim.

Pitajmo se, poštovani sugrađani, znajući šta to radi ovaj čobanin sa svojim stadom, a šta rade i čine, Željko i Šefik, koji mu dozvoljavaju, da nesmetano, kao slobodni „crni strelac“ luta po inostranstvu i lansira, česte i primitivne bljuvotine, iz prikrajka i na račun Bosne i Hercegovine, intezivno veličajući svoju genocidnu tvorevinu, tzv. Republiku Srpsku!

Ovoga guslara, ne interesuje niti migrantska kriza, ne dozvoljavajuči ni Oružanim snagama države, da svojim angažovanjem, zaštite i naše tako porozne granice, sa istoka od Srbije i Crne Gore.
Dolazi mu u pomoć i ministar odbrane Srbije, neki Vulin, koji mu prenosi podršku i njihovog glavnoga mentora, znanog Vučka iz Srbije, jer kako veli, sve dok im je taj Vučijak u toj vukojebini i srbijanskoj jazbini na čelu, može se dobro osjećti i ovaj opančar i guslar iz Laktaša i njegova genocidna tvorevina RS.

Kako veli, taj isti Vulin, Srbija je garant i potpisnik suvereniteta naše države, oni se neće miješati u unutrašnje odnose u državi, ali će sve biti, kako to guslar bude svirao, a njihov mentor Vučko, sa svojim brojnim vučićima, kolo igrao.

Evo, upravo, ovih dana „srpska gnjida“ i guslar iz Laktaša, sa svojim „papcima“ i svojom Željanom, „fore“ radi, učestvuju i na nekom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu.

Odmah sam se prisjetio i mojih mlađanih i nezaboravni trenutaka i događaja, kada sam kao mladi inžinjer, visoko obrazovan i kao poliglota, sa znanjem mnogih stranih jezika, a posebno ruskoga jezika i njhove kulture, mogao istinski da uživam u ljetnim danima „bijelih noći“ na obalama Neve, da pomatram otvaranje mostova i prolazak velikih brodova, u tadašnjem lijepom gradu Lenjingradu. Istina, danas je to grad, zvani od 1991. godine grad Sankt Peterburg često nazivan najzapadnijim ruskim gradom s više od milijun stanovnika, Sankt Peterburg je najsjeverniji. Grad je također sjedište muzeja „Ermitaž“, najveće umjetničke galerije u svijetu. Kao rusko političko i kulturno središte u periodu više od 200 godina, često se smatra ruskom "sjevernom prijestolnicom", te je u toku svoje istorije nazivan i Venecijom sjevera. U gradu je veliki broj stranih konzulata, sjedišta međunarodnih kompanija, banaka i drugih poslovnih subjekata.

Upravo, ovo me inspirisalo, da dočaram ljepotu posjete i boravka, u ovome gradu, kao i posebnu brigu za ovdašnje naše aktere, guslare, stočare, svinjogojce i cjelovitu njihovu svitu, kako će li se snaći u ovim ljepotama grada.

Trebalo je i mnogo knjiga pročitati, u mladosti, naročito velikih ruskih i svjetskih književnika, poznavati i poneki jezik, kako bi se dočarala i cjelovita duhovnost i kultura ovoga naroda i dijela svjetskoga prostora. Možda bi se i malo drugačije posmatralo i pametno rezonovala i o našim sopstvenim prirodnim ljepotama svoje domovine i svih njenih vrijednosti, kako po narodnoj, ne bi bilo, „Martin u vojsku, Martin iz vojske“.

Svakako, mi malo upućeniji u sve ove rabote, ne smijemo zaboraviti i dobru „guslarovu šljivovicu“ a možda uz to i poneko prasence, koji se kao darovi i pokloni pridonose, da li Petru Ivancovu ili Sergiju Lavrovu, ali bih ovoga puta izuzeo, druga Putina, jer je isključivo sportski tip.
Uglavnom, ovih dana boravka srpske delegacije sa guslarom i njegovim „papcima“ naslušali smo se velikih laži i obmana, svoga roda i poroda, o tobožnom interesu ruskih investitora za ulaganja u RS i njene resursne kapacitete, znajući da godinama, nema ovih i slično najavljivanih investicija na pomolu.

Bitno je da oni putuju i samo putuju, bez sumnje ne prolazeći mirno pored državne kase, deru državu i gule, inače već jako oguljene građane, sa silnim budžetskim nametima, dok se naša dva člana Predsjedništva, Željko i Šefik, lagano glade po svojim „jajcima“, jer oni ništa ne znaju, niti ih to interesuje, ali su im redovne otrcane politikantske fraze, putem medija.

Dok se ovaj „dresirani hajvan“ sa početka Bakirove priče, istrgnut sa lanca svih mogući državnih, zakonskih i Ustavnih normi ponašanja i djelovanja, lijepo šepuri, poput koloritnog pauna, po Moskvi, Instanbulu, Beogradu, Tirani, Vatikanu i gdje ne sve, trošeći i državne novce, dotle se moji sugrađani u Mostaru guše u silnome zatrovanom otpadu, a naši Krajišnjici su i dalje izabrani pokusni kunići migrantske krize i međunarodne brige, sa svojim izabranim predsjednikom, koji ih podržava i pozdravlja uz votku i kavijar, da li crni ili crveni.